Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-684/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeće, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER, OIB [osobni identifikacijski broj], E, [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-124/2022-24 od 9. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-124/2022-24 od 9. listopada 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:

"I. Tuženik "Raiffeisenbank Austria“ d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 dužan je tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 5.670,21 euro / 42.722,20 kuna (slovima: pettisućašestosedamdeseteura

i dvadesetjedancent /

četrdesetdvijetisućesedamstodvadesetdvekune i dvadesetlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje od 01.08.2008.g do 31.07.2015.g po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015.g do 31.12.2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023.g pa do plaćanja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 0,47 EUR ( 3,54 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2007 na iznos od 10,30 EUR ( 77,61 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2008 na iznos od 6,19 EUR ( 46,61 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2008 na iznos od 12,29 EUR ( 92,61 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2008 na iznos od 4,46 EUR ( 33,61 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2008 na iznos od 2,35 EUR ( 17,72 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2008 na iznos od 5,54 EUR ( 41,72 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2008 na iznos od 1,16 EUR ( 8,72 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2008 na iznos od 1,69 EUR ( 12,72 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2008 na iznos od 3,81 EUR ( 28,72 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2008 na iznos od 35,27 EUR ( 265,72 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2008 na iznos od 11,78 EUR ( 88,72 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2008 na iznos od 23,06 EUR ( 173,72 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2009 na iznos od 28,50 EUR ( 214,72 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2009 na iznos od 37,13 EUR ( 279,72 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2009 na iznos od 29,27 EUR ( 220,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2009 na iznos od 30,33 EUR ( 228,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2009 na iznos od 24,49 EUR ( 184,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2009 na iznos od 21,84 EUR ( 164,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 30.6.2009 na iznos od 23,69 EUR ( 178,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 28.7.2009 na iznos od 25,29 EUR ( 190,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2009 na iznos od 24,49 EUR ( 184,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 29.9.2009 na iznos od 22,10 EUR ( 166,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 30.10.2009 na iznos od 27,01 EUR ( 203,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2009 na iznos od 27,28 EUR ( 205,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 24.12.2009 na iznos od 33,25 EUR ( 250,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 28.1.2010 na iznos od 34,18 EUR ( 257,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 26.2.2010 na iznos od 40,28 EUR ( 303,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2010 na iznos od 39,62 EUR ( 298,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 30.4.2010 na iznos od 41,21 EUR ( 310,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2010 na iznos od 61,79 EUR ( 465,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2010 na iznos od 53,69 EUR ( 404,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 31.7.2010 na iznos od 74,39 EUR ( 560,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 2.9.2010 na iznos od 66,16 EUR ( 498,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 30.9.2010 na iznos od 58,20 EUR ( 438,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 29.10.2010 na iznos od 63,25 EUR ( 476,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 24.11.2010 na iznos od 83,95 EUR ( 632,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 21.12.2010 na iznos od 76,65 EUR ( 577,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 25.1.2011 na iznos od 79,57 EUR ( 599,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 23.2.2011 na iznos od 77,31 EUR ( 582,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 2.4.2011 na iznos od 77,18 EUR ( 581,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 30.4.2011 na iznos od 104,92 EUR ( 790,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2011 na iznos od 106,38 EUR ( 801,52 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 21.6.2011 na iznos od 124,18 EUR ( 935,65 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 27.7.2011 na iznos od 131,22 EUR ( 988,65 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 26.8.2011 na iznos od 104,80 EUR ( 789,65 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 27.9.2011 na iznos od 102,49 EUR ( 772,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 29.10.2011 na iznos od 101,16 EUR ( 762,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2011 na iznos od 106,33 EUR ( 801,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 31.12.2011 na iznos od 113,63 EUR ( 856,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 3.2.2012 na iznos od 113,50 EUR ( 855,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 25.2.2012 na iznos od 110,79 EUR ( 834,78 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 28.3.2012 na iznos od 112,31 EUR ( 846,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 28.4.2012 na iznos od 114,03 EUR ( 859,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 26.5.2012 na iznos od 111,11 EUR ( 837,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2012 na iznos od 111,78 EUR ( 842,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2012 na iznos od 110,45 EUR ( 832,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 26.8.2012 na iznos od 100,10 EUR ( 754,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 3.10.2012 na iznos od 110,45 EUR ( 832,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 3.11.2012 na iznos od 112,08 EUR ( 844,43 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2012 na iznos od 110,45 EUR ( 832,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 28.12.2012 na iznos od 102,62 EUR ( 773,19 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 24.1.2013 na iznos od 109,39 EUR ( 824,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2013 na iznos od 110,05 EUR ( 829,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 4.4.2013 na iznos od 109,25 EUR ( 823,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 25.4.2013 na iznos od 98,64 EUR ( 743,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 30.5.2013 na iznos od 102,54 EUR ( 772,60 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 27.6.2013 na iznos od 99,57 EUR ( 750,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 27.7.2013 na iznos od 102,50 EUR ( 772,32 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 28.8.2013 na iznos od 107,53 EUR ( 810,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 28.9.2013 na iznos od 107,40 EUR ( 809,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 26.10.2013 na iznos od 108,99 EUR ( 821,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 27.11.2013 na iznos od 109,79 EUR ( 827,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 25.12.2013 na iznos od 106,87 EUR ( 805,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 21.1.2014 na iznos od 112,84 EUR ( 850,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 22.2.2014 na iznos od 117,09 EUR ( 882,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 8.4.2014 na iznos od 110,32 EUR ( 831,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 25.4.2014 na iznos od 108,72 EUR ( 819,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 29.5.2014 na iznos od 105,67 EUR ( 796,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2014 na iznos od 112,44 EUR ( 847,18 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 31.7.2014 na iznos od 15,39 EUR ( 115,97 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 28.8.2014 pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.934,62 EUR/ 14.576,36 kn (slovima: tisućudevetstotridesetčetirieura i šezdesetdvacenta / četrnaesttisućapetstosedamdesetšestkuna i tridesetšestlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog "svih zakonom predviđenih razloga", uz prijedlog drugostupanjskom sudu da presudu preinači sukladno žalbenim navodima uz nadoknadu troškova u povodu žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjska odluka je ispitana u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

7. U donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud nije počinio niti neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a prvostupanjski sud je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

9. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom, na što ukazuje prema sadržaju žalbe, kada prvostupanjski sud nije izveo sve po tuženiku predložene dokaze (pa i saslušanje javnog bilježnika kao svjedoka), niti je time onemogućio tuženika u dokazivanju pravno odlučnih činjenica. Pri tome valja i navesti da se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne radi o odgovarajućim dokazima predloženim po tuženiku na okolnost da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice ugovornih odredbi na ništetnosti kojih temelji svoj zahtjev za isplatom tj. da mu je te odredbe tuženik učinio razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku. Iz stanja spisa ne proizlazi da tuženik nije imao kontradiktoran postupak u kojem se mogao očitovati na činjenične navode i dokazne prijedloge protivne strane, kao i iznositi svoje činjenične navode i predlagati izvođenje dokaza. Tuženiku je i za odgovoriti da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) te (članak 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka radi čega postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što ocjenom dokaza tuženik nije zadovoljan i smatra da je valjalo prihvatiti ono što on tvrdi i njegovo tumačenje činjeničnog stanja, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno njegovo pravo koje mu pripada u postupku kao stranci.

10. Predmet zahtjeva je isplata razlike u tečaju valute CHF na temelju otplaćenog ugovora o kreditu jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima.

11. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima), prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

12. Nisu sporne činjenice: da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 238-50- 4409196 od 21. rujna 2007. kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u novčanom iznosu od 30.197,19 CHF protuvrijednosti u kunama, koji iznos se tužitelj obvezao vratiti za 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan dospijeća i da je kredit otplaćen.

13. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07.) koji je u članku 96. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 4. navedenog članka da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Prema članku 99. tog Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema odredbi članka 102. stavka 1. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

14. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07) u članku 138.a.

15. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

16. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su banke stranke spora, pa i tuženik, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tuženik kao trgovac nije dokazao da je tužitelj kao potrošač bio odgovarajuće obaviješten o naravi obveze glede valute za koju se veže glavnica kredita, odnosno da je upozoren na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze prije sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, odnosno nije dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama (koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima) u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužitelj temelji zahtjev sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

17. Na žalbene navode tuženika valja i navesti da je pobijanu presudu donio prvostupanjski sud pa su utoliko nejasni i promašeni žalbeni navodima kojima se ukazuje da drugostupanjski sud odlučujući o nepoštetnosti predmetnih ugovornih odredbi nije provodio test razmjernosti.

18. Pored navedenog, predmetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerila ponašanja procjenjuju se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Predmetnim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

19. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi na kojima tužitelj temelji zahtjev za isplatom.

20. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 326. stavka 2. ZOO jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi na ništetnosti kojih temelji zahtjev za isplatom.

21. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 19. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15., kako bi to proizlazilo iz sadržaja žalbe), koji zakonski propis tuženik pogrešno brojčano izražava, jer se radi o članku 1. navedenog Zakona kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan između ostalog i članak 19.a koji propisuje predmet konverzije i koji članak u stavku 3. propisuje na koje se kredite ne primjenjuju odredbe u navedeni Zakon dodane glave IV.a, međutim ti su žalbeni navodi neosnovani jer u ovom konkretnom slučaju navedeni zakonski propis nije primjenjiv.

22. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

23. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

24. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

25. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem, a zadatak vještačenja je pravilno određen obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Pri tome na žalbene navode tuženika valja i navesti kako su izneseni žalbeni navodi kojima prigovara metodi izračuna visine zahtjeva neosnovani jer su protivni Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). Posljedice svrhe zaštite prema toj Direktivi te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije (dalje: Sud) su da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako u predmetu C-421/14 Banco Primus Sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

27. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu u svezi ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 nastupila 14. lipnja 2018. to nedvojbeno nije istekao petogodišnji zastarni rok s obzirom da potraživanja stjecanja bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina, a tužba je u ovom postupku podnesena 31. ožujka 2022., radi čega tuženičin prigovor zastare nije osnovan.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP jer je tužitelj uspio u parnici, a tuženik nije.

29. U odnosu na dosuđene troškove tužitelju pobijana odluka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i po visini te su tužitelju dosuđeni troškovi koji su mu stvarno nastali i koji su bili potrebni za vođenje parnice pa tako i u odnosu na sastav podneska od 27. listopada 2022. kojim je zahtjev postavio sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22.) te za zastupanje na ročištu za objavu, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.-dalje: Tarifa) na snazi u vrijeme donošenja odluke, jer Tbr. 48. stavak 3. Tarife propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

30. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

31. Zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP i članak 154. stavak 1. ZPP).

U Sisku 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek