REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1196/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, Područni ured u Puli, Pula, Trg Portarata 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Pula, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-19/2024-153 od 11. ožujka 2025., 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-19/2024-153 od 11. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-19/2024-153 od 11. ožujka 2025. odbijen je tužiteljev prigovor podnesen protiv rješenja istog suda poslovni broj P-19/2024-151 od 7. ožujka 2025. Tim je rješenjem naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 72,28 EUR.

2. Prvostupanjski sud odluku je donio na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) kao i primjenom odredbe čl. 145. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21; dalje: ZOMO).

3. Tužitelj podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći kako je oslobođen od obveze plaćanja sudskih pristojbi u smislu odredbe čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a te da je pogrešno mišljenje suda da nije riječ o postupku proizišlom iz obavljanja javnih ovlasti. Poziva se i na mišljenje Ministarstva pravosuđa iz 1996. godine sukladno kojem se odredbe o oslobođenju od dužnosti plaćanja sudske pristojbe odnose i na tužitelja te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-856/2016 od 17. veljače 2017. i dostavlja praksu drugih sudova. Predlaže ukinuti pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijano je rješenje ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

6. Nije sporna visina sudske pristojbe u smislu odredbe čl. 4. t. 1. ZSP-a i Tbr. 1/1 Tarife sudskih pristojbi.

7. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu čl. 11. st. 1. t. 2. ZSP-a budući da nisu kumulativno ispunjene navedene pretpostavke za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u odnosu na tužitelja, pravilno ocijenivši da se u konkretnom sporu ne radi o sporu proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti tužitelja navedenih u odredbi čl. 145. ZOMO-a, kojom je propisano da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, a pri tome obavlja sljedeće poslove:

1. poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti

2. osigurava provedbu uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju

3. osigurava zakonitost ostvarivanja prava osiguranih osoba, te im pruža stručnu pomoć pri ostvarivanju prava

4. provodi politiku razvitka i unapređivanja mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti

5. obavlja i druge poslove u vezi s provedbom i ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti.

8. Iz citirane odredbe čl. 145. ZOMO-a proizlazi da javnu ovlast tužitelj ima u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, a u konkretnom slučaju je riječ o parničnom postupku naknade štete koji se vode na temelju odredaba građansko pravne odgovornosti, pravilno utvrdivši da se radi o sporu radi naknade štete.

9. Time je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne i razumljive razloge i pravilno je primijenio odgovarajuće zakonske odredbe.

10. U odnosu tužiteljevo pozivanje na mišljenje Ministarstva pravosuđa iz 1996. sukladno kojem se odredbe o oslobođenju od dužnosti plaćanja sudske pristojbe (čl. 11. ZSP-a) odnose i na tužitelja, valja reći da takvo mišljenje ne obvezuje sud.

11. U odnosu tužiteljevo pozivanje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske valja reći da predmetno nije primjenjiva, jer je u tom postupku predmet postupka bila ocjena ustavnosti čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16).

12. Slijedom navedenog, odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 6. u vezi s odredbom čl. 37. ZSP-a, a primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Sudac

Maja Bilandžić