REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1170/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja CHECKER LINE d.o.o., Split, Zrinjsko- Frankopanska 62, OIB: 42569233466, kojeg zastupa punomoćnik Tomi Miladinović, odvjetnik u Puli, protiv protivnika osiguranja 1. CHECKER YACHTING d.o.o., Split, Zrinjsko-Frankopanska 62, OIB: 13360044716; i 2. ETHOS COMPANY d.o.o., Pula, Mletačka ulica 14, OIB: 78808687892, radi prijedloga za određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-103/2024-11 od 26. veljače 2025., 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana predlagateljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-103/2024-11 od 26. veljače 2025. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan prigovor predlagatelja osiguranja od 6. prosinca 2024. izjavljen protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-103/2024-7 od 5. prosinca 2024., te navedeno rješenje potvrđeno u dijelu u kojem je predlagatelju osiguranja naloženo platiti sudsku pristojbu za rješenje u iznosu od 331,80 EUR, razliku pristojbe za žalbu u iznosu od 650,34 EUR i dodatnu pristojbu za rješenje u iznosu od 13,27 EUR, u ukupnom iznosu od 995,41 EUR u roku od osam dana.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1176/2024 od 26. veljače 2025. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan prigovor predlagatelja osiguranja od 6. prosinca 2024. izjavljen protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-103/2024-7 od 5. prosinca 2024., te navedeno rješenje potvrđeno u dijelu u kojem je predlagatelju osiguranja naloženo platiti sudsku pristojbu za rješenje u iznosu od 331,81 EUR i sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 663,21 EUR i rješava:

Prihvaća se prigovor predlagatelja osiguranja od 6. prosinca 2024. izjavljen protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-103/2024-7 od 5. prosinca 2024., te navedeno rješenje ukida i dijelu u kojem je predlagatelju osiguranja naloženo platiti sudsku pristojbu za rješenje u iznosu od 331,81 EUR i sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 663,21 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor predlagatelja osiguranja od 6. prosinca 2024. izjavljen protiv rješenja ovlaštenog službenika Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-103/2024-7 od 5. prosinca 2024., te je navedeno rješenje potvrđeno u cijelosti.

2. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenjem od 5. prosinca 2024. predlagatelju osiguranja naloženo u roku od osam dana platiti sudsku pristojbu na odluku suda od 663,61 EUR, razliku pristojbe na žalbu od 1.313,55 EUR, kao i dodatnu pristojbu na to rješenje u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupno 1.990,43 EUR na temelju članka 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP). Prigovor predlagatelja osiguranja na to rješenje prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim utvrdivši da predlagatelj osiguranja nije odmah prilikom podnošenja žalbe platio pristojbu na žalbu, a niti je u doku od tri dana od dana elektroničke dostave rješenja platio pristojbu na to rješenje. Stoga da nije ostvario pravo na plaćanje 50% pristojbe na žalbu. Sijedom navedenog odlučeno je kao u pobijanom rješenju na temelju odredbe čl. 28. st. 9. i čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23).

3. Protiv rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da rješenje preinači. U žalbi u bitnome navodi da mu je sud za rješenje i za žalbu trebao naložiti plaćanje samo polovice iznosa jer se radi o odluci i podnesku koji je dostavljen u elektroničkom obliku. Osim toga navodi da se radi o žalbi na rješenje na koje se ne primjenjuje odredba o uvećanju pristojbe od 100% sukladno st. 1. Tar. br. 3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi pa stoga obveza na plaćanje pristojbe za žalbu ne može nikako biti veća od 663,61 EUR, odnosno 331,80 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Iz spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja podnio prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja, a na temelju kojega prijedloga je doneseno rješenje poslovni broj R1-103/2024 od 28. studenog 2024. kojim je odbijen kao neosnovan taj prijedlog. Navedeno rješenje predlagatelj osiguranja primio je putem e-Komunikacije. Protiv navedenog rješenja predlagatelj osiguranja je izjavio žalbu putem e-Komunikacije. Pobijano rješenje odnosi se na pristojbe za navedeno rješenje o osiguranju od 28. studenog 2024. i žalbu na to rješenje.

8. Tarifom br. 2. st. 5. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23; dalje: Uredba) propisano je da se za rješenje o ovrsi, protuovrsi, osiguranju dokaza ili osiguranju prema odredbama Ovršnog zakona plaća pristojba iz stavka 2. Tar. br. 1., a ako se ovo rješenje donosi na temelju stranih ovršnih isprava, plaća se pristojba iz stavka 1. Tar. br. 1.

9. U konkretnom slučaju ne radi se o rješenju na temelju strane ovršne isprave pa se pristojba za rješenje određuje na temelju Tar. br. 1. st. 2. Uredbe kojom je propisano da se za tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, prijedlog za ovrhu, protuovrhu i osiguranje, rješenje o ovrsi, protuovrsi i osiguranju, prijedlog za povrat u prijašnje stanje, prijedlog za osiguranje dokaza i odgovor na prijedlog za ponavljanje postupka, tužbu, žalbu, prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju plaća polovica pristojbe iz Tar. br.1. st. 1. Uredbe.

10. Stoga je prema vrijednosti predmeta spora od 714.000,00 EUR prvostupanjski sud pravilnom primjenom Tar. br. 2. st. 5. Uredbe u vezi s Tar. br. 1. st. 2. Uredbe za rješenje o osiguranju privremenom mjerom prema odredbama Ovršnog zakona predlagatelju osiguranja trebao naložiti plaćanje polovice pristojbe odnosno iznos od 331,80 EUR.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 7. st. 2. ZSP-a kojom je propisao da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Ovo stoga jer predlagatelj osiguranja pristojbu nije platio u roku od tri dana od dana elektroničke dostave.

12. Nadalje, u odnosu na pristojbu za žalbu na rješenje o privremenoj mjeri osnovano žalitelj ukazuje da je pristojbu sud odmjerio u previsokom iznosu. Naime, sud je naložio predlagatelju osiguranja platiti pristojbu za žalbu u iznosu od 1.313,55 EUR što predstavlja sto postotno uvećanje pristojbe propisane za žalbu na temelju Tar. br. 3. t. 1. Uredbe. Međutim ta se odredba odnosi samo na žalbu, prijedlog za dopuštenje revizije, reviziju protiv presude te žalbu protiv rješenja u sporovima zbog smetanja posjeda.

13. U konkretnom slučaju primjenjuje se Tar. br. 3. t. 2. Uredbe kojom je propisano da se za žalbu, prijedlog za dopuštenje revizije, reviziju protiv rješenja te prijedlog za ponavljanje postupka plaća pristojba iz stavka 1. Tar. br. 1.

14. Prema tome pravilnom primjenom materijalnog prava odnosno Tar. br. 3. t. 2. Uredbe sud je trebao obvezati predlagatelja osiguranja na plaćanje pristojbe za žalbu u iznosu od 663,61 EUR, odnosno 650,34 EUR jer je predlagatelj osiguranja u međuvremenu platio iznos od 13,27 EUR na ime te pristojbe (list spisa 101.).

15. Nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 7. st. 1. ZSP-a kojom je propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 51/23 na snazi od 20. svibnja 2023.) dodan je st. 4. kojim je propisano da ako se sudska pristojba sukladno odredbama ovoga članka ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća se u iznosima utvrđenim Tarifom.

16. Naime, tom odredbom propisan je trenutak nastanka obveze plaćanja sudske pristojbe i rok plaćanja za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, a to je trenutak njihovog podnošenja, kao i visina sudske pristojbe, a to je polovica punog iznosa sudske pristojbe. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da predlagatelj osiguranja nema pravo na korištenje privilegije plaćanja polovice sudske pristojbe na žalbu budući da sudsku pristojbu nije platio u trenutku podnošenja žalbe.

17. Slijedom svega navedenog, predlagatelj osiguranja je u obvezi platiti sudsku pristojbu na rješenje o osiguranju u iznosu od 331,80 EUR (Tar. br. 2. st. 5 Uredbe u vezi s Tar. br. 1. st. 2. Uredbe), sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 650,34 EUR (Tar. br. 3. t. 2. Uredbe) i dodatnu pristojbu na to rješenje u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupno 995,41 EUR.

18. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke.

Zagreb, 19. ožujka 2025.

Sutkinja

Tatjana Kujundžić Novak