REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1193/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza Glavice d.o.o. u stečaju, 22576250015, Opuzen, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Tokić, odvjetnik iz Dubrovnika, Vukovarska 30, protiv tuženika Općina Kula Norinska, OIB 71914060352, Metković, Ulica Rujnička 1, kojeg zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik iz Metkovića, Ivana Gundulića 19 radi isplate 16.070,41 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-24/2024 od 30. siječnja 2025., 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se tuženikova žalba, ukida rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-24/2024 od 30. siječnja 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-24/2024 od 30. siječnja 2025. odbijen je prigovor tuženika podnesen protiv rješenja za plaćanje sudske pristojbe toga suda poslovni broj P-24/2024 od 29. siječnja 2024.

2. U obrazloženju tog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik podnio prigovor na rješenje za plaćanje sudske pristojbe za žalbu od 414,31 EUR navodeći da mu je sustav u dva navrata generirao podatak da za predmetnu žalbu ne postoji obveza plaćanja, odnosno da treba platiti iznos od „0 kuna“, zbog čega tuženik bez svoje krivnje nije niti mogao platiti pristojbu te traži da sud ostavi tuženiku primjeren rok za plaćanje pristojbe na žalbu uz redoviti popust na plaćanje od 50%.

2.1. Prvostupanjski sud je taj prigovor ocijenio neosnovanim uz obrazloženje da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku plaća pristojba u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom samo ako je pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska, u protivnom plaća se pristojba u visini propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom.

2.2. Budući da tuženik pristojbu na žalbu nije platio u trenutku njenog podnošenja prvostupanjski sud je odbio tuženikov prigovor kao neosnovan.

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik s prijedlogom da ovaj sud prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da se tuženiku omogući plaćanje pristojbe u umanjenom iznosu.

4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da tuženik nije platio pristojbu na žalbu u trenutku odašiljanja žalbe, ali da to nije učinio jer mu sustav elektroničke komunikacije nije generirao podatke za plaćanje, pa tuženik iz opravdanih razloga i bez svoje krivnje nije platio pristojbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje doneseno uz nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., 51/23.) propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

8. Tuženik je u žalbi iznio tvrdnju da u trenutku podnošenja žalbe nije mogao platiti sudsku pristojbu i ostvariti popust od 50%, jer mu sustav elektroničke komunikacije nije generirao podatke za plaćanje.

9. Točno je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku plaća pristojba u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom samo ako je pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska, a u protivnom plaća se pristojba u visini propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom.

10. Međutim, ako tuženik tehnički nije bio u mogućnosti platiti pristojbu prilikom podnošenja žalbe koju je predao u elektroničkom obliku, prema shvaćanju ovog suda, ne može mu biti uskraćena mogućnost da ostvari popust u plaćanju pristojbe predviđena navedenom odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama.

11. Prvostupanjski sud nije ispitao je li tuženik bio u mogućnosti platiti sudsku pristojbu za žalbu prilikom podnošenja žalbe, dok bi iz Obavijesti o primitku elektroničkog podneska (na poleđini lista koji je privijen spisu između stranice 284. i 285. spisa) proizlazilo da u sustav nije bila unesena pristojbena osnovica i da sustav nije generirao iznos sudske pristojbe koju treba platiti (iznos za plaćanje označen je s 0,00 EUR).

12. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku, riješeno je kao u izreci.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno ispitati navode prigovora protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe i utvrditi odlučnu činjenicu je li sustav elektroničke komunikacije omogućio tuženiku plaćanje sudske pristojbe u trenutku podnošenja žalbe, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Sudac

Davor Pustijanac