REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-941/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MIKRO MINERAL INTERNACIONAL d.o.o., Zagreb, Kuniščak 22a, OIB 42249628080, kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika SUMIĆ d.o.o., Palača, Braće Krunića 40, OIB 44505476786, kojeg zastupa punomoćnica Snježana Popović, odvjetnica u Osijeku, radi isplate iznosa od 29.033,11 €, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-342/2024-100 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-342/2024-100 od 31. siječnja 2025. u pobijanim točkama I. i III. njene izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-342/2024-100 od 31. siječnja 2025. određena je prethodna mjera (izreka rješenja); održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka poslovni broj Ovrv-1975/2019 od 25. listopada 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 29.033,11 € s kamatama i stvarni trošak ovršnog postupka u iznosu od 845,69 € s kamatama (točka I. izreke presude); platni je nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen za predvidivi dio troškova postupka (točka II. izreke presude), te je tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka (točka III. izreke presude).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da tuženik ne spori postojanje i osnovu računa 10/1/1/2017 od 28. veljače 2017. na iznos od 218.750,00 kn, ali smatra da je tražbina po navedenom računu podmirena, jer su međusobne tražbine prebijene Izjavom o prijeboju od 30. travnja 2019., temeljem otpremnice i računa br. 80/1/1 na iznos od 218.750,00 kn za preuzetu robu (Fertikomplex), te je Izjavom o prijeboju od 30. travnja 2019. tražbina podmirena.
1.2. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da, iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Zagreb od 23. travnja 2021. proizlazi da račun br. 80/1/1 od 11. travnja 2018. nije knjižen u Knjizi ulaznih računa poreznog obveznika MIKRO MINERAL INTERNACIONAL d.o.o.; da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da isti račun niti robu koja se u računu navodi nije primio; da je otpremnicu potpisao svjedok OC, koji nikada nije radio za tužitelja niti mu je zakonski zastupnik tužitelja dao nalog da potpiše otpremnicu.
1.3. Temeljem svega navedenog i isprava u spisu prvostupanjski je sud zaključio da sredstvo Fertikomplex po otpremnici br. 47 nikada nije dostavljeno tužitelju nego je isto kao neupotrebljivo razbacano po oranicama tužitelja da se ne plati trošak zbrinjavanja, zbog čega smatra neosnovanim prigovor tuženika da bi nesporno potraživanje tužitelja prestalo prijebojem prema odredbi članka 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23; dalje: ZOO).
1.4. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u točki I. izreke, dok je platni nalog ukinut za predvidive troškove ovrhe (točka II. izreke), a tuženiku je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka.
2. Protiv točke I. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. U žalbi navodi da je tijekom postupka predložio da sud od društva ZELENI IZVOR j.d.o.o. Zagreb, Trutina ulica 14, pribavi podatak kada, u kojoj količini, za koji iznos je prodana roba tužitelju, da od Porezne uprave PU Zagreb, zatraži podatak je li tužitelj trgovačkom društvu Zeleni izvor j.d.o.o. platio PDV na ispostavljeni račun, kao i da se zatraži porezna prijava tužitelja za 2016. godinu, što je sud odbio učiniti, navodeći da to pitanje nije od utjecaja na rješenje ovog spora.
2.2. Dalje, ukazuje i da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka na okolnost da im je tužitelj nudio spornu robu, no da je sud to odbio, navodeći da to čini zbog ekonomičnosti postupka.
2.3. Prema mišljenju žalitelja, zbog tako nepotpunog obrazloženja iz kojega se ne mogu vidjeti razlozi donošenja odluke, pobijana presuda se ne može ispitati.
2.4. Osim toga, smatra i da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, pri čemu ukazuje da je otpremnica broj 47. potpisana i ovjerena pečatom tužitelja. Pri tome nije sporno da je otpremnicu potpisao OC, no da je zz tužitelja NC izjavio da je moguće da je taj pečat na toj otpremnici koristio u poslovanju, pa je stoga činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno.
2.5. Ističe da je sud djelomično povjerovao svjedokinji O, navodeći da o dijelu činjenica nema neposrednog saznanja, te da je njen iskaz subjektivan, što nije u skladu s iskazom svjedokinje, a navedena svjedokinja i prokurist tuženika su istinito i logično iskazivali o događajima vezanim za ovaj spor.
2.6. U nastavku žalbe ponavlja stavove iznesene tijekom postupka, te smatra da je dokazao da je predmetnu robu vratio tužitelju, zbog čega pobijanu presudu smatra pogrešnom i neutemeljenom.
2.7. Predlažu preinačiti presudu, uz naknadu troškova tuženiku.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalitelja, ukazuje da tuženik tvrdi da robu nije kupio od tužitelja, već da je ista bila na skladištenju, dok istovremeno navodi da je robu prodao tužitelju, te proveo prijeboj tužiteljevog potraživanja za tu istu robu. Dalje, ukazuje da je spornu otpremnicu potpisao radnik tuženika, te smatra da žalbu treba odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
6. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.
7. Suprotno navodima žalitelja, obrazloženje prvostupanjske odluke je jasno i u skladu s ispravama u spisu pa nije počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj. Dalje, odbijanjem suda da provede sve predložene dokaza tuženik nije onemogućen u raspravljanju, te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje žalitelj. Prema toj odredbi, stranka se može onemogućiti da raspravlja pred sudom samo nezakonitim postupanjem suda, a ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je s njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz članka 220. stavka 2. ZPP-a. U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski je sud dao jasne i obrazložene razloge zbog kojih nije proveo predložene dokaze, a s mišljenjem prvostupanjskog suda da provođenje tih dokaza nije potrebno slaže se i ovaj sud.
8. Naime, s obzirom na to da tuženik tvrdi da je tužiteljeva tražbina prestala temeljem izjave o prijeboju, doista nije bitno utvrditi na koji je način tužitelj kupio robu od dobavljača, niti da li je dobavljač platio PDV. Dalje, kako je sud utvrdio da tužitelj nije od tuženika preuzeo spornu robu, pitanje je li tužitelj drugim kupcima nudio robu također nije bitno za donošenje odluke u ovom predmetu.
9. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se prvenstveno odnosi na pitanje povrata robe od strane tuženika, prvostupanjski sud pravilno ukazuje da je otpremnicu broj 47. potpisao OC. Navedeni svjedok, saslušan na ročištu 16. siječnja 2025., izjavio je da je on radio za SC, te mu nikada nikakve poslove nije davao niti je radio za NC (zakonski zastupnik tužitelja), a radio je samo ono što mu naložio SC (prokurist tuženika), pa je tako i potpisao predmetnu otpremnicu 47.
10. Dalje, suprotno navodima tuženika, iskaz svjedokinje O se, u bitnom dijelu, odnosio na ono što je ona čula od prokuriste tuženika, a u odnosu na bitne činjenice (isporuka robe tužitelju) ista svjedokinja nije imala neposredna saznanja.
11. Prema odredbi članka 426. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93., 34/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22. i 114/22.; dalje: ZTD) članovi uprave potpisuju se tako da uz svoj potpis navedu i tvrtku društva. S obzirom na to da u ovom slučaju nije sporno da predmetnu otpremnicu nije potpisao član uprave tužitelja, niti je za takvo potpisivanje dao svoju suglasnost, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tuženik nije dokazao da bi spornu robu vratio tužitelju, neovisno o tome koji se pečat nalazi na otpremnici.
12. Tome treba dodati i to da, prema nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj nije u svoje poslovne knjige upisao postojanje računa koji je izdan temeljem navedene otpremnice, dok je, s druge strane, tuženik priznao postojanje tražbine potraživanja tužitelja iz računa broj 10/1/1 iz 2017., kojim je tužitelj tuženiku prodao sredstvo Fertikompleks u iznosu od 218.750,00 kn, a koje se nalazi u posjedu tuženika.
13. Slijedom navedenog, pravilan je i zaključak da tuženik nije dokazao da bi tužiteljeva tražbina prestala prijebojem, primjenom odredbe članka 195. ZOO-a, jer tuženik nije dokazao postojanje svoje tražbine prema tužitelju, dok je postojanje tužiteljeve tražbine utvrđeno.
14. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.) i Tarifu sudskih pristojbi, a žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od navedenih zakonskih odredbi.
15. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.
16. Primjenom odredbe članka 155. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, s obzirom na to da troškovi odgovora na žalbu nisu bili neophodni za okončanje ove parnice jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
