REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3297/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TENISIT STRIDONA d.o.o., Varaždin, Trogirska ulica 4, OIB: 52245240705, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Tkalčiću, odvjetniku iz Čakovca, protiv 1. tuženika DATA d.o.o., I. G. Kovačića 4, Varaždin, OIB: 69189296211, zastupanog po punomoćnici Valentini Galić, odvjetnici iz Varaždina i 2. tuženika BEDENICKI PROJEKTNI BIRO d.o.o., Dobriše Cesarića 132, Varaždin, OIB: 44753709407, zastupanog po punomoćniku Borislavu Planincu, odvjetniku iz Varaždinskih Toplica, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-63/2021-75 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-63/2021-75 od 20. lipnja 2024. i predmet vraća sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži prvotuženiku DATA d.o.o. iz Varaždina te drugotuženiku BEDENICKI PROJEKTNI BIRO d.o.o. da na ime naknade imovinske štete solidarno isplate tužitelju TENISIT STRIDONA d.o.o Varaždin, iznos od 20.572,03 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i da mu naknade trošak postupka. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.425,00 EUR u roku od petnaest dana. U točki III. izreke naloženo je tužitelju da naknadi drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.875,00 EUR, u roku od petnaest dana.

1.1. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je nakon provedenog postupka, temeljem navoda samog tužitelja i oba tuženika te cjelokupne e-mail korespondencije u spisu zaključio da tuženici nisu odgovorni za štetu koja je nastala tužitelju.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj. Presudu pobija u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ponavlja navode koje je dao tijekom postupka te ističe da se u tijeku postupka stručno i argumentirano očitovao na vještački nalaz mr.sc. Martine Cesar, i to po stručnoj osobi, kojega je sam angažirao (TD HORVAT GRADNJA d.o.o., po ing. građ. HI), a u kojem očitovanju je ukazivano na brojne nedostatke predmetnog vještačkog nalaza. Sud niti jednom riječju ne spominje to očitovanje tužitelja iako to stručno očitovanje direktno proturječi tom nalazu navedene sudske vještakinje. Tužitelj je stoga bio spreman platiti novo vještačenje po Građevinskom fakultetu u Zagrebu, što sud neosnovano, bez obrazloženja odbija. Ujedno napominje da se tuženi u predmetnom postupku nalaze u pravnoj poziciji solidarne odgovornosti u smislu čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima, konkretno solidarne odgovornosti za nastalu štetu koja je počinjena tužitelju pa bi stoga, kada bi tuženi i imali pravo na naknadu troškova, ti su troškovi trebali biti odmjereni u odnosu na oba tuženika solidarno, u jednom iznosu kao da se radi o jednom tuženiku. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda u žalbi, odnosno da podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu pred drugim sucem.

3. Prvotuženik u odgovoru na žalbu navodi da je neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi pobijanu presudu i traži naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 563,05 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao prvostupanjsku presudu na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Predmet ovoga spora je isplata iznosa od 20.572,03 EUR na ime naknade štete po osnovi odgovornosti za nedostatke kako prvotuženika kao izvođača, tako i drugotuženika kao projektanta i osobe koja je obavljala nadzor radova.

7. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- da su tužitelj i prvotuženik zaključili 29. kolovoza 2017. ugovor br. 09/2017, prema kojem se prvotuženik obvezao za tužitelja (kao investitora) izgraditi poslovnu zgradu za proizvodnju i skladištenje tenisita u Varaždinu u Cehovskoj ulici bb (sada Cehovska ul. br. 50), i to na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve u skladu sa ugovornim troškovnikom i projektnom dokumentacijom kao sastavnim dijelom tog ugovora; ista poslovna zgrada sastoji se od jedne etaže, prizemlja sa cca GBP 500 m2; rok za završetak tih radova ugovoren je za dan 31. siječnja 2018.,

- da je tužitelj 8. svibnja 2017. zaključio sa drugotuženikom ugovor br. 5/2017, kojim se taj tuženik obvezao za tužitelja izraditi projektno-tehničku dokumentaciju za izgradnju poslovne zgrade,

- da je tužitelj sa drugotuženikom zaključio 18. rujna 2017. i Ugovor br. 10/2017, a kojim se taj tuženik obvezao za tužitelja provoditi stručni nadzor nad izgradnjom poslovne zgrade,

- da je predmetna nekretnina izgrađena te je za nju 25. rujna 2017. izdana građevinska dozvola koja je postala pravomoćna dana 27. rujna 2017., dok je dana 23. studenog 2018. izdana uporabna dozvola koja je postala pravomoćna 12. prosinca 2018. i tom pravomoćnošću uporabne dozvole smatra se da je poslovna zgrada dovršena,

- da je 28. lipnja 2018. među strankama potpisan primopredajni zapisnik za predmetnu poslovnu zgradu iz kojeg proizlazi da je od strane tužitelja istaknut nedostatak na poslovnoj zgradi, tj. na fasadnoj žbuci na mjestima gdje je ispod bitumenska hidroizolacija, a to u vidu pojave pukotina koje je potrebno popraviti, te je tuženima dan rok od 15-20 dana za ispravak istih nedostataka,

- da je u izvanparničnom postupku naslovnog suda poslovni broj R1-43/2020, provedeno vještačenje na predmetnoj poslovnoj zgradi po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, mr. sc. Martini Cesar-Kelemen iz Varaždina, te je ista donijela nalaz i mišljenje u kojem je utvrdila da su na istoj poslovnoj zgradi tužitelja nastale nepravilnosti i nedostaci u izvođenju radova i to:

- vlaženje fasade u donjem dijelu te vidljive pukotine od stezanja i rastezanja materijala,

- pukotine u sjeveroistočnom dijelu zgrade (na vanjskoj fasadi i na unutarnjem dijelu objekta),

- prodor vlage u sjeveroistočnom kutu zgrade,

- horizontalna pukotina u cijeloj širini objekta na vanjskoj i unutarnjoj strani,

- pukotine na pločicama u upravnoj zgradi,

- pukotine na zidu u upravnoj zgradi,

- uslijed propusta u radovima tuženih, prema procjeni iste vještakinje nastala je imovinska šteta za tužitelja na predmetnoj poslovnoj zgradi u iznosu od 55.000,00 kn (uključen PDV).

9. Tijekom postupka proveden je i dokaz vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, mr. sc. Martini Cesar-Kelemen iz Varaždina na okolnost novonastalih nedostataka na predmetnoj poslovnoj zgradi (u odnosu na stanje štete koje je bilo utvrđeno u predmetu osiguranja dokaza naslovnog suda poslovni broj R1-43/2020) iz kojeg proizlazi:

- da su novonastala oštećenja odnosno nedostaci zapravo povećanja oštećenja koja su utvrđena u predmetu osiguranja dokaza naslovnog suda poslovni broj R1-43/2020.

- da ta novonastala oštećenja za sada ne narušavaju statiku, te zasada nisu opasna za imovinu i osobe. Preporuka je da se u najkraćem roku započne sa sanacijom kako se oštećenja ne bi više povećala te kako ne bi došlo do narušavanja statike i do izravne opasnosti za imovinu i osobe.

- da novonastala šteta odnosno povećanje opsega štete ne bi nastalo da je tužitelj izveo radove navedene u ranijem nalazu i mišljenju.

10. Osnovan je žalbeni navod tužitelja da se sud u obrazloženju presude nije osvrnuo na mišljenje vještaka ing. građ. AI. Iako je to mišljenje izrađeno po zahtjevu tužitelja, tužitelj je naveo da je to mišljenje sastavni dio njegovih primjedaba na nalaz i mišljenje mr. sc. ŽI te je o tome prvostupanjski sud trebao dati svoj stav.

10.1. Ne može se prihvatiti obrazloženje suda da je odbio prijedlog tužitelja da se provede novo vještačenje iz razloga što tužitelj svoju tužbu zasniva upravo na vještačenju mr. sc. ŽI. Točno je da je prvotno tužitelj podnio tužbu na temelju vještačkog nalaza koji je sačinjen u postupku osiguranja dokaza. Međutim, u tijeku parničnog postupka sačinjen je novi vještački nalaz i mišljenje, a na koji vještački nalaz je tužitelj prigovarao, te tražio novo vještačenje, iz razloga što je na predmetnoj građevini došlo do dodatno novih oštećenja na istoj građevini. Stoga je tužitelj i povisio svoj tužbeni zahtjev.

10.2. Nije jasno kako sud utvrđuje da su radovi izvedeni prema pravilima struke, a evidentno je da je vanjska žbuka kompletno popucala odmah nakon njenog izvođenja, što je čak i vještakinja napomenula da je moguće da je žbuka „izgorjela“. Tu činjenicu tužitelj od početka navodi i skreće pozornost baš na taj propust, jer žbuku su radili po suncu, makar su ih tužitelji upozoravali da će sve popucati.

10.3. Vještakinja više puta u nalazu navodi da određene radove krovopokrivačke, limarske, radove bojanja, radove polaganja pločica nije izvodio prvotuženik, ali je drugotuženik morao te iste radove nadzirati. Sud u obrazloženju ne daje razloge zašto drugotuženik nije odgovoran za te radove.

11. Nadalje, prvostupanjski je sud odgovornost tuženika promatrao kroz zakonske odredbe koje uređuju odgovornost kod ugovora o djelu, a ne kroz odredbu čl. 634. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) iz razloga jer se u konkretnom slučaju, a vezano za nedostatke koje tužitelj navodi, ne radi o nedostacima građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu.

12. Prema čl. 631. ZOO-a, ako u sljedećim odredbama nije drukčije određeno, na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. Odgovornost za nedostatke kod ugovora o djelu mnogo je uža od one koja je propisana za nedostatke kod ugovora o građenju. Stoga je Zakon o obveznim odnosima propisao kod ugovora o građenju posebne odredbe o odgovornosti, a odnose se na odgovornost za bitne zahtjeve za građevinu.

13. Za sada se ne može sa sigurnošću utvrditi da li se radi o nedostacima koji su bitni za građevinu, s obzirom na navod vještakinje da novonastala oštećenja za sada ne narušavaju statiku, te za sada nisu opasna za imovinu i osobe. Preporuka je da se u najkraćem roku započne sa sanacijom kako se oštećenja ne bi više povećala te kako ne bi došlo do narušavanja statike i do izravne opasnosti za imovinu i osobe.

13.1. U obrazloženju nema razloga o tome zašto sud smatra da je tužitelj trebao sanirati nedostatke koji su navedeni u nalazu i mišljenju vještakinje. Točno je da je tužitelj dužan poduzeti radnje da šteta bude manja, no to, samo po sebi, ne znači da tuženici nisu odgovorni za štetu.

14. Nadalje, sud u obrazloženju prvo navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o solidarnoj odgovornosti prvo i drugotuženika dok tijekom daljnjeg obrazloženja proturječno navodi da „... ukoliko nema nedostataka u radu prvotuženika, nema niti odgovornosti drugotuženika“ što bi upućivalo na solidarnu odgovornost tuženika.

14.1. Ovaj sud smatra da ne postoji solidarna odgovornost prvo i drugotuženika budući da za to ne postoji niti ugovorna niti zakonska osnova. Osim toga, prvotuženik je izvodio samo neke od radova koji su predmet ovog postupka što je nedvojbeno utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, materijalnom dokumentacijom i iskazima stranaka, dok je drugotuženik nadzirao sve radove pa i one koji se uopće ne odnose na prvotuženika. Stoga je moguće utvrditi eventualnu odgovornost drugotuženika za radove koje tužitelj nije ugovorio s prvotuženikom niti ih je prvotuženik izvodio a da pritom, prvotuženik ne može za njih odgovarati jer nije ugovoreno građenje po sistemu „ključ u ruke“ već svaki izvođač odgovara za svoje radove.

15. Prema čl. 635. ZOO-a, izvođač se ne oslobađa odgovornosti ako je pri izvođenju određenih radova postupao po zahtjevima naručitelja. Ali ako je prije izvršenja određenog rada po zahtjevu naručitelja upozorio ovoga na opasnost od štete, njegova odgovornost se smanjuje, a prema okolnostima konkretnog slučaja može se i isključiti.

16. Sud nije dao razloge o tome koje su to okolnosti konkretnog slučaja prema kojima se odgovornost oba tuženika može isključiti. Ovdje treba uzeti u obzir da je prvotuženik, kao stručnjak bio dužan sagraditi građevinu prema svim pravilima struke (a drugotuženik to također u skladu sa pravilima struke taj rad nadzirati). Tužitelj (njegova predstavnica) nije stručna osoba za poslove građevinarstva i zato je taj posao povjerila stručnim osobama koje imaju registriranu djelatnost pa stoga nije imala osnove sumnjati u njihovu stručnost. Tuženi pak s druge strane, čak i da nešto među parničnim strankama nije precizno određeno ugovorom ili usmenim dogovorom, ili eventualno izmijenjenim radovima na zgradi, bili su dužni u svom radu držati se pravila struke te eventualne nerealne zahtjeve tužitelja odmah otkloniti ne postupajući prema njima ako su znali unaprijed da neke izvedbe radova dovesti do nastanka štete na zgradi. Naime, nije dovoljna obavijest da bi mogli nastati nedostaci, već je trebalo ukazati na posljedice koje bi ti nedostaci mogli prouzročiti.

17. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.

18. U nastavku postupka, prvostupanjski će sud ispraviti navedene nedostatke, provesti dokaz novim vještačenjem po vještaku građevinske struke po prijedlogu tužitelja, te nakon provedenog postupka utvrditi postoji li odgovornost prvotuženika kao izvođača i drugotuženika kao nadzornog tijela za štetu koja je nastala tužitelju kao i visinu te štete.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić