REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1189/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o., OIB: 74317650072, Zagreb, Poljička ulica 5, protiv tuženika Hrvatska komora fizioterapeuta, OIB: 48223065486, Zagreb, Donje Svetice 46 C, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1104/2023-23 od 18. veljače 2025., 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1104/2023-23 od 18. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim u izreci označenim rješenjem, odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor te se potvrđuje rješenje o pristojbi toga suda pod poslovnim brojem Povrv-1104/2023-14 od 24. listopada 2024. u dijelu u kojem je naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 13,27 EUR i sudsku pristojbu za rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 EUR.

2. Prvostupanjski je sud o neosnovanosti tužiteljevog prigovora, riješio primjenom odredbi čl. 4., čl. 7., čl. 28. st. 5. i st. 9., čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) te je ocijenio da je tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 13,27 EUR i sudsku pristojbu na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 EUR.

3. U obrazloženju rješenja sud navodi da je tužitelj 16. listopada 2024. putem e-Komunikacije podnio žalbu protiv presude od 1. listopada 2024. te je 18. listopada 2024. platio sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 13,27 EUR (list 112. spisa).

4. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu ukinuti pobijano rješenje. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja nije obrazložio zašto smatra da je tužiteljev prigovor protiv rješenja o pristojbi neosnovan u odnosu na pristojbu na rješenje o pristojbi od 24. listopada 2024., zbog čega pobijano rješenje nije moguće ispitati budući da ne sadrži razloge u odnosu na navedenu pristojbu na rješenje o pristojbi čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Nadalje žalitelj ponavlja kako tužitelj nije dužan platiti sudsku pristojbu na predmetno rješenje o sudskim pristojbama od 24. listopada 2024., a s obzirom da u konkretnom slučaju, ni Zakonom o sudskim pristojbama, ni Tarifom sudskih pristojbi, a niti bilo kojim drugim pozitivnim propisom, nije ustanovljena obveza plaćanja sudske pristojbe na pobijano rješenje.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i osnovano na zakonu.

7. Suprotno žaliteljevim tvrdnjama, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio odbiti kao neosnovan tužiteljev prigovor protiv rješenja kojim ga je prvostupanjski sud pozvao na plaćanje sudske pristojbe i to za preostali neplaćeni iznos na žalbu i na rješenje o pristojbi, za što je dao valjano obrazloženje svoje odluke o tome zbog čega tužiteljev prigovor protiv rješenja prvostupanjskog suda nije osnovan.

8. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na plaćanje sudske pristojbe na žalbu u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom već ju je dužan platiti u punom iznosu budući da istu nije platio u trenutku podnošenja žalbe (čl. 7. st. 1. ZSP-a). Pogodnost plaćanja polovice sudske pristojbe na podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda ostvaruje samo onaj pristojbeni obveznik koji iznos sudske pristojbe, odnosno polovicu tog iznosa, plati u trenutku podnošenja podneska.

9. Nesporno je da tužitelj nije u trenutku podnošenja žalbe protiv presude, 16. listopada 2024., uplatio sudsku pristojbu za taj podnesak već je to učinio tek 18. listopada 2024. (i to u polovici iznosa pristojbe), to ga je sud pravilno pozvao platiti i preostalu polovicu iznosa sudske pristojbe na žalbu, sukladno čl. 28. st. 5. ZSP-a rješenjem o pristojbi na plaćanje iste.

10. Odredbom čl. 28. st. 9. ZSP-a propisano je da se na rješenje o pristojbi iz stavaka 3. i 5. članka, plaća dodatna pristojba u iznosu od 13,27 EUR to je sud pravilno naložio tužitelju plaćanje sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 13,27 EUR.

11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko