REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4936/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ATRIUM SPALATUM d.o.o. u stečaju, Split, Poljička cesta 20 b, OIB: 75237018400, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Meštrović Kologranić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ATRIUM SPALATUM INŽENJERING d.o.o., Split, Poljička cesta 20 b, OIB: 30548526019, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ivančević Marinković i partneri d.o.o. Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-18/2023-13 od 31. listopada 2024., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-18/2023-22 od 29. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-18/2023-13 od 31. listopada 2024., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-18/2023-22 od 29. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Splitu je odlučio: „I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina br. Ovrv-150/16 kojim se nalaže ovršeniku ATRIUM SPALATUM INŽENJERING d.o.o. Split, Poljička cesta 20B, da ovrhovoditelju ATRIUM SPALATUM d.o.o. Split, u stečaju, Poljička cesta 20B, u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 71.107,87 EUR / 535.762,28 kn, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 3.289,53 EUR / 24.784,95 kn počev od 25. svibnja 2013.

- 16.561,81 EUR / 124.784,95 kn počev od 8. veljače 2015.

- 30.395,52 EUR / 229.015,07 kn počev od 22. siječnja 2016.

- 44.296,31 EUR / 333.750,52 kn počev od 7. veljače 2016.

- 58.101,75 EUR / 437.767,62 kn počev od 2. travnja 2016.

- 71.107,87 EUR / 535.762,28 kn počev od 30. svibnja 2016.

do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 10,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 10,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 9,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 9,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,97 godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31 % godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.734,96 EUR / 13.072,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. studenog 2016. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Dužan je tuženik na ime troška parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 16.783,61 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.“

2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22; dalje: ZOO), čl. 201. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22, 27/24; dalje: SZ) kao i čl. 154. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), odredbe Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23).

3. Tuženik je podnio pravovremenu žalbu protiv navedene presude iz svih propisanih žalbenih razloga, navodeći u bitnom kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama a sud u obrazloženju presude navodi kako je Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa od 29. svibnja 2015. sklopljen isključivo za potrebe ovog postupka. Ovakav zaključak suda nije ničim potkrijepljen, te je potpuno nelogičan i protivan izvedenim dokazima. Navedenim sporazumom parnične stranke su izričito dogovorile, da svoja međusobna dugovanja i potraživanja reguliraju kroz međusobno dogovoreni odnos osiguranja tražbina s jedne i druge strane, te da dok traje faza osiguranja, da međusobnih dospjelih tražbina među strankama u sporu nema. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan, odnosno preuranjen. Iznos koji je tuženik primio na ime pozajmica od tužitelja na neki način služi kao jamstveni depozit kojeg tužitelj polaže kod tuženika sve dok tužitelj valjanim pravnim poslom ne oslobodi nekretninu tuženika od založnog prava koje je u korist trećih osoba zasnovao radi dugovanja tog tužitelja prema tim trećim osobama. Donošenjem presude kojim se održava platni nalog tužitelja na snazi oštećen je tuženik. Predložio je preinačenje pobijane presude, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno postupanje.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio njezine navode i predložio potvrđivanje presude.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi povrata pozajmica s osnove šest ugovora o kratkoročnim pozajmicama iz čega proizlazi da se radi o poslovnom odnosu iz ugovora o zajmu zaključenog između tužitelja i tuženika u razdoblju od 24. svibnja 2012. do 29. svibnja 2015.

8. Pobijana presuda je jasno i detaljno obrazložena i ne sadrži proturječnosti.

9. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno i na njega je primijenjeno odgovarajuće materijalno pravo i to čl. 499. ZOO-a (ugovor o zajmu) te odredba čl. 201. SZ-a (izravno oštećenje vjerovnika).

10. Neosnovano žalitelj smatra kako sud nelogično i protivno dokazima zaključuje da je Sporazum od 29. svibnja 2015. isključivo bio sačinjen za potrebe ovog postupka. Također treba posebno cijeniti okolnost da je sačinjen u trenutku kada je tužitelj bio prezadužen duže vrijeme a račun mu je bio u blokadi više godina (a nekoliko dana prije otvaranja stečaja) što je tuženiku bilo poznato te se ovakvim ugovorenim depozitom kojim se odgađa vraćanje pozajmica isključivo pogoduje tuženiku na štetu ostalih stečajnih vjerovnika. Ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda u pobijanoj odluci i nalazi da su ispunjeni i opći i posebni uvjeti za pobijanje te pravne radnje prednika stečajnog dužnika, kojom je došlo do izravnog oštećenja vjerovnika, na način isticanja prigovora u ovoj parnici (čl. 212. st. 9. SZ-a). Dakle, tužitelj nije izgubio pravo tražiti povrat ugovorenih pozajmica, unatoč postojanju navedenog sporazuma (pobojne radnje) kojim je ugovoreno da sporne pozajmice predstavljaju osiguranje rizika tuženika s naslova upisanih založnih prava na njegovoj nekretnini u svrhu osiguranja tražbine tužiteljevih vjerovnika prema tužitelju.

10.1. Visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna među parničnim strankama a tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno ugovorima i dospijeću svake pojedine tražbine.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na koju žalitelj ne ističe neke posebne žalbene razloge, već je samo uopćeno pobija, također je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

12. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak