Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-642/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Ivane Mašić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja GRADINA TRANS d.o.o., OIB: 34570031395, iz Trilja, Čaporice 24a, te 2. tužitelja ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv 1. tuženika URSUS LOV j.d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Lovri Vitlovu odvjetniku u Odvjetničkom društvu MARINOVIĆ i partneri j.t.d. u Zadru, te 2. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB:55545787885, iz Zagreba, Vončinina 1, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-29/2019-40 od 29. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalba tužitelja i žalba 1. tuženika URSUS LOV j.d.o.o. kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn- 29/2019-40 od 29. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-29/2019-40 od 29. ožujka 2023. suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku ad.1. URSUS LOV j.d.o.o, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ad.1. GRADINA TRANS d.o.o., Čaporice 24 a, 21240 Trilj, OIB: 34570031395 s osnove štete na automobilu iznos od 4.122,66 EUR-a (31.062,15 kn)1 s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. ožujka 2023. kao dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se od tuženika ad.1. URSUS LOV j.d.o.o, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], traži isplata razlike od dosuđenog iznosa iz točke I. koja iznosi 522,64 EUR (3.937,85 kn); odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem na dosuđeni iznos iz točke I. kamata teče od 26. srpnja 2016. pa do dana dosuđenja i odbija se tužbeni zahtjev općenito u dijelu kojim tužitelj ad.1. GRADINA TRANS d.o.o., Čaporice 24 a, 21240 Trilj, OIB: 34570031395 traži isplatu s osnove štete na automobilu od tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB:55545787885, Zagreb, Vončinina 1.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženicima URSUS LOV j.d.o.o. [adresa], D [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i HRVATSKE CESTE d.o.o., Vončinina 1, Zagreb, OIB: 55545787885 da isti u 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužitelju pod 2. ČR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 166.250,00 kn s zakonskom zateznom kamatom počam od 26.07.2016. g. pa do konačne isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“"

2. Protiv te presude u stavku II. izrijeke i stavku III. izrijeke, žalbu su pravovremeno podnijeli tužitelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede postupovnih odredbi, s prijedlogom da sud drugog stupnja u tom dijelu preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

2.1. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnijet.

3. Protiv te presude u stavku I. izrijeke, žalbu je pravovremeno podnio 1. tuženik URSUS LOV j.d.o.o. zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3.1. Odgovor na žalbu1. tuženika nije podnijet.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na osobnom automobilu marke Citroen, registarske oznake [registarska oznaka], koja je nastala uslijed naleta divlje životinje dana 26. srpnja 2016. na cesti , te zahtjev za naknadu izmakle koristi u iznosu 166.250,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. srpnja 2016. pa do isplate.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbama, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnijih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i žalbenim navodima 1. tuženika, pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika u spisu predmeta zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Sud prvog stupnja je na osnovi svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenično stanje, koje žalitelji nisu uspjeli dovesti sumnju:

- da je do predmetnog štetnog događaja 26. srpnja 2016. došlo naletom divljači

– srndaća na vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu 1. tužitelja, kojim je upravljao 2. tužitelj, na javnoj cesti DC-1, dionica 14, kod 17.800 km, kojom cestom upravlja 2. tuženik,

- da 1. tuženik nije osporio činjenicu da gospodari lovištem "[adresa] koje se nalazi sa zapadne strane ceste DC-1, dionice 14, a što proizlazi iz sadržaja Zapisnika o očevidu,

- da divljač na javnoj cesti predstavlja opasnu stvar, a da 1. tuženik u svojoj lovogospodarskoj osnovi ima srndaća,

- da je nakon nastanka predmetnog štetnog događaja, divlju životinju- srndaća preuzeo DR član lovačkog društva 1. tuženika, po usmenom odobrenju ZR koji je zakonski zastupnik 1. tuženika,

- iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka prometne struke SR iz [adresa] od 4. studenog 2022. (list 189 – 196 spisa) dopune od 5. prosinca 2022. (list 204 – 206 spisa) i iskaza tog vještaka na raspravi 15. veljače 2023. (list 212 – 215 spisa) utvrđeno je da je predmetni štetni događaj nastao naletom prednjeg desnog dijela osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] na prednji dio tijela divlje životinje – srndaća, da je brzina kretanja iz smjera tužiteljeva vozila na kritičnom mjestu ograničena prometnim pravilom na 90 km/h i da je na 13 km + 0,50 m predmetne dionice DC-01 gledano iz smjera kretanja osobnog vozila postavljen prometni znak "divljač na cesti" s dopunskom pločom da znak vrijedi idućih 5.000 m, što podrazumijeva da je na mjestu nastanka predmetnog štetnog događaja i dalje vrijedio navedeni znak opasnosti, da je brzina kretanja vozila tužitelja u trenutku naleta iznosila 50 i 60 km/h što ujedno predstavlja i brzinu istog u trenutku nastanka opasnosti, da je brzina kretanja divlje životinje pri pretrčavanju kolnika mogla iznositi između 30 i 40 km/h, da se u trenutku kada je srndać prešao preko zapadnog ruba kolnika vozilo tužitelja svojim prednjim dijelom nalazilo na udaljenosti 2,30 m od mjesta naleta i s obzirom da vrijeme nastanka opasnosti za vozača iznosi 0,15 sekundi vozač nije imao tehničke mogućnosti reagirati na opasnost kočenjem, samim time niti mogućnost izbjegavanja predmetnog štetnog događaja, te da ukupna visina štete na vozilu tužitelja sukladno izvidu štete iznosi 41.416,19 kn.

9. Sud prvog stupnja je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka prometne struke, uzimajući u obzir da je vještak razjasnio sve okolnosti i dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja i otklonio prigovore, pa nije bilo potrebe da se vještačenje obnovi po drugom vještaku prometne struke, te nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 220. stavak 2. ZPP-a na koju 1. tuženik ukazuje u žalbi.

9.1. Iz dopune nalaza i iskaza navedenog vještaka prometne struke, proizlazi da zbog izostanka tragova kočenja nije moguće matematički izračunati točnu brzinu kretanja motornog vozila već je izračun izrađen na temelju intenziteta oštećenja na vozilu, da je preglednost zavoja irelevantna s obzirom na malu udaljenost vozila do mjesta naleta koje iznosi svega 2,3 m, da se srndać svakako nalazio u kretanju s obzirom na oštećenja koja su nastala na vozilu, da nije odlučno da li je do naleta odnosno do primarnog kontakta došlo prednjim desnim vršnim dijelom vozila ili prednjim desnim bočnim dijelom jer i u jednom i u drugom slučaju nalet ne bi mogao biti izbjegnut, a da zbog malog vremenskog razdoblja 2. tužitelj može dobiti efekt udara srne kako ga je opisao s obzirom na činjenicu da je nakon primarnog naleta došlo do rotacije tijela srne te do kontakta tijela s desnom bočnom stranom vozila.

10. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, pa ih prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, s time da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju ocjenjujući sve izvedene dokaze i iskaze po slobodom uvjerenju, stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima putem kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima pravnu i činjeničnu osnovu, dok 1. tuženik žalbenim navodima iznosi vlastita pravna shvaćanja i ocjenu dokaza koji nemaju uporišta u stanju spisa, a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio i naveo u točci 18., 18.2. i 18.4. obrazloženja pobijane presude.

11. Pitanje pasivne legitimacije je materijalnopravno pitanje na koje je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi odgovorio i otklonio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije 1. tuženika, navodeći za to valjane razloge u točci 18. obrazloženja koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne.

12. Odgovornost 1. tuženika za štetu trećim osobama zbog naleta divljači na cesti prosuđuje se prema odredbi članka 83. stavak 1. i 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16 i 41/16 – dalje ZL), s time da divljač koja dospije na cestu na kojoj se odvija promet je opasna stvar i za štetu od opasne stvari u smislu odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) odgovara njezin vlasnik ili osoba koja obavlja opasnu djelatnost, odnosno prema odredbi članka 1066. stavak 1. ZOO-a umjesto vlasnika stvari odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda.

13. Prvo tuženik lovačko društvo nije vlasnik divljači , već se smatra osobom kojoj je ta divljač povjerena, dakle imatelj opasne stvari u smislu odredbe članka 1066. ZOO-a i odgovara za štetu o divljači u prometu po principu uzročnosti u smislu odredbe članka 1063. ZOO-a.

14. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za štetu propisuje odredba članka 1067. stavak 1. ZOO-a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara štetniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.). Dakle, 1. tuženik bi se mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da je propust treće osobe odnosno 2. tuženika bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti. Međutim, to nije slučaj u ovom predmetu.

15. Drugo tuženik kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja, odgovara u smislu odredbe članka 50. stavak 1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11 – dalje ZC) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, te prema stavku 2. on odgovara za štetu ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

16. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je predmetni štetni događaj nastao unutar područja primjene prometnog znaka upozorenja "divljač na cesti" kojeg je postavio 2. tuženik, pa nema njegove krivnje za nastanak predmetnog štetnog događaja, uzimajući u obzir da postavljanje žičane ograde nije propisani standard zaštite državnih cesta nego autocesta sukladno odredbi članka 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Budući da nema propusta 2. tuženika u vezi upravljanja i održavanja državne prometnice na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja, to nema njegove krivnje za nastanak štetnog događaja, niti je isti dužan naknaditi štetu tužiteljima.

17. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, u stavku 2. da sud može do zaključenja prethodnog postupka, kada ocijeni da li je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. ovog članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza, te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.

17.1. Odredbom članka 232. stavak 3. ZPP-a propisano je da ako se isprava nalazi kod državnog tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu

17.2. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 219. ZPP-a i odredbe članka 232. stavak 3. ZPP-a. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelji u privitku tužbe dostavili presliku zapisnika PU Zadarske, PP Gračac, broj: 511-18-11/37-11/16 od 26. srpnja 2016. (list 4 – 9 spisa), te da 1. tuženik nije predložio da se pribavi izvornik istog, pa sud prvog stupnja nije trebao zatražiti izvornik tog zapisnika.

18. Slijedom iznijetoga, opsežni žalbeni navodi 1. tuženika kojima osporava sadržaj navedenog zapisnika MUP-a, odgovornost za nastanak štetnog događaja i visinu dosuđene imovinske štete na osobnom automobilu marke Citroen, registarske oznake [registarska oznaka], ne mogu se prihvatiti, dok sudska praksa na koju se poziva nije činjenično i pravno identična niti usporediva s konkretnim slučajem.

19. Neosnovano tužitelji u žalbi osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava u pogledu odbijenog dijela tužbenog zahtjeva u stavku II i stavku III izrijeke pobijane presude.

20. Prema odredbi članka 1089. ZOO-a, oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

21. Naime, izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koje ga čini građanskopravno odgovornim. Dakle, sa stajališta odgovornosti na naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom određene pretpostavke - da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari) kao i dopuštenost osnove po kojoj bi bila ostvarena. O tome da li postoje sve ove pretpostavke, koje samo ukoliko su kumulativno ispunjene, dovode do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, odlučuje sud u svakom konkretnom slučaju na osnovu istih mjerila.

21.1. S obzirom da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali u smislu odredbe članka 7. stavak 1. ZPP-a i članka 219. stavak 1. ZPP-a da bi ostvarili zaradu u utuženom razdoblju, da je postojala izvjesnost da bi po redovnom tijeku stvari ostvarili korist u zahtijevanom iznosu u tužbi, dakle nisu dokazali nastanak štete, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji neosnovano potražuju naknadu štete po osnovi izmakle koristi. Postojanje Ugovora o najmu vozila od 24. srpnja 2016. (preslika na listu 26 spisa) i računa broj 1/FIN/1 koji je izdan 11. kolovoza 2016., dakle 16 dana nakon nastanka predmetnog štetnog događaja, nisu dokaz izmakle koristi tužitelja.

22. Zbog svega navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i žalbu 1. tuženika kao neosnovane, potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izrijeci ove presude.

U Karlovcu 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec