REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2938/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KONZUM plus d.o.o., Zagreb, Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika IREKS AROMA d.o.o., Trešnjevka 14, Jastrebarsko, OIB: 36709757659, kojeg zastupa punomoćnik Edi Biočić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 28.418,18 EUR, radi odlučivanja o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1820/2020 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1820/2020 od 29. svibnja 2024. u točki I. njezine izreke.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1820/2020 od 29. svibnja 2024. u točki II. njezine izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1820/2020 od 29. svibnja 2024. u točki II. njegove izreke.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1820/2020 od 29. svibnja 2024. u točki III. njegove izreke u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.694,98 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29. svibnja 2024. do isplate, kao neosnovan.

III. Uvažava se djelomično tužiteljeva žalba i preinačuje preostali dio točke III. rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1820/2020 od 29. svibnja 2024. i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 487,50 EUR sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu označenom u izreci je presuđeno: „I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, poslovni broj Ovrv-282/2020 od 30. ožujka 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 39,75 EUR za 31. ožujka 2017. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te iznos od 25.244,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 576,51 EUR od 28. svibnja 2017.

- na iznos od 99,08 EUR od 14. svibnja 2017.

- na iznos od 17.114,93 EUR od 26. travnja 2017.

- na iznos od 255,48 EUR od 30. travnja 2017.

- na iznos od 348,15 EUR od 30. travnja 2017.

- na iznos od 225,64 EUR od 5. svibnja 2017.

- na iznos od 471,65 EUR od 6. svibnja 2017.

- na iznos od 236,51 EUR od 8. svibnja 2017.

- na iznos od 1.585,35 EUR od 8. svibnja 2017.

- na iznos od 206,71 EUR od 14. svibnja 2017.

- na iznos od 1.012,19 EUR od 16. svibnja 2017.

- na iznos od 353,35 EUR od 21. svibnja 2017.

- na iznos od 1.939,50 EUR od 3. lipnja 2017.

- na iznos od 232,58 EUR od 7. lipnja 2017. i

- na iznos od 586,86 EUR od 7. lipnja 2017.

sve do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 649,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam (8) dana.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, poslovni broj Ovrv-282/2020 od 30. ožujka 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 39,75 EUR, te iznos od 3.133,94 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 439,19 EUR od 13. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 518,96 EUR od 26. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 306,86 EUR od 3. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.189,01 EUR od 22. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 340,08 EUR od 28. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 103,80 EUR od 30. srpnja 2017. do isplate i

- na iznos od 236,04 EUR od 30. srpnja 2017. do isplate, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju ovršne troškove u iznosu od 188,25 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2020. do isplate, pa se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.“

Rješenjem istog poslovnog broja i datuma je riješeno:

„I. Utvrđuje se da je tužba povučena za predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 253,83 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30. ožujka 2020. do isplate i za zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 838,00 EUR za 30. ožujka 2020. pa se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, poslovni broj Ovrv-282/2020 od 30. ožujka 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 253,83 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30. ožujka 2020. do isplate i platiti zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 838,00 EUR za 30. ožujka 2020.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 3.749,26 EUR sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 2.182,48 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29. svibnja 2024. do isplate, kao neosnovan.“

2. Prema obrazloženju, sud je primijenio čl. 29., 195., 196., 322., 376. i 438. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), čl. 29. st. 4. i 5., čl. 37. st. 1. i čl. 43. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ broj 32/17; dalje: ZPIU), čl. 174., 175. i 176. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ) te čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT).

3. Tuženik je podnio žalbu iz svih dopuštenih žalbenih razloga protiv navedene presude u točki I. izreke i rješenja u točki II. izreke. Navodi kako sud nije proveo sve predložene dokaze, posebno one određene dokaze koje idu u prilog tuženiku čime je u bitnome povrijedio postupovne odredbe parničnog postupka. Obrazloženje suda da je u suprotnosti sa dispozitivom presude obzirom da sud pogrešno navodi koje su tražbine utužene, a koje nisu predmet ovog postupka u odnosu na ispis otvorenih stavaka. Važno je istaknuti da se poslovni odnos između tužitelja i tuženika uglavnom odvijao kompenzacijama, pa je tako i dogovoreno da tužitelj i tuženik prije donošenja Zakona o postupku izvanredne uprave odnosno na dan 9. travnja 2017. usuglase stanje na taj dan i učine svoja potraživanja dospjelim. Tako je i tuženik usuglasio svoje tražbine s tužiteljem i tužitelju poslao izjavu o prijeboju sa svim dospjelim računima i računima koji su dospjeli na dan otvaranja postupka izvanredne uprave tj. 10. travnja 2017. Navedeni dokaz nije u ovom postupku proveden jer je prvostupanjski sud odbio saslušati strane i predložene svjedoke koji bi to potvrdili. U bitnom su povrijeđene odredbe postupka jer sud nije dozvolio novo financijsko vještačenje s obzirom na to da sudski vještak u svojem nalazu i mišljenu nije izvršio uvid u knjigovodstvo tužitelja i utvrdio koje je račune zatvorio iz izjave o prijeboju koju je dostavio tuženik i to odmah po prijeboju ili nakon sklopljene Nagodbe. Predložio je da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske usvoji ovu žalbu te ukine ili preinači pobijanu presudu i rješenje. Zatražio je trošak žalbe u iznosu od 781,25 EUR za sastav i PDV.

3.1. Tužitelj je podnio žalbu iz svih propisanih žalbenih razloga protiv točke II. izreke presude i točke III. izreke rješenja. Navodi u bitnom kako osporava činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava u pogledu izjave o prijeboju broj 18-000400 od 13. prosinca 2018. te broj 3 od 10. listopada 2017., a zbog kojih je sud odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja. Smatra da je sud neosnovano postupio kada je bez nalaza i mišljenja vještaka izveo zaključak o datumu nastanka pojedinih tražbina, kao i kada je teret dokaza u konkretnom slučaju prenio s tuženika na tužitelja. Izjave o prijeboju broj 18-000400 od 13. prosinca 2018. te broj 3 od 10. listopada 2017. ne proizvode pravne učinke jer se radi o tražbinama prema društvu VELPRO-CENTAR d.o.o. koje su u cijelosti obuhvaćene pravomoćno potvrđenom Nagodbom sklopljenom u postupku izvanredne uprave. U vezi odluke o trošku smatra kako je podnesak od 19. travnja 2023. bio potreban kao i trošak podneska od 8. ožujka 2024. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u točki II. izreke presude na način da se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 39,75 EUR, te iznos od 3.133,94 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju ovršne troškove u iznosu od 188,25 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, preinačiti pobijanu odluku u dijelu odluke o trošku, točnije u točki III. izreke rješenja na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju sav parnični trošak prema troškovniku tužitelja od 25. travnja 2024., podredno, ukinuti pobijanu odluku u točki II. izreke presude i točki III. izreke rješenja i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te naložiti tuženiku da snosi troškove ovog žalbenog postupka u iznosu od ukupno 390,69 EUR za sastav, PDV i sudsku pristojbu.

4. Žalbe nisu osnovane osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

5. Pobijana presuda i rješenje ispitana je na temelju odredbe čl. 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 28.418,18 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po osnovi cijene isporučene robe koju je prednik tužitelja VELPRO-CENTAR d.o.o. isporučio tuženiku, kao i naknada troškova postupka.

7. Prvostupanjski sud nije učinio niti jednu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda je jasno i vrlo detaljno obrazložena i ne sadrži proturječnosti. Osim toga, prvostupanjski sud je dao jasne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku i na koje je pravilno primijenio odgovarajuće odredbe materijalnog prava.

7.1. Između stranaka nije sporno da je nad Agrokor Grupom 10. travnja 2017. otvoren postupak izvanredne uprave koji se vodi sukladno odredbama Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. U tom postupku sklopljena je Nagodba između Agrokor Grupe i njenih vjerovnika koju je potvrdio Trgovački sud u Zagrebu rješenjem od 6. srpnja 2018. Nadalje, 1. travnja 2019. započeo je proces implementacije Nagodbe pri čemu je došlo do prijenosa gospodarske cjeline s društva Konzum d.d. na društvo AISLE 1 d.o.o. koje društvo je potom promijenilo tvrtku u Konzum plus d.o.o. Nije sporno da je tuženik bio u poslovnom odnosu s prednikom tužitelja VELPRO-CENTAR d.o.o. na temelju kojeg su za tuženika nastale obveze prema računima za isporučenu robu.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je na temelju dokumentacije u spisu i vještačenja sud ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno i detaljno obrazložio na temelju čega tužiteljeve tražbine nalazi osnovanima u pretežitom dijelu u odnosu na cijeli tužbeni zahtjev (točke 30., 32., 33., 34., 35. i 36. obrazloženja), kao i koje izjave tuženika o prijeboju, odnosno sam prijeboj prihvaća kao dopušten te zaključuje o prestanku tužiteljevih tražbina u tom dijelu (točke 27., 28. i 31. obrazloženja). Kao podlogu za takvo postupanje prvostupanjski je sud jasno i detaljno iznio odredbe zakona koje je pravilno primijenio i to povezujući odredbe čl. 37. st. 1. ZPIU-a, kojom je propisano da se na pravne posljedice otvaranja postupka izvanredne uprave na odgovarajući način primjenjuju pravila o pravnim posljedicama o otvaranju stečajnog postupka propisana posebnim zakonom koji uređuje stečaj te odredbe čl. 174. SZ-a, koja propisuju da otvaranje stečajnog postupka ne utječe na pravo stečajnog vjerovnika na prijeboj, koji je to pravo imao na temelju zakona ili ugovora u vrijeme otvaranja stečaja, odredbu čl. 175. SZ-a koja određuje nastupanje prijeboja kada za to budu ispunjene pretpostavke kod nedospjelih tražbina, isključenje prijeboja tražbina koje postanu bezuvjetne i dospjele prije nego prijeboj postane moguć i odredbu čl. 176. SZ-a, koja određuje slučajeve kada prijeboj nije dopušten. Sud je u obrazloženju pobijane presude ukazao i kako nedospjele tražbine ne dospijevaju otvaranjem postupka izvanredne uprave (prema odredbi čl. 29. st. 4. ZPIU-a čija primjena je isključena kao i primjena odredbi čl.140. i 144. SZ-a). Iz toga sud zaključuje kako je za svaku pojedinu tražbinu bilo potrebno utvrditi kada je nastala, odnosno kada je dospjela i jesu li se ispunile pretpostavke za prijeboj s tražbinom tužitelja.

9.1. Tuženik neosnovano osporava odbijanje suda izvesti dodatno vještačenje koje je tuženik predložio, jer se prihvaća ocjena prvostupanjskog suda kako se radi o pravnom pitanju pa nije potrebno dodatnim vještačenjem utvrđivati činjenice koje je moguće utvrditi na temelju već izvedenih dokaza. Prvostupanjski je sud (točka 26. obrazloženja) detaljno i pravilno obrazložio razloge odbijanja dokaznih prijedloga tuženika za saslušanje svjedoka, od kojih za neke tuženik nije dostavio potpune podatke, dok saslušanje ostalih nije bilo potrebno jer je sporne činjenice moguće utvrditi iz isprava u spisu a na okolnost pravnih pitanja o dopuštenosti prijeboja i ispunjenja zakonskih pretpostavki za prijeboj se ne mogu saslušavati svjedoci.

9.2. Neosnovano dakle, tuženik u žalbi, kao i tužitelj, osporavaju primjenu materijalno-pravnih odredbi te tuženik i navode suda o tome koje tražbine nisu predmet ovoga postupka, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

9.3. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi kako nije primio izjave o prijeboju od 13. prosinca 2018. i 10. listopada 2017., o čemu se prvostupanjski sud pravilno izjasnio u točki 27. obrazloženja pobijane presude na način da primitak izjave nije odlučan jer je tužitelj primio izjave najkasnije tijekom ovog postupka.

10. Prvostupanjski sud je u jasno i detaljno obrazloženoj odluci o parničnim troškovima pravilno primijenio odredbe čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljeva žalba je ipak djelomično osnovana jer sud nije priznao kao potreban tužitelju trošak sastavljanja podneska od 19. travnja 2023. kojim je postupio na poziv suda i dostavio određenu dokumentaciju koju je zatražio vještak. Ovaj sud nalazi taj podnesak potrebnim (Tbr. 8.4. OT), kao i priznavanje sastava podneska od 8. ožujka 2024. po punom iznosu jer se radi o obrazloženom podnesku. Prilikom odmjeravanja iznosa je uzet u obzir omjer uspjeha u sporu.

11. Budući da žalitelji u žalbi nisu iznijeli ni jedan argumentirani žalbeni razlog zbog kojeg bi ovaj sud opravdano posumnjao u pravilnost pobijane odluke o meritumu niti je uspješno osporio utvrđenja suda prvog stupnja, zaključak je ovog suda kako je presuda pravilna i zakonita. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti i tužiteljevu i tuženikovu žalbu kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu i rješenje u navedenom dijelu, a primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak