Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R -1101/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐ (ranije Č), [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku iz Makarske, protiv tuženika Grada Makarske, Obala kralja Tomislava 1, Makarska (OIB: 53515145212), radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, posl. br. Pr-45/2019-35 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se prihvaća žalba tuženika, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, posl. br. Pr-45/2019-35 od 28. travnja 2022. i sudi:

„ I. Nalaže se tuženiku Gradu Makarska, OIB: 53515145212, Makarska, Obala kralja Tomislava 1 da tužiteljici ČĐ (ranije Č), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 6.317,12 eur (47.596,50 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatim na iznose od:

- 191,16 eur počev od 06. prosinca 2013. godine do isplate,

- 327,29 eur počev od 10. siječnja 2014. godine do isplate,

- 419,81 eur počev od 06. veljače 2014. godine do isplate,

- 398,82 eur počev od 07. ožujka 2014. godine do isplate,

- 209,02 eur počev od 04. travnja 2014. godine do isplate,

- 419,81 eur počev od 07. svibnja 2014. godine do isplate,

- 419,81 eur počev od 06. lipnja 2014.godine do isplate,

-419,81 eur počev od 04. srpnja 2014. godine do isplate,

- 421,78 eur počev od 05. kolovoza 2014. godine do isplate,

- 421,78 eur počev od 04. rujna 2014. godine do isplate,

- 421,78 eur počev od 04. listopada 2014. godine do isplate,

- 331,53 eur počev od 06. studenog 2014. godine do isplate,

- 376,65 eur počev od 11. prosinca 2014. godine do isplate,

- 376,65 eur počev od 09. siječnja 2015. godine do isplate,

- 376,65 eur počev od 06. veljače 2015. godine do isplate,

- 408,12 eur počev od 05. ožujka 2015. godine do isplate,

- 376,65 eur počev od 03. travnja 2015. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, osim zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj razlici bruto plaće od 6.317,12 eur, u roku od 15 dana. U preostalom dijelu za iznos od 1.627,27 eur (12.260,63 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama odbija se tužbeni zahtjev.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.803,70 eur (13.590,00 kn), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 323,51 eur (2.437,50 kn) odbija zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.“

Obrazloženje

1. Citiranom presudom naloženo jer tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 59.857,13 kn sa zateznim kamatama, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 16.027,50 kn.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14

- dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike bruto plaće između plaće koju bi primala da nije nezakonito smijenjena s mjesta ravnateljice ... „...“ i plaće odgojiteljice u tom vrtiću u razdoblju od listopada 2013. do ožujka 2015. u iznosu od 59.857,13 kn.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica rješenjem tuženika od 15. ožujka 2011. godine [broj] [broj] imenovana ravnateljicom ... na razdoblje od 4 godine, odnosno do 15. ožujka 2015. godine, te da je tu dužnost obnašala sve do 14. listopada 2013. godine kada ju je tuženik je rješenjem [broj], [broj] razriješio dužnosti ravnateljice, te je tužiteljica vraćena na radno mjesto odgojiteljice. Presudom Upravnog suda u Splitu broj 3 Usl-2584/13-16 od 13. travnja 2016. godine predmetno rješenje o razrješenju da je poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovljenom postupku tuženik da je dana 4. listopada 2019. godine donio rješenje [broj] [broj] kojim nije prihvatio prijedlog upravnog vijeća Dječjeg vrtića o razrješenju tužiteljice s dužnosti ravnateljice, te je rješenjem od 11. listopada 2019. godine [broj] [broj] obustavio postupak pokrenut na prijedlog upravnog vijeća ... po zaključku upravnog vijeća o utvrđivanju prijedloga za razrješenje tužiteljice s dužnosti ravnateljice. Iz navedenog da proizlazi da je tužiteljica dokazala postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu koja se sastoji u izgubljenoj zaradi razlike plaće koju bi (tužiteljica) ostvarila da je ostala na dužnosti ravnateljice da nije bilo tog nezakonitog postupanja tuženika.

6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da su neosnovani navodi tuženika da tužiteljici za dane kada se nalazila na bolovanju ne bi pripadala razlika do pune plaće ravnatelja. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o bolovanjima u kraćem trajanju koja idu na teret poslodavca, navedena bolovanja da se oporezuju i ulaze u iznos bruto plaće, pa okolnost što je plaća tužiteljici bila dodatno umanjena da nije zapreka da joj pripadne razlika do pune plaće ravnatelja jer da joj pripadaju bruto plaće koje bi ostvarila na radnom mjestu ravnateljice.

6.3. Prvostupanjski sud smatra neosnovanim istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje da je odredbom čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14; dalje: ZR) propisan petogodišnji zastarni rok. Kako u konkretnom slučaju zastarni rok teče od dana pravomoćnosti presude Upravnog suda u Splitu, broj 3 Usl-2584/13-16 od 13. travnja 2016. godine, tužba da je podnesena u roku od 5 godina. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

7.Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Pri tome prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini tužbenog zahtjeva, pa je stoga presudu valjalo preinačiti djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtjeva iz razloga koji se navode u nastavku obrazloženja.

8.1.1. Tuženik je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom iznio prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim. U ovoj žalbenoj fazi postupka tuženik ponavlja svoj prigovor uz obrazloženje da nije pasivno legitimiran, već da bi pasivno legitimiran bio Dječji vrtić „...“ [adresa] u kojem je tužiteljica zaposlena. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da nije pasivno legitimiran.

8.1.2. ..." osnovan je 18. ožujka 1996. godine, a tuženik je osnivač te ustanove. Odredbom čl. 59. Zakona o ustanovama propisano je da ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom, a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njezine obveze. Svaki dužnik solidarne obveze dogovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnoj pravnoj stvari Grad Makarska, kao osnivač ustanove ..., odgovoran za sve obveze ustanove i kao takav, pasivno legitimiran. Uostalom upravo je tuženik donio odluku o razrješenju ravnateljice ...“, kao i sve kasnije odluke u vezi s razrješenjem. O odgovornosti osnivača ustanove izjasnio se i Vrhovni sud RH u brojnim svojim odlukama (Revr-1348/13-2 od 24. siječnja 2017., Revr-717/04 od 17. veljače 2005., Revr-337/06 od 14. kolovoza 2006., Revr-572/07 od 16. siječnja 2008., Revr-390/14 od 17. svibnja 2017.)

8.2.1. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo prigovor zastare kojeg je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan, pa žalbenim navodima tuženik osporava taj stav prvostupanjskog suda. Taj žalbeni navodi nije osnovan.

8.2.2. Naime, ovo nije postupak radi naknade štete, pa da bi se primjenjivali zastarni rokovi iz ZOO-a. Ovo je radni spor radi isplate razlike plaće pa u primjenu dolazi odredba članka 139. ZR-a prema kojoj zastarni rok iznosi 5 godina. Zastarni rok za potraživanje naknade plaće počeo je teći, prema mišljenju ovog suda, ne donošenjem presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-2584/2013 od 13. travnja 2016., jer tom presudom nije okončan postupak budući da je predmet vraćen na ponovni postupak bez obzira što je poništena odluka tuženika o razrješenju tužiteljice, već je zastara počela teći tek donošenjem rješenja tuženika od 11. listopada 2019. kojim je obustavljen postupak o razrješenju tužiteljice. Tek tada je okončan upravni postupak tako što je obustavljen postupak o utvrđivanju prijedloga za razrješenje tužiteljice s dužnosti ravnateljice i tek tada je ona mogla zahtijevati isplatu razlike plaće. Kako je tužba podnesena 2. prosinca 2019., nije nastupila zastara.

8.3. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da bi zatezna kamata na iznose razlike plaće trebala teći od podnošenja tužbe. Naime, riječ je o naknadi razlike plaće koja tužiteljici pripada od trenutka isplate svakog iznosa plaće jer se presudom uspostavlja stanje kakvo je trebalo biti da nije došlo do nezakonite odluke o razrješenju.

8.4.1. Osnovani su, međutim, žalbeni navodi tuženika koji se odnose na dosuđeni iznos razlike naknade plaće za vrijeme kada se tužiteljica nalazila na bolovanju. Naime, tužiteljica se unutar utuženog razdoblja u nekoliko navrata nalazila na bolovanju i stoga je, radeći kao odgojiteljica, primila manju plaću nego da je radila. Sudski vještak je izradio dvije verzije mišljenja; verziju u kojoj nije uračunao umanjenje plaće zbog bolovanja prema kojoj razlika plaće iznosi 59.857,13 kn i verziju u kojoj je uračunao umanjenje plaće zbog bolovanja prema kojoj razlika plaće iznosi 47.596,50 kn. Prvostupanjski sud je pogrešnog stava da bolovanje tužiteljice ne utječe na razliku plaće.

8.4.2. Naime, cilj ovog postupka je da se tužiteljici isplati plaća koju bi primila da nije razriješena s dužnosti ravnateljice ...“, dakle da se presumira kao da je bila zaposlena kao ravnateljica. Da je tužiteljica bila ravnateljica u utuženom razdoblju, ona bi se nalazila i na bolovanjima na kojima se nalazila radeći kao odgojiteljica. To nadalje znači da ne bi primila puni iznos plaće (kao da bolovanja nema), već bi primila umanjenu plaću zbog bolovanja. Stoga neosnovano utvrđuje prvostupanjski sud da se, bez obzira na bolovanja na kojima se nalazila tužiteljica, u obzir treba uzeti puna plaća ravnateljice (kao da nema bolovanja). Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtjeva jer tužiteljici pripada iznos naknade plaće od 47.596,50 kn / 6.317,12 eur, koji iznos sadrži umanjenje plaće ravnateljice za vrijeme bolovanja, pa je odlučeno kao u izreci.

8.5. S obzirom na (djelomično) preinačenje prvostupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, uspjeh tužiteljice u postupku više nije 100%, nego 80%, pa je valjalo preinačiti i odluku o parničnom trošku i tužiteljici umanjiti parnični trošak. Prvostupanjski sud utvrđuje da naknada za zastupanje tužiteljice iznosi 12.187,50 kn, pa kako je tužiteljica uspjela sa 80%, valjalo je umanjiti navedeni iznos za 20%, tako da tužiteljici za zastupanje pripada iznos od 9.750,00 kn, koji iznos je uvećan za trošak vještačenja od 1.000,00 kn i za trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu (po 1.420,00 kn), tako da ukupni parnični trošak tužiteljice sada iznosi 13.590,00 kn, odnosno 1.803,70 eur.

9. Iz ovih je razloga odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

U Rijeci 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin