REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1096/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma, Podružnica Split, Kralja Zvonimira 35/3, OIB 69693144506, protiv 1. tuženika Vodovod i odvodnja d.o.o. iz Šibenika, Kralja Zvonimira 50, OIB 26251326399, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Crnogaća, odvjetnik u Šibeniku i 2. tuženika MIAB d.o.o. iz Šibenika, Velimira Škorpika 13b, OIB 66932913230, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-187/2024 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-187/2024 od 24. siječnja 2025.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetsto eura) kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 37.319,64 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 31. svibnja 2011. pa do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od petnaest dana (točka II. izreke).
2. Tako je odlučio sud prvog stupnja o zahtjevu za naknadu štete sukladno odredbi članaka 1108. Zakona o obveznim odnosima, na temelju uviđaja na mjestu spora i nalaza i mišljenja vještaka geodeta ĐL i nalaza i mišljenja vještaka Lukrecije Butorac iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, Split te pregledom skice presjeka rova sačinjenu po RL, a koja je sastavni dio glavnog projekta, kao i na temelju uvida u isprave u spisu i analize rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj potraživao veći iznos naknade štete od pravomoćnog dosuđenog iznosa, te je ocijenio da je taj preostali iznos neosnovan jer mu je šteta već pravomoćno dosuđena sukladno stanju utvrđenom na terenu i sukladno procjeni vještaka za šumarstvo i geodeziju, pa je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a što je posljedično dovelo do toga da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi ili razlozima presude te nema razloga o odlučnim činjenicama. Predlaže presudu preinačiti, odnosno, ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
4. Prvotuženik je u odgovoru na tužiteljevu žalbu predložio žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu. Traži troškove odgovora na žalbu u iznosu od 1.500,00 eura i trošak sudske pristojbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava te žalbeni sud nalazi da je presuda pravilna i zakonita.
7.1. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje žalitelj.
7.2. Pobijana presuda u skladu s načelom ekonomičnošću postupka sadrži valjane razloge o odbijanju izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ML, ZL i VL te u vezi s tim i daljnje dopune vještačenja budući da provedba tih dokaza ne bi imala utjecaj na odlučne činjenice koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka, kako geodetske tako i šumarske struke, uviđaja te isprava u spisu. Prvostupanjski sud je pri tome pravilno istaknuo da tužitelj nije proveo postupak osiguranja dokaza, kao relevantni dokaz stanja na dan 31. svibnja 2011., sve vezano za njegove tvrdnje o opsegu korištenja šumskog zemljišta koji je veći od onog utvrđenog po vještacima i uviđajem, a koji opseg bi imao utjecaj na osnovanost traženog obujma visine štete većeg od one koja je pravomoćno već dosuđena. Prvostupanjski sud je valjano odlučio o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica u konkretnom slučaju, tako da nisu povrijeđene postupovne odredbe na koje upućuje žalitelj.
8. Predmet tužbe je zahtjev za naknadom štete koju tužitelj potražuje od tuženika tvrdeći da su tuženici 31. svibnja 2011., i to prvotuženik u svojstvu investitora i drugotuženik u svojstvu izvođača radova, počinili štetu tijekom postavljanja cjevovoda bez potrebne dokumentacije neovlašteno zauzevši šume i šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske. Tužitelj potražuje štetu u visini obračunate naknade za šumsko zemljište prema parametrima koji uključuju površinu šumskog zemljišta umnoženu s prometnom vrijednosti građevinskog zemljišta prema izračunu na listu 6.7 spisa.
9. U ovoj pravnoj stvari donesena je presuda poslovni broj P-639/2011 od 2. veljače 2015. kojom presudom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 32.575,20 kuna, zajedno za zakonskom zateznom kamatom, dok je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 281.184,80 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te su obvezani tuženici naknaditi tužitelju solidarno troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.000,00 kuna odnosno 3.500,00 kuna svaki. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2476/2015 od 8. studenog 2018. ukinuta je presuda prvostupanjskog suda pod poslovni broj P-639/2011 od 2. veljače 2015. u točki 2. izreke kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 281.184,80 kuna.
10.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio na temelju činjeničnog stanja koje proizlazi iz svih izvedenih dokaza, pri čemu je odlučnim smatrao uviđaj na licu mjesta koje je i mjesto spora, a koji je proveden kako bi se utvrdilo obim iskopa i time obim štete na nekretninama kojima gospodari tužitelj.
10.2. Naime, nalaz i mišljenje vještaka geodeta ĐL sastavljen je nakon provedenog očevida na licu mjesta, nakon što je proučena sva dostavljena i samostalno pribavljena relevantna dokumentacija, sukladno pravilima struke. Vještak geodet ĐL sukladno izvršenom uviđaju na mjestu spora dostavio je nalaz i mišljenje iz kojeg je prvostupanjski sud utvrdio površinu koja je zahvaćena radovima i širini rova (108 cm, list 136. spisa), a što je bilo vidljivo i na uviđaju.
10.3. Vještak za šumarstvo Lukrecija Butorac iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša je procijenila štetu na iznos od 32.575,20 kuna uzevši u obzir, po geodeti i uviđaju, opseg površine šumskog zemljišta kao osnovnom parametru izračuna štete, a koji iznos je pravomoćno dosuđen tužitelju presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-639/2011 od 2. veljače 2015. Vještak je odgovorio na sva dodatna pitanja vezana za sadržaj samog nalaza i mišljenja, kao i pitanja koja nisu bila obuhvaćena zadatkom koji je postavljen vještaku.
10.4. Pritom je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je u ovom predmetu teret dokazivanja bio na tužitelju, a ne na tuženiku, pozivom na odredbu članka 1085. Zakona o obveznim odnosima s obzirom na to da se radi o zahtjevu za naknadu štete po općim propisima obveznog prava.
11. Žalbom nije određeno osporena odluka o troškovima parničnog postupka, a žalbeni sud ocjenjuje da je o trošku odlučeno pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, te je ta odluka pravilna i zakonita.
12. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.
13. Trošak tuženikovog odgovora na žalbu nije bio nužno potreban, pa je na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak