Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1234/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Peršić Brleković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj tužitelja ŠV iz [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Špeharu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2337/2019-29 od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2337/2019-29 od 27. veljače 2023. potvrđuje u točki I izreke.

II Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u točki II izreke i odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke I izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na dosuđeni iznos glavnice od 1.738,66 eur zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 5. prosinca 2016. do 1. ožujka 2017., te na iznos od 216,07 eur za razdoblje od 5. prosinca 2016. do 27. veljače 2023., u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka daljnji iznos od 705,04 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 27. veljače 2023. do isplate, u roku od 15 dana

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 233,30 eur u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao i zahtjev tuženika.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2337/2019-29 od 27. veljače 2023. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.738,66 eur/13.100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos počev od 2. ožujka 2017. do isplate, te iznos od 216,07 eur/1.628,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od 27. veljače 2023. do isplate. Ujedno tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.609,26 eur/12.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen, ali je to propušteno navesti u izreci.

2. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu sporednog potraživanja, odnosno zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 1.738,66 eur za razdoblje od 5. prosinca 2016. do 1. ožujka 2017., a na iznos od 216,07 eur za razdoblje od 5. prosinca 2016. do 26. veljače 2023., kao neosnovan.

3. Protiv te presude žalbu su podnijele obje stranke svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, odnosno tuženik protiv dosuđujućeg dijela presude u odnosu na potraživanje tužitelja te odluke o troškovima postupka, a sadržajno i protivi rješenja kojim je dopuštena preinaka, dok tužitelj podnosi žalbu protiv točke II izreke te odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka. Predlažu da se pobijane odluke preinače sukladno žalbenim navodima.

4. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen, dok je tužitelj odgovorio na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 29. rujna 2016.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa sljedeće:

-dana 29. rujna 2016. oko 17,00 sati u [adresa] u [adresa] dogodila se prometna nezgoda na način da je teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je osigurano kod tuženika vožnjom unatrag udarilo u vozilo tužitelja koje se nalazilo iza njega, a kojim je upravljao tužitelj,

-prvi medicinski pregled vezano uz predmetni štetni događaj tužitelj je obavio osam dana nakon toga obrativši se specijalisti psihijatru, a nakon 15 dana obratio se liječnici obiteljske medicine,

-drugi, ujedno i zadnji pregled kod specijaliste psihijatra tužitelj je obavio 1. prosinca 2016., a radi radiološke obrade vratne kralježnice javlja se po proteku 13 mjeseci i 12 dana nakon povrede, kojom pretragom je utvrđeno postojanje klasičnih primarnih degenerativnih promjena vratne kralježnice bez znakova povrede kosti, a potom prvi specijalisti pregled kod kirurga tužitelj vrši 15 mjeseci iza tog događaja te radi kontrolnih pregleda javlja se naknadno kod ortopeda, neurologa i kirurga,

-tužitelj se sa odštetnim zahtjevom u mirnom postupku obratio tuženiku 5. prosinca 2016., ali je tuženik otklonio isplatu bilo kojeg iznosa.

8. Sud prvog stupnja analizirajući sadržaj priložene medicinske dokumentacije te rezultate provedenog vještačenja po vještaku prof. dr. Dubravku Orliću utvrđuje da je tužiteljevo obraćanje liječnici obiteljske medicine te u dva navrata psihijatru uzročno- posljedično povezano sa predmetnim štetnim događajem, s time da je stabilizacija zdravstvenog stanja nastupila 1. ožujka 2017., tako da se naknadno javljanje tužitelja radiologu, ortopedu te ostalim liječnicima ne povezuje sa predmetnim štetnim događajem. Kod tužitelja da je bila prisutna tzv. primarna bol koja je trajala oko 30 minuta, a potom sekundarni bolovi srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana, a slabog intenziteta 6 tjedana. Uz to da je pretrpio strah i to primarni prilikom nastanka povrede koji je trajao oko 2 sata, a potom tzv. sekundarni strah srednjeg intenziteta tjedan dana, a slabog 6 tjedana. Vezano uz posljedice tog događaja da mu je tuđa pomoć druge osobe (nestručne) bila potrebna u trajanju od 2 sata na dan i noć tijekom sedam dana, te dva sata na dan tijekom mjesec dana. Kroz dva mjeseca nakon te ozljede da je tužiteljeva životna aktivnost bila umanjena za 4% u smislu da je bio ograničeno sposoban za kretanje i aktivnosti te dizanje, odnosno nošenje lakših tereta, dok druge posljedice ne postoje. Nakon pismenog, a potom i usmenog očitovanja vještaka na primjedbe tuženika sud prvog stupnja isti prihvaća kao stručan i objektivan cijeneći da se isti jasno očitovao u odnosu na sve prigovore tuženika pa da je stoga njegov prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja neosnovan.

9. Primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23

- dalje ZOO) cijeneći naprijed opisana utvrđenja o posljedicama povrede tužitelja, po kriteriju fizičkih bolova dosuđuje mu iznos od 6.000,00 kn, po kriteriju straha 5.000,00 kn te privremenog umanjenja životnih aktivnosti 2.100,00 kn, odnosno ukupno utuženi iznos koji je tužitelj i precizirao po provedenom vještačenju, uz zakonske zatezne kamate od završetka liječenja do isplate.

10. Nadalje, dosuđuje mu na ime tuđe njege i pomoći, a cijeneći da mu je takva pomoć bila potrebna ukupno 74 sata te da bi prema slobodnoj ocjeni cijena sata bila 22,00 kn, iznos od 216,07 eur (1.628,00kn) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. i 1103. ZOO-a.

11. Rješenje kojim dopušta preinaku tužbe donosi pozivom na odredbu čl. 191. st. 2. u vezi s čl. 190. ZPP-a utvrđujući da je tek po provedenom medicinskom vještačenju tužitelj mogao ocijeniti visinu i opseg štete i sukladno tome preinačiti tužbu kako je to učinio podneskom od 24. svibnja 2021.

12. Odluku o troškovima postupka donosi odredbom čl. 154. st. 5. (pogrešno navedeno st. 3.) ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).

13. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijane odluke ovaj sud nije utvrdio da bi njihovim donošenjem i provedenim postupkom bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuju žalbama jer su u obrazloženju izneseni razlozi u odnosu na sve odlučne činjenice, koji nisu proturječni tako da je odluke moguće u svemu ispitati.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u donošenju pobijanog rješenja. Naime, tužitelj je u tužbi kojom je pokrenuo predmetni postupak zatražio na ime naknade štete isplatu iznosa od 10.100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, dok je po provedenom medicinskom vještačenju podneskom od 24. svibnja 2021. preinačio zahtjev zatraživši ukupan iznos od 14.728,00 kn, odnosno na ime imovinske štete 1.628,00 kn te neimovinske štete 13.100,00 kn. U konkretnom slučaju tužitelj iz iste činjenične osnove preinačuje zahtjev (povisuje zatraženi iznos) koja preinaka je moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a). Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u pravnom shvaćanju broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., te je protivno stavu tuženika donošenjem pobijanog rješenja pravilno primijenjeno materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredbi. Stoga su neosnovane daljnje žalbene tvrdnje tuženika da je za preinačeni iznos nastupila zastara jer je zastara prekinuta podnošenjem tužbe, a ne preinačenjem tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika da nalaz i mišljenje vještaka nema takve kvalitete kako to smatra sud prvog stupnja pa da na temelju istog nije mogao cijeniti osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu štete valja odgovoriti da je i prema mišljenju ovoga suda pravilno nalaz vještaka prihvaćen stručnim i objektivnim. Naime, o posljedicama zadobivenih ozljeda vještak se očitovao cijeneći medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj dostavio, a to je njegovo javljanje zbog tegoba liječniku obiteljske medicine i psihijatru u dva navrata, koji i prema mišljenju ovog vještaka jesu u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Očitujući se na primjedbe tuženika vještak je naveo da se osim na medicinsku dokumentaciju poziva i na svoje medicinsko iskustvo i spoznaje o povredama koje vozač zadobije kod udarca u prednju stranu vozila. Pojasnio je sam mehanizam povrede koju je tužitelj zadobio sjedeći u osobnom automobilu koje je mirovalo, a na kojeg je sa prednje strane udario teretni kamion u kojem slučaju najprije glava poleti prema naprijed, a zatim trzajem refleksno naglo povuče glavu prema nazad, pa da takvi trzaji uvjetuju istegnuće ligamenata područja vrata kada dolazi do oštećenja vezivnog tkiva podraženog navedenim mehanizmom. Stoga protivno stavu tuženika opisana utvrđenja i obrazloženja vještaka vezana uz ozljedu i posljedice iste nisu proturječna već su logična s obzirom na dinamiku nastanka ozljede, osobito iz razloga što je došlo do udarca kamiona – teretnog vozila u znatno manje osobno vozilo što potvrđuje način nastanka štetnog događaja i u vezi s tim posljedice koje tužitelj trpi u vidu bolova, upravo kako je to naveo vještak. Zbog navedenog je pravilno odbijen kao neosnovan prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja jer je vještak u smislu odredbe čl. 260. ZPP-a otklonio kao neosnovane iznesene primjedbe.

16. Slijedom iznesenog sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. u vezi s čl. 19. ZOO-a na ime neimovinske štete cijeneći naprijed opisane kvalifikatorne kriterije dosudio tužitelju iznos od 1.738,66 eur, dok je daljnjom primjenom čl. 1095. citiranog Zakona na ime imovinske štete dosudio iznos od 216,07 eur koje iznose i ovaj sud smatra primjerenim.

17. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod odluke o tijeku zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose, jer protivno tvrdnjama tuženika tužitelju pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09,75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje ZOOP) počev od podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu naknade štete u mirnom postupku to mu na cjelokupni dosuđeni iznos pripada zakonska zatezna kamata počev od 5. prosinca 2016. do isplate, pa je uvaženjem žalbe tužitelja presudu suda prvog stupnja u tom dijelu valjalo preinačiti na način naveden u točki II izreke ove presude.

18. Osnovani su i žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o troškovima postupka. Naime, odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife/12 odnosno odredbom Tbr. 52. Tarife/23 određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema Tbr.50 Tarife/12 vrijednost boda je iznosila 10,00 kuna odnosno od 5. sudenog 2022. iznosila je 15,00 kuna (1,99 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), a prema Tbr.54. Tarife/23 vrijednost boda od 25. studenog 2023. pa nadalje iznosi 2,00 eura. S obzirom na izričitu odredbu Tbr. 48. st. 3. Tarife/12 i odredbu Tbr. 52.Tarife/23 koje istovjetno propisuju primjenu tarife koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a kako je pobijana odluka o troškovima postupka donesena 27. veljače 2023. dakle u vrijeme važenja Tarife/23., to je suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, o visini troškova postupka u konkretnom slučaju valjalo odlučiti isključivo primjenom Tarife/23, dakle prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura sukladno Tbr.54. Tarife/23, kako to osnovano tvrdi tužitelj. Stoga tužitelju pripada na ime troškova zastupanja za poduzete radnje koje su odmjerene sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, daljnji iznos od 99,08 eur za svaku kako je to tužitelj i zatražio u troškovniku s time da je osnovan i zahtjev tužitelja za naknadu troškova pristupa na ročište za objavu presude jer iz sadržaja spisa proizlazi da je punomoćnik tužitelja pristupio na to ročište za koje mu pripada zatraženi iznos od 99,54 eur sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Temeljem iznesenog tužitelju je pored iznosa troškova postupka navedenih u točki I izreke od 1.609,26 eur, valjalo dosuditi i daljnji iznos od 705,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

19. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. te čl. 380. ZPP-a, a uz daljnju primjenu odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

20. Kako je tužitelj uspio sa žalbom to mu na ime troškova žalbenog postupka pripada iznos od 233,30 eur na ime troškova sastava žalbe i PDV-a primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 52. Tarife, dok je zahtjev za naknadu sudskih pristojbi neosnovan jer je tužitelj oslobođen plaćanja istih. Nije osnovana niti zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer se u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a ne radi o potrebnom trošku. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer nije uspio sa žalbom.

U Rijeci 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Nataša Peršić Brleković