Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-2476/2021-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika CAKI TRANS d.o.o. Koškovec bb, OIB 17478959244, zastupan po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom društvu Josip Kozjak i VO iz [adresa], protiv tuženika-protutužitelja 1. JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužene UO, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika RO, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici mr.sc.Andreji Fileš-Ružić, odvjetnici iz Čakovca, te 4. tužene FO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice pok. VOČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed, iseljenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i presude zbog ogluhe Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ps-18/2016-38 od 26. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika-protutužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ps- 18/2016-38 od 26. listopada 2018. u točki III. izreke kojom je odbijen protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba 4. tužene te se ukida presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ps-18/2016-38 od 26. listopada 2018. u točki I. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Prihvaćaju se žalbe stranaka te se ukida rješenje o troškovima postupka sadržano u točki IV. izreke presude i presude zbog ogluhe Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ps-18/2016-38 od 26. listopada 2018. i predmet vraća na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Presudom i presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženici VOČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da iseli s nekretnine tužitelja CAKI trans d.o.o., OIB: 17478959244, upisane u ZK ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stambeno-poslovna zgrada od 355 m2, parkiralište od 1070 m2, oranica od 4844 m2, ukupne površine od 6269 m2 i da istu nekretninu preda slobodnu od svojih stvari u posjed tužitelju, a u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CAKI trans d.o.o., OIB: 17478959244, da se naloži tuženicima JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], UO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isele s nekretnine tužitelja navedene u točki 1/ i da istu nekretninu predaju slobodnu od svih svojih stvari u posjed tužitelju, a u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, a kao neosnovan.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], da se naloži tužitelju CAKI trans d.o.o. Koškovec bb, OIB: 17478959244, da tuženiku JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 400.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 25. 12. 2016., pa do isplate, a kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženici VOČ iz [adresa],

OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi tužitelju Caki trans d.o.o. Koškovec bb, OIB: 17478959244, trošak u iznosu od 412,50 kn (četiristodvanaest kuna i pedeset lipa), a u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, a ostale troškove tužitelj i tuženici IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], UO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], snose svaki svoje."

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu pobijajući citiranu presudu u odnosu na odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV. izreke pozivom na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbi parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) u svezi članka 381. ZPP-a, predlažući da se pobijana odluka o trošku preinači u smislu žalbenih navoda uvećano za troškove žalbe odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tuženici su pravovremeno podnijeli žalbu pobijajući prvostupanjsku presudu i presudu zbog ogluhe u odnosu na točku I., III. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da se usvoji protutužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženicima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu stranke pobijaju navode protivne strane kao neosnovane te predlažu žalbe odbiti i potvrditi odnosno preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu sa svojim žalbenim navodima.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana i to u odnosu na presudu zbog ogluhe u odnosu na 4. tuženu dok nije osnovana u odnosu na protutužbeni zahtjev 1. tuženika-protutužitelja.

4.1. Žalbe stranaka osnovane su u odnosu na odluku o trošku.

5. Predmet spora je reivindikacijski zahtjev tužitelja da se 4. tužena iseli i preda mu u posjed nekretninu pobliže opisanu u točki I. izreke dok 1. tuženik svojim protutužbenim zahtjevom traži da mu tužitelj isplati iznos od 400.000,00 kn s osnova kupoprodaje pokretnina koje se nalaze u predmetnoj nekretnini.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da 4. tužena nije dala odgovor na tužbu, a da iz iskaza stranaka i same 4. tužene proizlazi da nije iselila iz predmetnog prostora koji je dosuđen tužitelju u ovršnom postupku te se tužitelj u zemljišnim knjigama upisao kao njegov vlasnik,

- da je zakonski zastupnik tužitelja osporio da bi sa 1. tuženikom dogovarao isplatu te da bi sklopili bilo kakav usmeni dogovor o prodaju pokretnina/inventara koje se nalaze u predmetnoj nekretnini koja je u vlasništvu tužitelja,

- da je 1. tuženik-protutužitelj u svom stranačkom iskazu naveo da su prije stjecanja vlasništva predmetne nekretnine od strane tužitelja u ovršnom postupku dogovarali da u slučaju ako tuženik ne bi mogao otkupiti kuću tada će tužitelj stupiti u posjed nekretnine, a za inventar da će mu isplatiti iznos ovisno o tome što će ostati u tom prostoru, međutim da konačan dogovor o kupoprodaji nije nastao odnosno da nije uslijedila kupoprodaja inventara i pokretnih stvari, što je potvrdila i 2. tužena u svom stranačkom iskazu.

6.1. Temeljem prednje utvrđenih činjenica prvostupanjski sud ocjenjuje da su se u odnosu na 4. tuženu ispunile zakonske pretpostavke iz odredbe članka 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe te usvaja tužbeni zahtjev u odnosu na 4. tuženu te ju obvezuje na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 412,50 kn.

6.2. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud zaključuje da između tužitelja i 1. tuženika nije nastao usmeni ugovor o kupoprodaji posljedično čemu odbija protutužbeni zahtjev u cijelosti te odlučuje da tužitelj i 1., 2. i 3. tuženici snose svaki svoj parnični trošak.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuju tuženici u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće valjano pravno ispitati.

7.1. Međutim, osnovano 4. tužena ukazuje na ostvarenje apsolutno bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 5. ZPP-a budući da nisu ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u konkretnom slučaju.

8. Naime, polazeći od odredbe članka 331.b ZPP-a koja propisuje koje se pretpostavke moraju kumulativno ispuniti da bi se mogao usvojiti tužbeni zahtjev donošenjem presude zbog ogluhe, pravilno se žalbom ukazuje da iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na 4. tuženu budući da izostaje bilo kakav dokaz da bi se 4. tužena nalazila u posjedu predmetne nekretnine. Tim više, navedenu odlučnu činjenicu prvostupanjski sud je utvrdio prema iskazu tuženika pa tako i 4. tužene u provođenju dokaznog postupka.

9. Slijedom izloženog nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na 4. tuženu čime je počinjena navedena apsolutno bitna postupovna povreda te je pobijanu presudu zbog ogluhe pozivom na odredbu čl. 369. stavak 1. ZPP-a trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kao i odluku o trošku u odnosu na 4. tuženu temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

10. U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi sve činjenice o kojima ovisi odluka o tužbenom zahtjevu u odnosu na 4. tuženu nakon čega će ponovno odlučiti o istome.

11. U odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu 1. tuženika-protutužitelja neosnovano žalitelj navodi da je u donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 1. ZPP-a u svezi odredbe članka 8. ZPP-a jer da nije proveo sve predložene dokaze kao i da nije cijenio sve provedene dokaze radi čega je nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje.

11.1. Naime, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio protutužbeni zahtjev 1. tuženika-protutužitelja.

11.2. Odredbom članka 247. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 - dalje ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a prema odredbi članka 376. stavak 1. ZOO-a proizlazi da su bitni elementi ugovora o kupoprodaji predmet prodaje i cijena.

Nadalje je odredbom članka 249. stavak 1. ZOO-a propisano:

"Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave."

Odredbom članka 251. stavak 1. ZOO-a određeno je da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju.

11.3. Sadržajno polazeći od prednje citiranih odredbi mjerodavnog prava, iako se na iste eksplicitno ne poziva, prvostupanjski sud je prema iskazu tužitelja kao i iskazu tuženika-protutužitelja te 2. tužene pravilno zaključio da konačni dogovor o kupoprodaji pokretnina nikada nije postignut posljedično čemu nije niti sklopljen kupoprodajni ugovor između tužitelja i tuženika-protutužitelja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio provoditi daljnje dokazne prijedloge protutužitelja kao nepotrebne i irelevantne za donošenje meritorne odluke te u konačnici suprotne načelu ekonomičnosti postupanja budući da je temeljem iskaza protutuženika i 2. tužene sud prvog stupnja pravilno izveo zaključak da pravni posao nije niti nastao, da među strankama nije sklopljen kupoprodajni ugovor o inventaru i pokretninama u predmetnom prostoru. Također pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da su razgovori među strankama bili dogovornog karaktera koji, sukladno prednje navedenoj odredbi članka 251. stavak 1. ZOO-a, ne obvezuju, međutim, da je izostala konačna suglasnost volja kako glede predmeta tako i cijene prodaje kao bitnih elemenata toga ugovora radi čega kupoprodajni ugovor nije sklopljen.

11.4. Naime, da je tome tako proizlazi i iz ponašanja tužitelja i tuženika- protutužitelja tijekom postupka. Tužitelj je već u odgovoru na protutužbu pozvao tuženika-protutužitelja na preuzimanje svih pokretnina i inventara koje je zatekao u predmetnom poslovnom prostoru prilikom ulaska u isti 19.12.2016., a o kojima je javni bilježnik sačinio i Zapisnik o posvjedočenju činjenica. Potom je tužitelj i prilikom očevida suda 4.4.2018. ponovno pozvao tuženika na preuzimanje svih pokretnina koje se nalaze u njegovom poslovnom prostoru. S druge strane, protutužitelj je prvotnim protutužbenim zahtjevom potraživao na ime cijene pokretnina i inventara iznos od 800.000,00 kn, da bi potom postavio i eventualno kumulirani zahtjev na predaju u posjed pokretnina/inventara kojeg je zatim povukao te smanjio protutužbeni zahtjev potražujući od tužitelja isplatu iznosa od 400.000,00 kn.

11.5. Slijedom navedenoga, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da pravni posao kupoprodaje pokretnina između tužitelja i tuženika-protutužitelja nikada nije niti nastao, iz kojeg razloga je sud i odbio protutužbeni zahtjev na isplatu kao neosnovan, to nije bilo potrebe za daljnjim utvrđivanjem činjenica glede osnovanosti odnosno visine protutužbenog zahtjeva kako to netočno navodi protutužitelj u žalbi.

12. Stoga je u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu 1. tuženika protutužitelja, sadržanu u točki III. izreke pobijane presude, valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu protutužitelja te primjenom odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

13. Glede troškova postupka iz točke IV. izreke pobijane presude osnovano stranke u žalbi navode da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a odlučio da tužitelj te 1., 2. i 3. tuženici snose svaki svoje troškove.

13.1. Naime, kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba pa se i o troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje po tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1356/2021 od 26.4.2022.

14. Slijedom izloženog, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, ponovno odlučiti o parničnim troškovima postupka prema vrijednost predmeta spora tužbe odnosno vrijednost predmeta spora protutužbe, kao i prema uspjehu stranaka posebno u odnosu na tužbu odnosno protutužbu u smislu odredbi ZPP-a koje reguliraju troškove postupka te primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku) za poduzete radnje punomoćnika stranaka, te ovisno i o drugim financijskim izdacima proizašlih iz vođenja postupka (sudske pristojbe, trošak očevida) odlučiti o troškovima cjelokupnog parničnog postupka prema zahtjevima stranaka. Ujedno će konačnom odlukom prvostupanjski sud odlučiti i o troškovima nastalim u povodu žalbe.

15. Stoga je žalbe stranaka u odnosu na odluku o parničnom trošku iz točke IV. izreke pobijane prvostupanjske odluke valjalo usvojiti kao osnovane te primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

16. U nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić