REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-575/2023-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, te Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Saši Brođanac, odvjetnici iz Sesveta, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. svibnja 2023., poslovni broj: 77 P- 1027/2021-18., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice UA kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. svibnja 2023., poslovni broj: 77 P-1027/2021-18.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos kod FINE Zagreb novčanih sredstava sa računa tužiteljice UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na račun tuženika EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horbatova 82, OIB: 76674680107, a temeljem tuženikova Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog FINI ZAGREB dana 23.09.2021.g., s osnovom Zadužnice javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, Petrinjska 4, pod brojem OV- 16333/08 dana 19.09.2008.
II. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 8 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer su razlozi prvostupanjske presude u suprotnosti sa provedenim dokazima. Tvrdi da prvostupanjski sud prvenstveno nije utvrdio dospijeće tražbine iz osnovnog pravnog posla, a to je slijedeći dan od dana otkaza Ugovora o kreditu, odnosno 13. srpnja 2016. Mišljenja je da podnošenjem prijedloga za izvansudsku ovrhu 15. prosinca 2014., temeljem predmetne zadužnice i provođenjem izvansudske ovrhe do 2. svibnja 2017., nije došlo do prekida zastare, te da je stoga potraživanje iz zadužnice u zastari. Nadalje tužiteljica tvrdi da tuženik nije bio niti ovlašten pokrenuti izvansudsku ovrhu temeljem zadužnice, jer Ugovorom o cesiji nije prenesena cjelokupna pravna pozicija iz ugovora na tuženika kao novog vjerovnika. Mišljenja je da se zadužnica mogla prenijeti na tuženika kao novog vjerovnika samo temeljem prijenosa ugovora za što je bila potrebna njezina suglasnost, sukladno članku 127. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 dalje: ZOO). Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i neproturječne razloge zašto prvostupanjski sud smatra da je neosnovan prigovor zastare, te iz kojeg razloga smatra da je tuženik mogao podnijeti prijedlog za izvansudsku ovrhu temeljem predmetne zadužnice, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP- a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP- a.
6. Prvostupanjski sud je proveo sve predložene dokaze, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje navodima žalbe nije dovedeno u sumnju.
7. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:
- da je tužiteljica izdala zadužnicu na kojoj je 19. rujna 2008. ovjerila potpis kod javnog bilježnika Stjepana Šaškoša pod brojem ovjere: Ov-16333/08;
- da je zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja po ugovoru o kreditu broj 45453/08 od 8. rujna 2008.;
- da je 17. prosinca 2014. zaprimljen zahtjev Societe generale-Splitska banka d.d. za izravnu naplatu temeljem zadužnice od 19. rujna 2008. kao ovršne isprave kod Financijske agencije, te se postupak izvansudske naplate provodio do 2. svibnja 2017.;
- da je Societe generale –Splitska banka d.d. otkazala ugovor o kreditu broj 45453/08 dana 12. srpnja 2016., pri čemu je cjelokupni dug po kreditu dospio na naplatu;
- da su Societe generale-Splitska banka d.d. kao cedent i tuženik Eos Matrix d.o.o. Zagreb kao cesionar sklopili Ugovor o cesiji od 5. siječnja 2017. temeljem kojega je na tuženika preneseno, između ostalih, pod brojem 162 i potraživanje i prava iz Ugovora o kreditu 45453/08;
- da je tuženik temeljem zadužnice od 19. rujna 2008. kojom je osigurano potraživanje iz Ugovora o kreditu broj 45453/08 podnio Financijskoj agenciji izvansudsku ovrhu dana 23. rujna 2021.
8. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je neosnovan prigovor zastare i da je neosnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije kod tuženika, odnosno da tuženik nema pravo temeljem ovršne isprave potraživati dugovanje po Ugovoru o kreditu broj 45453/08 i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa kod Financijske agencije.
9. U konkretnom slučaju se radi o zadužnici koju je izdala tužiteljica na ime Societe generale –Splitska banka d. d., a zadužnica je izdana radi osiguranja namirenja potraživanja iz Ugovora o kreditu broj 45453/08. Potraživanje iz ugovora o kreditu kao i zadužnica su Ugovorom o cesiji od 5. siječnja 2017. prenesena na tuženika.
10. U konkretnom slučaju potrebno je istaknuti da je zadužnica vrijednosni papir.
12. Člankom 1135. stavkom 1. ZOO je propisano da je vrijednosni papir isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu u toj ispravi njezinu zakonitom imatelju.
13. Člankom 1137. ZOO je propisano da ako zakonom nije drukčije određeno, vrijednosni papir može glasiti na donositelja, na ime ili po naredbi.
14. U konkretnom slučaju zadužnica od 19. rujna 2008. je izdana na ime Societe generale-Splitska banka d.d.
15. Člankom 1143. stavkom 1. ZOO propisano je da se pravo iz vrijednosnog papira na ime prenosi cesijom.
16. Slijedom navedenoga proizlazi da je pravo potraživati tražbinu iz zadužnica na tuženika prešlo Ugovorom o cesiji, kako je to zaključio i prvostupanjski sud.
17. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da zadužnica poslovni broj: Ov-1633/08 od 19. rujna 2008. nije sastavljena u formi javnobilježničkog akta, već je na njoj samo ovjeren potpis tužiteljice kao osobe koja je potpisala zadužnicu, zbog čega se glede zastare primjenjuje petogodišnji zastarni rok (članak 225. ZOO).
18. Zadužnica broj Ov-1633/08 od 19. rujna 2008. je dana kao instrument osiguranja naplate tražbine iz Ugovora o kreditu broj 45453/08 od 19. rujna 2008. Da bi se utvrdio početak tijeka zastare te tražbine potrebno je prvenstveno utvrditi od kojeg trenutka je tuženik kao vjerovnik, odnosno njegov prednik Societe generale-Splitska banka d.d. imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze kao početak zastarnog roka
19. U odluci Vrhovnog suda (Rev-2260/17 od 14. studenoga 2017.) izraženo je shvaćanje da se na zadužnice izdane prije 1. siječnja 2011. primjenjuje petogodišnji zastarni rok, koji počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine osigurane zadužnicom.
20. U konkretnom slučaju prednik tuženika je prvi put podnio zadužnicu na naplatu Financijskoj agenciji 17. prosinca 2014., premda je kredit otkazao 12. srpnja 2016.
21. Međutim, u zadužnici je u točki 1 c navedeno da se kredit iz Ugovora o kreditu isplaćuje u 120 mjesečnih rata, s tim da svaka pojedina rata dospijeva desetog u mjesecu, te da zadnja rata dospijeva 10. rujna 2018.
22. Kako tužiteljica nije dokazala, niti je tvrdila da bi njezin suprug kao dužnik iz Ugovora o kreditu broj 45453/08 pao u zakašnjenje s plaćanjem rate kredita prije prosinca 2009., zadužnica koja je bila podnesena na izvansudsku naplatu Financijskoj agenciji prvi puta 17. prosinca 2014. nije bila u zastari.
23. U prvostupanjskom spisu je utvrđeno da se postupak izvansudske ovrhe koji je po predmetnoj zadužnici počeo prvi puta 17. prosinca 2014. vodio do 2. svibnja 2017. i da je u tom razdoblju namiren samo iznos od 5,73 eura.
24. Obzirom na navedeno, po ocjeni ovoga suda pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je rok zastare prvi put bio prekinut 17. prosinca 2014. i da je zastarni rok počeo iznova teći od 2. svibnja 2017., pa kako je novi prijedlog za izvansudsku ovrhu podnesen 23. rujna 2021. pravilno zaključuje da je neosnovan prigovor zastare, jer nije protekao zastarni rok od 5 godina. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno poziva na članak 241. i članak 245. ZOO.
25. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena, a navodima žalbe se posebno niti ne osporava.
13. Slijedom navedenog žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
