REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] B 5
Poslovni broj: Us I-1046/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj BH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba BHN, radi prava na sanitetski prijevoz, 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-08/24-01/01, URBROJ: 338-01- 06-05-24-02 od 22. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-02/24-01/02, URBROJ: 338-18-02-24-02 od 10. siječnja 2024., zbog nenadležnosti je odbačen zahtjev tužitelja, podnesen 4. siječnja 2024., za davanje odobrenja o pravima iz obveznoga zdravstvenog osiguranja - prava na sanitetski prijevoz, te je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Prvostupanjsko tijelo pritom ukazuje da je za izdavanje naloga za sanitetski prijevoz nadležan izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-502-08/24-01/01, URBROJ: 338-01-06- 05-24-02 od 22. svibnja 2024. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da jednom godišnje odlazi u kliniku Vuk Vrhovac u Zagrebu gdje u jednom danu napravi četiri do pet pregleda, za koje u Puli treba čekati sedam do osam mjeseci pojedinačno za svaki pregled. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja te opisuje komunikaciju s tužiteljem i ističe da je izabrana doktorica tužitelja pravilno odbila izdavanje naloga za sanitetski prijevoz za korištenje zdravstvene zaštite u Zagrebu budući da se konkretna zaštita može obaviti u bližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u Puli. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Na raspravi provedenoj 5. ožujka 2025. stranke dopunjuju svoja izlaganja.
5.1. Tužitelj iznosi primjedbe na organizaciju rada sanitetskog prijevoza u Istarskoj županiji nakon provedene centralizacije, te opisuje komplikacije s kojima je skopčan višekratni odlazak u pulsku bolnicu uz s time povezana čekanja na termine, u usporedbi s jednim odlaskom godišnje na preglede u zagrebačku kliniku. Uz to, tužitelj ne želi mijenjati liječnika kod kojeg se 13 godina liječi u Zagrebu. Dodaje da mu je primarna liječnica odobravala preglede u ranijem razdoblju, a sada joj to više nije u interesu činiti jer bi bila penalizirana od strane tuženika.
5.2. Tuženik navodi da osiguranik, ako primarni doktor odbije odrediti sanitetski prijevoz, može izjaviti prigovor na postupanje, o čemu je ovdje i odlučivano. Bez obzira na to što je prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja odbačen a ne odbijen, javnopravna tijela ušla su u meritum zahtjeva te je u upravnom postupku pribavljeno i medicinsko mišljenje institucionalnih tijela vještačenja. Pritom je Liječničko povjerenstvo tuženika zaključilo da je dotična zdravstvena zaštita mogla biti pružena i u bližoj ugovornoj ustanovi (Općoj bolnici Pula). Bit nije u penalizaciji primarnog liječnika, već u poštivanju ugovornih obveza između primarnog liječnika i tuženika.
6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 49/14, 51/14, 123/16, 11/15, 17/15, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22, 156/22, 73/23 i 76/23), te Pravilnika o sanitetskom prijevozu ("Narodne novine", broj 123/09 i 80/13). Te su odredbe, stoga, tužitelju poznate.
9. Sud, ponajprije, naglašava da je sanitetski prijevoz zdravstvena usluga koja se pruža u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu ali ne čini dio zdravstvene zaštite (članak 19. stavak 2. točka 18. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju). Pojmovi zdravstvene zaštite i zdravstvene usluge nisu sinonimi. Potonji je pojam širi te obuhvaća ne samo zdravstvenu zaštitu, nego i druge zdravstvene usluge, uključujući sanitetski prijevoz. Okolnost da tužitelju zdravstvena zaštita može na teret obveznoga zdravstvenog osiguranja biti pružena (i) u Zagrebu sâma po sebi ne znači da je obveznim zdravstvenim osiguranjem pokrivena i usluga sanitetskog prijevoza u Zagreb. Općenito, obvezno (javno) zdravstveno osiguranje ne jamči niti obuhvaća najvišu moguću razinu zdravstvenih usluga niti ostvarivanje tih usluga na razini koja maksimalno olakšava praktični položaj osiguranika. Tim je osiguranjem pokrivena standardna razina usluga, koja je određena mjerodavnim propisima na ovom upravnom području.
10. Usto, ne ulazi u stvarnu nadležnost upravnih sudova da razmatraju racionalnost poslovanja pojedinih dijelova zdravstvenog sustava. Predmet ovog upravnog spora isključivo je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, u svjetlu primjene propisa iz članka 8. ovog obrazloženja.
11. Osporavana odluka tuženika temelji se, u bitnome, na stručno-medicinskom mišljenju Liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika od 2. listopada 2024., prema kojem se predmetna zdravstvena zaštita (pregled, obrada i liječenje dijabetologa) uspješno izvršava u Općoj bolnici Pula. Ta je ustanova, stoga, najbliži ugovorni subjekt tuženika u kojem se može pružiti ta zdravstvena zaštita. Tuženik nije osnovano osporio navedeno utvrđenje Liječničkog povjerenstva.
12. U predmetnom slučaju, dakle, obveznim zdravstvenim osiguranjem nije obuhvaćena usluga sanitetskog prijevoza tužitelja u Zagreb radi pružanja zdravstvene zaštite koja uspješno može biti pružena u Puli, u najbližem ugovornom subjektu.
13. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
14. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 19. ožujka 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- CH, Raša, [adresa]
- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska
