REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–126/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Tanje Prenc Kanis, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Kristine Pavičić Sirotić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Ušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GŠ zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 215. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) , odlučujući o žalbi optuženog GŠ podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 15. studenog 2024., broj: K- 1656/2024-32, u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba optuženog GŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu je na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; u daljnjem tekstu: ZKP) utvrdio da je optuženi GŠ u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP-a u vezi članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj 76/14. - dalje: ZZODS) prema optuženiku je određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci.
1.2. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, .
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi GŠ, osobno bez navođenja žalbenih osnova, a sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te putem branitelja Denisa Krištofića, odvjetnika iz Zagreba, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, te povrede kaznenog zakona. Predlaže „da nadležni Županijski sud kao II-stupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje I. -stupanjskom sudu , a podredno preinači pobijanu presudu na način da utvrdi kako optuženi GŠ nije počinio protupravno djelo iz čl.215 st.1 u stanju neubrojivosti kako je to utvrđeno pobijanom presudom.“
2.1. S obzirom na to da su osobna žalba optuženika i žalba njegovog branitelja podnesene iz sadržajno istih žalbenih osnova, bit će razmatrane kao jedna žalba optuženika.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.
5. Žalba nije osnovana.
6. Premda optuženi GŠ u uvodnom dijelu žalbe ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a te povredu kaznenog zakona iste ne obrazlaže, već se žalbeni razlozi odnose na činjenična utvrđenja u presudi.
6.1. Ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP-a, nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6.2. Iako se može zamjeriti prvostupanjskom sudu što je kod očitovanja optuženika o osnovanosti optužnice protivno članku 552. stavku 3. ZKP-a, kojim je propisano da će se branitelj ili optuženik, kod očitovanja o optužbi izjasniti o tome je li optuženik počinio protupravno djelo, uzimao njegovo očitovanje kao da nije u pitanju optužnica državnog odvjetnika iz članka 550. stavka 1. ZKP-a, pa se optuženik o osnovanosti optužnice očitovao da je osporava ne smatrajući se krivim za terećeno mu protupravno djelo, a tako je navedeno i u pobijanoj presudi pod točkama 3. i 14. obrazloženja pobijane presude, time nije počinjen niti jedan oblik postupovne povrede iz članka 468. ZKP-a, jer su u odnosu na optuženika u cijelosti primijenjene sve ostale odredbe ZKP-a, kojima je propisan postupak prema okrivljenicima s duševnim smetnjama te je u skladu s tim odredbama i prvostupanjski sud i donio sada pobijanu presudu.
7. Optuženik nadalje pobija presudu i zbog pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no, najprije valja istači da žalitelj po ovom osnovu pobija presudu samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se protivi samom zaključku suda da je počinio predmetno protupravno djelo i jer ne iznosi nikakve nove činjenice koje bi bile odlučne ili bar dokazno važne, a sud o njima nije raspravljao i ne nudi nove dokaze koje u postupku pred sudom prvog stupnja ne bi već bili izvedeni.
8. Osporavajući ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u bitnom tvrdi da je inkriminirani događaj rezultat njegove osobne frustracije te stoga nije imao namjeru nikoga ugroziti, a da su svjedokinje CŠ i GŠO u trenutku njegovog samoranjavanja u nogu ispaljivanjem hica bile izvan vozila, tako da za njih nije postojala nikakva ugroza, dok je u zrak iz inkriminiranog pištolja pucao ne ugrožavajući druge osobe.
9. Nasuprot istaknutim žalbenim prigovorima ovaj drugostupanjski sud nalazi da su na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni sa opravdanim zaključkom da je optuženik načinom postupanja označenim u izreci pobijane presude, u stanju neubrojivosti ostvario sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. KZ/11. S obzirom da su razlozi o ocjeni dokaznog materijala logični i uvjerljivi, to žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u pitanja činjenična utvrđenja i izvedeni zaključci prvostupanjskog suda. Žalitelj ponavlja u žalbi obranu i neosnovano pobija ocjenu izvedenih dokaza bez valjanih protuargumenata koji bi doveli u pitanje odluku prvostupanjskog suda.
10. Prije svega, u pravu je prvostupanjski sud kada odbacuje obranu optuženika jer je protivna iskazu svjedokinje GŠO, koja je u svom iskazu navela kako je optuženik kroz prozor vozila pucao u zrak te da nije vidjela trenutak njegovog samoranjavanja, osim što je uočila kako mu je u jednom trenutku klonula glava kao i da je u vozilu osjetila miris baruta te iskazu svjedokinje CŠ koja je također navela da je optuženik u alkoholiziranom stanju iz vozila pucao u zrak te da nije uočila trenutak kada se optuženik sam ranio, ali je čula više hitaca te i da je u jednom trenutku primijetila kako je optuženiku glava klonula shvativši tada da je ranjen, a sam pucanj kojim se optuženik ranio nije čula zbog glasne glazbe u autu, čime iz iskaza ovih svjedokinja jasno proizlazi kako su se one sve vrijeme dok je optuženik iz pištolja kroz prozor vozila pucao u zrak i u vrijeme njegovog samoranjavanja nalazile u vozilu, pa nema govora da bi se one, kako se tvrdi u žalbi, nalazile izvan vozila. Iskazi svjedokinje GŠO i svjedokinje CŠ korespondiraju s utvrđenom činjenicom da je provedenim radnjama policijskog očevida u unutrašnjosti vozila pronađena čahura ispaljenog metka, a na sjedalu suvozača oštećenje, što sve u ukupnosti i povezano s iskazima svjedokinja nedvojbeno dokazuje da je hitac ispaljen unutar predmetnog vozila, i to za vrijeme dok su se u vozilu nalazile svjedokinje GŠO i svjedokinje CŠ.
10.1. Imajući u vidu prethodno navedeno, kao i navode iz iskaza svjedokinje KŠ koja je u svom iskazu u bitnome navela kako je prelazeći sa suprugom pješački prijelaz začula pucanj zbog čega se okrenula u pravcu pucnja, pa je uočila kako iz crnog vozila marke Golf 6, koji je stajao na semaforu, muška osoba, koja je sjedila na suvozačevom mjestu, iz pištolja puca u zrak kroz prozor vozila, dok je na mjestu vozača sjedila ženska osoba, kao i da se u to vrijeme u blizini predmetnog vozila nalazilo još jedno vozilo marke Renault crvene boje, a u njezinoj blizini jedna gospođa srednjih godina sa sinom te jedna mama s djetetom te da se zbog navedenog ona brzo sakrila iza betonskog stupa jer se osjećala ugroženom, to su u ovim radnjama optuženika ostvarila sva bitna obilježja protupravnog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11, obzirom da se optuženik u kritično vrijeme nalazio u neubrojivom stanju, o kojem se je detaljno tijekom postupka očitovao psihijatrijski vještak prim. dr. sc. Željko Marinić.
10.2. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 554. stavka 1. ZKP-a za određivanje prisilnog smještaja optuženika u ustanovu zatvorenog tipa jer je psihijatrijski vještak prim. dr. sc. Željko Marinić, u vještačkom mišljenju naveo kako je optuženi osoba emocionalno sniženog kapaciteta, nezrelih, nestabilnih i impulzivnih odlika osobnosti, tako da se može govoriti o miješanom poremećaju ličnosti kod kojeg su izraženi i elementi disocijalnog, da je kod optuženog već duže vrijeme prisutno promijenjeno psihičko stanje kojim dominiraju sumanute ideje paranoidnosti, ideje odnosa i ugroze, a što po svojim značajkama odgovora sumanutom poremećaju paranoidne forme, s time da isti prema dostupnim podacima nije u nikakvom psihijatrijskom tretmanu što samo pogoduje napredovanju procesa i produbljivanju kliničke slike, pogotovo uz konzumiranje droge i alkohola, pa da se, cijeneći optuženikov način i stil življenja, strukturu ličnosti i psihičke poteškoće koje karakteriziraju sumanuti poremećaj uz akutnu intoksiciranost alkoholom i kokainom, optuženi u inkriminirano vrijeme nalazio u akutnom psihotičnom mahu u kojem nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svojih postupaka niti vladati svojom voljom te da zbog takvog optuženikovog psihičkog statusa postoji visoki stupnja rizika od počinjenja istovrsnog ili težeg djela zbog čega je optuženiku nužan hospitalni tretman.
10.3. Prema tome, nije osnovana žalba optuženika jer su sve odlučne činjenice pravilno utvrđene.
11. Iz navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, a kako prvostupanjski sud nije počinio povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP-a žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Puli – Pola 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
M
Tanja Prenc Kanis
