REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1150/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Benko i partneri d.o.o., Trg Marka Marulića 18, Zagreb, OIB 50100541408, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Benko i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Raiffeisen Leasing d.o.o., Radnička cesta 43, Zagreb, OIB 75346450537, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Madirazza i partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-478/2021-41 od 18. veljače 2025., 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se tužiteljeva žalba te se preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-478/2021-41 od 18. veljače 2025. i rješava:

Uvažava se prigovor tužitelja te se ukida rješenje o sudskoj pristojbi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-478/2021-39 od 4. veljače 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude preko iznosa od 238,29 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-478/2021-41 od 18. veljače 2025. djelomično je prihvaćen tužiteljev prigovor te je preinačeno rješenje za plaćanje sudske pristojbe poslovni broj P-478/2021-39 od 4. veljače 2025. koje je donio Trgovački sud u Zagrebu u točki I. izreke na način da točka I. izreke rješenja sada glasi: „Nalaže se tužitelju u roku od osam dana po primitku ovog rješenja platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 476,58 eura.“ (točka I. izreke); te je odlučeno da u preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje poslovni broj P-478/2021-39 od 4. veljače 2025. ostaje neizmijenjeno (točka II. izreke).

2. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud navodi da je rješenjem prvostupanjskog suda od 4. veljače 2025. naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 476,58 eura, sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 119,14 eura i dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 eura, ukupno 608,99 eura. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio prigovor, navodeći u bitnom kako je platio sve potrebne pristojbe. Prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužitelj u ovom predmetu platio iznos od 238,29 eura na ime sudske pristojbe za presudu te iznos od 132,41 eura na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu i rješenje o pristojbe, dok nije platio iznos od 476,58 eura na ime sudske pristojbe za žalbu. Stoga je djelomično prihvatio tužiteljev prigovor i preinačio prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke na način da isto sada sadrži nalog tužitelju da plati sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 476,58 eura.

3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu u bitnom navodeći kako je 18. lipnja 2023. platio sudsku pristojbu za žalbu na presudu u skladu s generiranim nalogom za plaćanje u iznosu od 238,29 eura. Istoga dana, tužitelj je platio i sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 238,29 eura prema generiranom nalogu za plaćanje. Da se radi o dvjema različitim uplatama, proizlazi iz potvrda o plaćanju na kojima su navedeni različiti pozivi na broj uplate. Zbog toga tužitelj predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje, budući da su podmirene sve sudske pristojbe u ovom predmetu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u vezi sa čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Iz podataka u spisu proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda od 4. veljače 2025. naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 476,58 eura, sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 119,14 eura i dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 eura, ukupno 608,99 eura. Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužiteljev prigovor protiv navedenog rješenja, uz obrazloženje da je tužitelj platio iznos od 238,29 eura na ime sudske pristojbe za presudu te iznos od 132,41 eura na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu i rješenje o pristojbe, dok nije platio iznos od 476,58 eura na ime sudske pristojbe za žalbu, pa je u tom dijelu rješenje od 4. veljače 2025. ostalo neizmijenjeno.

7. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj žalbu protiv presude podnio 4. svibnja 2023. elektroničkim putem, dok iz potvrde o plaćanju od na str. 362. do 363. spisa proizlazi da je tužitelj 19. lipnja 2023. na ime sudske pristojbe za žalbu protiv presude platio iznos od 238,29 eura, što predstavlja polovicu punog iznosa kojeg je tužitelj dužan platiti na ime sudske pristojbe za žalbu protiv presude.

8. Nadalje, prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

9. Prema tome, u predmetnom slučaju, budući da je tužitelj žalbu protiv presude podnio elektroničkim putem, njegova je obveza na plaćanje pristojbe nastala u trenutku podnošenja žalbe protiv presude, ali u visini polovice propisanog iznosa pristojbe, pri čemu iz spisa proizlazi da je tužitelj pristojbu u tom iznosu i platio. S obzirom na to da on nije platio taj iznos u trenutku podnošenja žalbe protiv presude (4. svibnja 2023.), već je plaćanje nesporno izvršio 19. lipnja 2023., mora platiti pristojbu u punom iznosu uzimajući u obzir da je dio te obveze podmirio.

10. Slijedom navedenog, neosnovano je prvostupanjski sud obvezao tužitelja na plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude preko iznosa od 238,29 eura, pa je u tome dijelu, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP-a, valjalo uvažiti tužiteljevu žalbu i preinačiti pobijano rješenje.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko