REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-684/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Željku Petrišiću i Mateji Petrišić Geltzenlichter, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika PLIVA HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 25, OIB: 44205501677, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Čačić & Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu od 11.travnja 2024 god. i da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelju na rad i i poslove ugovorenog radnog mjesta Viši specijalist za dokumentaciju ugovorenog ugovorom o radu od 30.3.2023. god.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati trošak ove parnice, s pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate."

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku plati trošak ove parnice u iznosu od 625,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da ima zaključen ugovor o radu na poslovima “viši specijalist za dokumentaciju” u organizacijskoj jedinici “opremanje u blistere, oprema i polučvrsti oblici, operacije Hrvatska” od 30. ožujka 2023. Prema prethodnim ugovorima, tužiteljica neprekidno radi kod tuženika 38,5 godina.

2. Odlukom od 11. travnja 2024. tuženik je izvanrednim otkazom otkazao ugovor o radu tužiteljici. Protiv odluke o otkazu tužiteljica je izjavila zahtjev za zaštitom prava koji poslodavac nije prihvatio, te o tome obavijestio tužiteljicu odvjetničkim dopisom od 14. svibnja 2024.

3. Odluka poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice nezakonita je i ništetna. Kao razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu poslodavac u odluci o otkazu navodi da se radi o osobito teškoj povredi radnog odnosa, koja se sastoji u neovlaštenom korištenju lozinke drugog radnika za pristup na računalu i uvidu u podatke o plaći radnika. Dalje se navodi da se lozinke pohranjuju u omotnicu kada se računalo nosi na servis, te da je radnica 11. ožujka 2024. noseći računalo na servis koristila tuđu lozinku. Poriče se da bi radnica neovlašteno koristila tuđu lozinku, a radi uvida u podatke o plaći druge radnice. Točno je da je radnica nosila računala na popravak, međutim lozinka iz pratećih omotnica je ispala jer nije bila dobro zalijepljena, i ta lozinka je korištena isključivo da bi se provjerilo kojem računalu pripada. Dakle, nije točno da bi tužiteljica neovlašteno koristila tuđu lozinku te da bi povrijedila poslovnu tajnu koja je zaštićena propisima i općim aktima poslodavca, a što joj se stavlja na teret.

4. Poslodavac u pobijanoj odluci navodi da je u radnicu izgubio povjerenje, ali to ničim ne obrazlaže. Radnica radi kod tuženika 38,5 godina, nikada nije upozorena na povrede iz radnog odnosa, nikada protiv nje nije vođen nikakav postupak, i sada najednom nakon toliko godina, zbog potpuno nebitnog događaja koji je iskonstruiran na štetu tužiteljice, dolazi do sjajnog zaključka da je izgubio povjerenje jer je radnica gledala tuđi iznos plaće. To objektivno ne može biti razlog za gubitak povjerenja, ovo tim više jer tužiteljica nije provjeravala visinu tuđe plaće, niti je poslodavac poduzeo zakonom propisane radnje da bi odredio što je poslovna tajna.

5. Da bi poslodavac mogao koristiti svoja prava vezana za zaštitu poslovne tajne, mora u cijelosti postupati u skladu sa Zakonom o zaštiti tajnosti podataka (NN 108/96 GLAVA VIII i IX), a posebice proglasiti poslovnu tajnu, urediti pitanja vezana uz poslovnu tajnu svojim općim aktom, zahtijevati od radnika poštovanje poslovne tajne, ugovoriti pravila o postupanju, pravima i obvezama radnika vezanih uz poslovnu tajnu u ugovoru o radu, način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, mjere i postupke za čuvanje poslovne tajne itd. Od svega naprijed navedenog, poslodavac gotovo da ništa nije učinio.

6. U čl. 8. Pravilnika o radnim odnosima propisao je da se pod poslovnom tajnom smatraju sve informacije. Takva odredba Pravilnika u suprotnosti je s čl. 19. st. 2. Zakona o zaštiti tajnosti podatka, jer općim aktom se ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju tajnom. Odredba čl. 8. Pravilnika tuženika u suprotnosti je s kogentnim normama citiranog Zakona, stoga se ona ne može primijeniti.

7. U čl. 9. Pravilnika propisana poslovna tajna uključuje bez ograničenja financijske informacije, informacije o procedurama, no ne navodi se da bi poslovna tajna bila plaća radnika. Prema tome, da bi poslodavac mogao radnika teretiti za odavanje poslovne tajne onda mora provesti zakonom propisane mjere, što je propustio učiniti, pa stoga ne postoji obveza čuvanja tajne, niti se zbog toga može otkazati ugovor o radu. Pogotovo jer se radi o ugovoru o radu niže razine, o tekućim, rutinskim poslovima koje obavlja tužiteljica, sa srednjoškolskom kvalifikacijom, i koji poslovi objektivno ne mogu niti sadržavaju poslovnu tajnu, niti bi otkrivanje takve tajne bilo na bilo koji način pogubno ili štetno za poslovanje tuženika. Uzimajući pak u obzir da je tužiteljica zaposlena kod tuženika 38,5 godina i da je kroz svo to vrijeme uzorno obavljala poslove, onda se sa sigurnošću može utvrditi da je izvanredno otkazivanje ugovora o radu u konkretnom slučaju potpuno neprimjerena mjera, i da objektivno nije moglo doći do gubitka povjerenja u radnicu, niti poslodavac to dokazuje. Poslodavac umjesto konkretnih razloga i obrazloženja svoju nezakonitu odluku pokušava opravdati općenitim zakonskim tekstom (gubitak povjerenja), no iz ovog slučaja jasno proizlazi da u konkretnom slučaju ne postoji opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

8. Postupak otkazivanja proveden je nezakonito, predstavnici radnika nisu u potpunosti obaviješteni o namjeri otkazivanja, nisu im prikazane sve činjenice niti informacije pa je postupak savjetovanja napravljan samo da bi se ispunila forma, dok je sadržaj u potpunosti izostavljen. Radnici nije dana mogućnost obrane, sastavljen je zapisnik, iz same izjave radnice proizlazi njezin strah od grubih napada na nju, strah od gubitka posla, o čemu se je javno i nedvosmisleno govorilo, pa je u takvoj situaciji radnica mogla kazati samo ono što su prisutne osobe željele. Prijetilo joj se prijavama, otkazima, sramoti, poniženju i tužiteljica se u takvom okruženju nije snašla i nije mogla dati svoju obranu. Pri tome se mora posebno istaknuti da je tužiteljica zaposlena na niskoj razini složenosti poslova, radi se o perifernim i neznačajnim poslovima, kao i podacima koji su joj dostupni, i sama provjera šifre za računalo, bez uzimanja bilo kakvih podataka nedostatno je za otkazivanje i ne može opravdati izvanredni otkaz ugovora o radu.

9. Pri tome treba istaknuti da je radnica godinama uznemiravana i ponižavana, da je zahtijevala zaštitu od uznemiravanja 2020., koja joj nije pružena, a što samo pogoduje strahu od gubitka posla i nerazumnom ponašanju i nemogućnosti radnice da brani svoje na zakonu osnovane interese i prava. Zbog toga je imala i zdravstvenih problema.

10. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da su netočni navodi tužiteljice u odnosu na događaj koji je prouzročio povredu iz radnog odnosa. Na zahtjev tužiteljice 27. ožujka 2024. održan je sastanak tužiteljice i njene rukovoditeljice NO, na kojem je tužiteljica priznala povredu, te je 4. travnja 2024. održan sastanak na kojem je tužiteljica iznijela obranu. Prilikom razgovora s rukovoditeljicom, davanja obrane, a također i prilikom podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika, tužiteljica nije sporila počinjenje povrede, te nikada nije navela da bi se sporni događaj odigrao na način opisan u tužbi.

11. Ne isključujući naprijed navedeno, tuženik dalje ističe da navodi tužiteljice nisu točni, a ni životno logični. Naime, iz opisa događaja kako to navodi tužiteljica u tužbi proizlazi da je ista nosila na popravak više računala istovremeno. Međutim, to nije točno jer je tužiteljica na popravak u Odjel informatike nosila samo jedno računalo i njemu pripadajuće omotnice s lozinkama koje su vezane isključivo uz predmetno računalo. Uslijed navedenog, navod da je lozinka korištena da bi se provjerilo kojem računalu pripada u potpunosti je nelogičan i neživotan. Prema tome, lozinka koja je navodno ispala iz omotnice ne može pripadati nijednom drugom računalu osim onomu koje je u tom trenutku nošeno na popravak, budući je na popravak u Odjel informatike nošeno istovremeno samo jedno računalo. Čak i kada bi bila točna tvrdnja (a što tuženik izričito osporava) da je lozinka ispala iz omotnice, ne bi bilo nikakve potrebe da tužiteljica neovlaštenim korištenjem lozinke pokuša utvrditi „kojem računalu pripada“ te je takav pokušaj opravdanja tužiteljice za navedeno u potpunosti netočan i istim se zapravo pokušava prikriti prava namjera tužiteljice da pristupi računalu i izvrši uvid u podatke sadržane na točno određenom profilu. Tužiteljica je dakle namjerno povrijedila svoje obveze iz radnog odnosa postupajući protivno internim aktima tuženika. Tužiteljica nije imala nikakav razlog za korištenje lozinke drugog radnika kako bi pristupila računalu koje je nošeno na popravak. Naime, čak i u slučaju da se ispadanjem papira s lozinkom iz omotnice zaista kasnije ne bi moglo zaključiti kojem računalu pripada, u slučaju da je na popravak nošeno više računala istovremeno, a o čemu nije riječ u konkretnom slučaju, nije na tužiteljici da isto utvrđuje, a posebice da radi toga poduzima radnje na koje nije ovlaštena. Čak i kada bi se, dakle, radilo o takvoj situaciji koju neistinito prezentira tužiteljica, ista je bila dužna papir s lozinkom koji je navodno ispao iz omotnice predočiti radniku u Odjelu informatike koji bi bio ovlašten na poduzimanje daljnjih radnji radi utvrđenja kojem računalu takva lozinka pripada.

12. Nadalje, potrebno je napomenuti da prilikom servisiranja, odnosno odnošenja računala u Odjel informatike, svaki radnik u zasebnu kovertu stavlja svoju lozinku, sam radnik svoju kovertu zatvara na način da je zalijepi te na kovertu piše svoje ime i prezime. Tako je i radnica ČO, čiju je lozinku tužiteljica neovlašteno koristila, tom prilikom svoju kovertu zalijepila te na istu napisala svoje ime i prezime. Dakle, osim nesporne činjenice da je na popravak nošeno samo jedno računalo, te da je evidentno da stoga tužiteljica nije imala razloga provjeravati „kojem računalu lozinka pripada“, još je neosnovanije i besmislenije opravdanje tužiteljice za provjeravanje „kojem računalu lozinka pripada“ zbog toga što je na samoj koverti u kojoj se nalazila lozinka bilo napisano ime i prezime radnice koja se koristi tom lozinkom za pristup predmetnom računalu.

13. Nadalje, čak i da na koverti s lozinkom nije bilo istaknuto ime i prezime radnice koja se istom koristi, a što nije slučaj, tuženik ističe da je računalo koje je nošeno na popravak koristilo svega troje radnika tuženika, među kojima je i tužiteljica. Stoga, kasnije utvrđivanje čija je lozinka koja je navodno ispala iz koverte ne bi predstavljalo nikakav složen i zahtjevan proces, a posebice ne takav koji bi zahtijevao prethodno hitno poduzimanje bilo kakve radnje, niti bi opravdavao neovlaštene radnje koje bi se tom prigodom poduzele.

14. U konkretnom slučaju tužiteljica je kovertu morala otvoriti, uzeti lozinku, prepisati je (ili zapamtiti), uzeti novu kovertu, vratiti lozinku u novu kovertu, napisati na novu kovertu ime i prezime, zalijepiti je te je zajedno sa svim ostalim kovertama i računalom odnijeti na popravak. Dakle, ne radi se o jednoj „slučajnoj“ radnji ili slučajnom uvidu u tuđe podatke, već o promišljenom postupku koji je zahtijevao i vrijeme i trud tužiteljice, posebno iz razloga što je svoju namjeru tužiteljica provela do kraja i u konačnici i neovlašteno pristupila profilu radne kolegice. Štoviše, pokušaj tužiteljice kojim u potpunosti mijenja svoj iskaz, upravo opravdava gubitak povjerenja tuženika u tužiteljicu kao radnicu, a što je u konačnici i razlog izvanrednog otkaza ugovora o radu.

15. Posebno je potrebno ponovno napomenuti da je grubu povredu radnog odnosa kako je opisana u Odluci o izvanrednom otkazu tužiteljica osobno prijavila svojoj nadređenoj, te prilikom razgovora s nadređenom, kao i prilikom davanja obrane, nikada nije spomenula da bi uvid u podatke bio slučajan ili da bi isto bilo posljedica potrebe za utvrđivanjem kojem računalu lozinka pripada, kako to sada navodi u tužbi, već je upravo suprotno, tužiteljica navedeno priznala.

16. Shodno priznanju tužiteljice, tuženik sve do podnošenja tužbe nije smatrao potrebnim iznositi dodatne dokaze kojim bi se potvrđivale radnje tužiteljice koje je ista priznala, međutim, obzirom na podnesenu tužbu kojom tužiteljica poriče ono što je ranije priznala, tuženik je proveo detaljnu analizu te ovim podneskom dostavlja dokaze koje ima na raspolaganju, a kojima se potvrđuju neovlaštene radnje tužiteljice. Tuženik je izvršio uvid u interne evidencije radnog vremena tužiteljice, evidencije ulazaka i izlazaka tužiteljice iz zgrade tuženika te evidencije ulazaka u profil/račun radnice ČO na računalu. Prije svega, sporan događaj nošenja računala na popravak u Odjel informatike dogodio se 11. ožujka 2024. Iz evidencije tuženika ne proizlazi da bi bilo prijave na profil kolegice OO taj dan, što također potvrđuje netočnost navoda tužiteljice iz tužbe. Prema Evidenciji radnog vremena tuženika, u tjednu od 18. do 22. ožujka 2024. tužiteljica je radila treću smjenu - noćnu smjenu (od 22,00- 06,00), dok je radnica ČO radila prvu smjenu (od 6,00-14,00 sati). Iz evidencije ulazaka u profil/račun radnice ČO (ZAGD7516913) vidljivo je da je istom pristupano više puta u noćnim satima, tijekom radnog vremena tužiteljice, a u koje vrijeme radnica ČO nije prema evidenciji radnog vremena bila prisutna na poslu. Štoviše, jasno je da je radnica ČO završila svoju smjenu još u 14,00 sati, te da je idući dan došla u svoju smjenu u 6,00 sati, što predstavlja dovoljan vremenski razmak kako bi se isključila svaka mogućnost da je profilu pristupila upravo radnica ČO.

17. Dakle, nikako nije moguće da se radnica ČO u vrijeme izvan svog radnog vremena i kada nije bila prisutna na radnom mjestu, prijavljivala na svoj račun/profil na računalu. Time se s jedne strane dokazuje da je povreda počinjena upravo kako ju je tužiteljica inicijalno i priznala i kako je navedeno u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ali se time i s druge strane dodatno čine ispraznim i paušalnim navodi tužiteljice o namjeri provjeravanja kojem računalu lozinka pripada (jer pristup profilu se događa nakon povratka računala sa servisa), te namjera tužiteljice da na navedeni način izvrši uvid u podatke na računu/profilu radnice ČO, tim više što se tužiteljica na račun radnice ČO prijavljivala više puta, i to nakon što je računalo iz Odjela informatike vraćeno na rad te nakon što je radnica ČO na istomu već danima radila. Drugim riječima, navod tužiteljice o provjeravanju kojem računalu lozinka pripada višestruko je neuvjerljiv i apsurdan.

18. Razlozi za gubitak povjerenja tuženika u tužiteljicu kao osnova za izvanredno otkazivanje ugovora o radu: Tuženik ističe da je u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora od radu od 11. travnja 2024. izložio i objasnio razloge zbog kojih je došlo do gubitka povjerenja u tužiteljicu, a koje razloge je naveo i u Odgovoru na zahtjev za zaštitu prava radnice (tužiteljice) protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. svibnja 2024. Tuženik ističe da se povreda radnog odnosa radi koje je tuženik izgubio povjerenje u tužiteljicu sastoji prvenstveno u tome što je tužiteljica koristeći okolnost da joj je povjeren zadatak prijenosa tuđih osobnih podataka, isto zloupotrijebila s namjerom da neovlašteno uđe u korisnički račun i podatke radne kolegice, a što je u konačnici i učinila. Dakle, tuženik ponavlja, ne radi se o slučajnom uvidu u tuđu lozinku i podatke, već o namjeri uzimanja lozinke radi ulaska u račun kolegice i uvida u podatke.

19. Dodatno naprijed navedenom, ističe se da je pristupom profilu radnika moguće vidjeti sve osobne podatke radnika jer svaki radnik u odnosu na sebe ima pristup aplikaciji Employee Central u kojem se nalaze svi podaci koje je tuženik kao poslodavac dužan voditi o radniku sukladno zakonskim propisima o evidenciji radnika, ali i podaci o plaći, nagradama, bonusima, ocjenama rada i sl. Uz mogućnost da pristupom na tuđi profil radnik vidi sve osobne podatke radnika, isti mu omogućava pristup sustavima koji prate proizvodnju, pa se tako prijavom u tuđi račun/profil također može pristupiti e-mailovima te nizu poslovnih sustava, primjerice sustavima Glorya i Antares, a koji nisu zaštićeni dodatnom lozinkom. Na taj način moguće je da osoba, tj. radnik koji pristupi takvim sustavima upravlja profilom/računom u ime radnika koji se zaista koristi tim računom/profilom, a na njegovu štetu, odnosno da radnik koji neovlašteno pristupi profilu drugog radnika neovlašteno izmjeni određene podatke vezane uz proizvodni proces koji u konačnici za tuženika, s obzirom na njegovu specifičnu djelatnost, mogu imati dalekosežne posljedice. Iz tog je razloga također značajno da se svaki radnik koristi lozinkom i računom/profilu koji je namijenjen isključivo njemu pojedinačno.

20. Nadalje, razlog donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu prvenstveno je gubitak povjerenja tuženika u tužiteljicu, a ne otkrivanje poslovne tajne kako to implicira tužiteljica. Međutim, neovisno o navedenomu, a u odnosu na navode tužiteljice vezane za poslovnu tajnu i uređenje poslovne tajne internim aktima kod tuženika, a na kojima tužiteljica zasniva tvrdnju da za tužiteljicu ne postoji obveza čuvanja tajne i da se iz tog razloga ugovor o radu ne može otkazati, tuženik navodi da su isti netočni.

21. Pravilnik o zaradama zaposlenika izričito propisuje da su podaci o isplatama plaća pojedinom radniku poslovna tajna koja može biti priopćena isključivo na zahtjev suda ili drugog nadležnog organa sukladno propisima i općim aktima Društva (tuženika).

22. Tužiteljica je kao radnik tuženika bila dužna poštivati sve obveze propisane internim aktima Poslodavca, jednako i u istoj mjeri kao i drugi radnici zaposleni kod tuženika, neovisno o tome što tužiteljica s tuženikom ima sklopljen, kako to tužiteljica navodi „ugovor o radu niže razine, o tekućim, rutinskim poslovima koje obavlja tužiteljica, sa srednjoškolskom kvalifikacijom, i koji poslovi objektivno ne mogu niti sadržavaju poslovnu tajnu, niti bi otkrivanje takve tajne bilo na bilo koji način pogubno ili štetno za poslovanje tuženika“.

23. U tom smislu, za poštivanje obveza u pogledu zabrane pristupa i/ili čuvanja povjerljivosti i ni na koji način nije od značaja kakav je ugovor o radu sklopljen niti za koje poslove, niti bi stoga činjenica da tužiteljica obavlja „tekuće, rutinske poslove niže razine“ na bilo koji način umanjila zabranu pristupanja i uvida u tuđe osobne podatke, konkretno podatke radne kolegice i to na način koji pokazuje namjeru takvog postupanja.

24. Tuženik ovdje, ne ulazeći detaljnije u sistematizaciju radnih mjesta kod tuženika, nalazi bitnim istaknuti da poslovi u okviru radnog mjesta na kojemu je tužiteljica bila zaposlena ne predstavljaju poslove niže razine kako to pogrešno navodi tužiteljica. Naime, prema tuženikovoj internoj klasifikaciji, radna mjesta za srednju stručnu spremu (kakvu ima tužiteljica) u odjelu Proizvodnje kreću se u načelu od razine 5 do razine 9. Većina radnika tuženika je na razinama 5-7 koje se odnose na djelatnike u proizvodnom procesu odnosno na strojevima. Radno mjesto tužiteljice je razine 8 pa je u hijerarhiji iznad nje samo supervizor koji je na razini 9. Dakle, poslovi koje je tužiteljica radila u odjelu Proizvodnje itekako su bitni poslovi koji zahtijevaju značajan stupanj odgovornosti u radu.

25. Za nepoštivanje radne obveze koja uzrokuje nepovjerenje poslodavca prema radniku suprotno navodima tužiteljice, ugovor o radu može otkazati, s time da mišljenje tužiteljice da određena povreda ne bi na bilo koji način bila pogubna ili štetna za poslovanje tuženika nije mjerodavno niti relevantno, odnosno nije na tužiteljici da isto procjenjuje.

26. Ugovor o radu može se opravdano otkazati i u slučaju da povredom konkretne radne obveze za tuženika nije nastala nikakva šteta. Navedeno se potvrđuje Sentencom Županijskog suda u Rijeci u predmetu posl. br. Gž R 1239/2020 od 12. veljače 2021. koja navodi sljedeće: „Izvanredni otkaz ugovora o radu će biti zakonit u slučaju kada je poslodavac uručio radniku takav otkaz zbog neovlaštenog izuzimanja i uvida u poslovnu dokumentaciju tužitelja iz elektroničke pošte direktora tužitelja, premda radnik izuzetu poslovnu dokumentaciju poslodavca nije dao na uvid trećima niti je za poslodavca nastupila kakva šteta.“

27. Navodna neopravdanost razloga za gubitak povjerenja tuženika u tužiteljicu:

Kako je već rečeno, tužiteljici je ugovor o radu izvanredno otkazan zbog gubitka povjerenja uzrokovanog korištenjem lozinke drugog radnika za pristup na računalo, dok je uvid u podatke drugog radnika posljedica prve povrede obveze iz radnog odnosa koju je tužiteljica počinila.

28. Opisana povreda predstavlja izuzetno teško kršenje obveze iz radnog odnosa uslijed koje postoji opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici. Pored svega izloženog u ovom odgovoru na tužbu kojim se detaljno analizira postupanje tužiteljice i kojim se višestruko obrazlaže i pojašnjava prava namjera tužiteljice, tuženik ne može biti siguran niti vjerovati da tužiteljica takvo isto i/ili slično postupanje neće ubuduće ponoviti, posebice uzimajući u obzir da je tužiteljica evidentno sklona čak i zanemariti priznanje povrede koje je izjavila u razgovoru s nadređenom radnicom.

29. Tužiteljica navodi da je kod tuženika zaposlena 38,5 godina te osporava činjenicu da je tuženik zbog njenog postupanja, a koje navodi kao potpuno nebitan događaj iskonstruiran na štetu tužiteljice, u tužiteljicu izgubio povjerenje. Upravo zbog činjenice da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika 38,5 godina, tuženik postupanje tužiteljice koje je dovelo do raskida ugovora o radu nalazi krajnje neshvatljivim, posebice što je riječ o svjesnom i prijevarnom postupanju tužiteljice. Uzimajući u obzir da je sve ove godine tužiteljica morala biti upoznata s pravilima i internim aktima tuženika, tuženik nikako ne može pronaći opravdanje za ovakvo postupanje tužiteljice.

30. Tuženik u cijelosti poriče da bi postupanje tužiteljice kojim je uzrokovan gubitak povjerenja tuženika predstavljalo nebitan događaj, a posebice da bi isti bio iskonstruiran na štetu tužiteljice. Naime, u postupanju o kojem je riječ u konkretnom slučaju nisu sudjelovali drugi radnici tuženika, već je riječ o isključivom neovlaštenom postupanju tužiteljice koje postupanje nije mogao iskonstruirati nitko drugi nego sama tužiteljica.

31. Dodatno se napominje da je na sastanku održanom 4. travnja 2024. na kojem je tužiteljica iznosila svoju obranu, uz suglasnost tužiteljice bio prisutan i predstavnik Sindikata u ulozi radničkog vijeća. Također, Sindikati su bili u potpunosti upoznati s okolnostima cijelog slučaja.

32. U odnosu na navode tužiteljice da je ista godinama uznemiravana i ponižavana, tuženik iste osporava u potpunosti. Iako je navedeno u potpunosti irelevantno za ovaj postupak, navodi se da je točno da je tužiteljica 2020. podnijela Pritužbu za zaštitu dostojanstva zbog uznemiravanja, koju je tuženik, postupajući u skladu sa zakonskim propisima, ocijenio neosnovanom, odnosno nije utvrdio postojanje uznemiravanja u konkretnom slučaju. Nakon takve odluke tuženika o pritužbi tužiteljica nije prekinula s radom niti je zatražila zaštitu pred nadležnim sudom.

33. Također, tuženik osporava sve navode koji su usmjereni na tvrdnju da je tužiteljica prilikom prijave povrede svojoj nadređenoj, kao i prilikom iznošenja obrane, bila izložena bilo kakvim prijetnjama. Tužiteljica naposljetku o tome ne dostavlja nikakav dokaz, niti je to u mogućnosti jer takvog postupanja nije bilo.

34. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Zahtjev za zaštitu prava (strana 6-8 spisa), Odluku o otkazu (strana 10-12 spisa), Ugovor o radu (strana 12-16 spisa), Odgovor na Zahtjev za zaštitu prava (strana 18-19 spisa), Prilog 1, Prilog 2, Prilog 3 (strana 35-41 spisa), saslušana je tužiteljica (strana 49-50 spisa), saslušani su svjedoci NO i ĐO (strana 50-52 spisa), ČO, UO i ZO (strana 54-57 spisa).

35. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

36. Među strankama je sporna dopuštenost i ništetnost tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici.

37. Izvršenim uvidom u Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 11. travnja 2024. proizlazi da se tužiteljici izvanredno otkazuje Ugovor o radu od 30. ožujka 2023. temeljem odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka budući da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je poslodavac 27. ožujka 2024. saznao za osobito tešku povredu radnog odnosa počinjenu od strane radnice koja se sastoji u neovlaštenom korištenju lozinke drugog radnika za pristup na računalo i uvid u podatke o plaći drugog radnika. Radnica je usmeno 27. ožujka 2024. svojoj voditeljici rekla da je otvorila omotnicu s lozinkama kako bi se ulogirala i pogledala neke podatke, na održanom sastanku 4. travnja 2024. radnica je iznije svoju obranu i očitovanje. Tevinim Kodeksom poslovnog ponašanja propisano je da radnici ne smiju ni s kim dijeliti podatke za prijavu na računalo, posebno je zabranjeno koristiti tuđe podatke. Pravilnikom o zaradama poslodavca propisano je da su podaci o isplatama plaća pojedinom radniku poslovna tajna i mogu biti priopćeni isključivo na zahtjev suda ili drugog nadležnog organa sukladno propisima i općim aktima poslodavca. Nadalje u obrazloženju se ističe da se radi o teškim povredama iz radnog odnosa te je nesporno da je nepovratno narušen odnos poslodavca prema radnici što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć jer je poslodavac izgubio povjerenje u radnicu. Poslodavac je proveo i obvezu savjetovanja prije donošenja odluke sa Sindikatima koji kod poslodavca u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora imaju ovlasti radničkog vijeća.

38. Uvidom u Ugovor o radu tužiteljice od 30. ožujka 2023. u čl. 10. Poslovna tajna ugovoreno je da "Za vrijeme i nakon prestanka radnog odnosa, bez obzira na razlog prestanka radnog odnosa, zaposlenik se obvezuje, st. 1. t. 3. poduzeti sve razumne korake koje poslodavac smatra potrebnim ili odgovarajućim za sprječavanje nedozvoljene upotrebe ili otkrivanja poslovne tajne, ili u svrhu zaštite njenih interesa, st. 5. ugovoreno je da poslovna tajna uključuje (ali bez ograničenja) kategorije informacija utvrđene pravilnikom o radu poslodavca.

39. Iz zapisnika od 4. travnja 2023. razvidno je da je naveden postupak radi kojeg je sastavljen zapisnik o situaciji od 11. ožujka 2023. Nadalje, da je tužiteljica upozorena da ima pravo iznijeti svoju obranu i očitavanje vezano uz situaciju opisanu u postupku. U zapisniku je navedena izjava tužiteljice u kojoj iskazuje svoje žaljenje, zna da je učinila povredu i da je pogriješila, a sve iz znatiželje, da to nije smjela napraviti, nadalje navodi da nije nikakve podatke našla i nikome ništa nije komunicirala, da je sve priznala šefici NO, nakon što joj je supervizorica SO rekla da će je kolegica OO prijaviti.

40. Iz iskaza saslušanih svjedoka i djelomično tužiteljice, koje je sud ocijenio uvjerljivim i istinitim, proizlazi da je tužiteljica, prema vlastitom priznanju, izvršila logiranje na računalu (koje i ona koristi) s lozinkom druge radnice i to u više navrata, prema iskazu UO - regionalnog direktora za informacijsku sigurnost, u vrijeme kada druga radnica nije bila na radnom mjestu, odnosno radila je u drugoj smjeni od tužiteljice. Nije prihvaćen kao istinit i uvjerljiv dio iskaza tužiteljice da je ispala lozina iz kuverte i da je htjela provjeriti je li to lozinka ČO, iz razloga jer u nastavku iskaza tužiteljica navodi da je nosila tri omotnice uz računalo - BO, ČO i njenu, dakle ako na jednoj omotnici nije bilo imena, a na dvije je bilo ime, logično je da treća omotnica pripada radnici čije ime nije na omotnici, odnosno ČO, te nije bilo potrebe za provjerom čija je lozinka; nadalje, i na Zapisniku od 4. travnja 2024. tužiteljica priznaje povredu i svijest da to nije trebala napraviti i da je pogriješila, kao i činjenicu da smatra da je opravdano sve što se dogodi.

41. Odredbom čl. 116. st. 1. t. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17 - u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

42. Odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano je da je poslodavac prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Izvanredni otkaz Ugovora o radu je za radnika najteži oblik prestanka ugovora o radu, te se takva odluka smije donijeti kada je riječ o tako teškoj povredi radne obveze koja uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana upućuje na to da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

43. Po stavu ovoga suda tuženik je omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu, u kojoj je tužiteljica iskazala žaljenje, i priznala da je sve prijavila šefici nakon što je saznala da će je radnica prijaviti, dakle navedeno predstavljaju opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a uzimajući u obzir i činjenicu da je tuženik, kako internim aktima, tako i u samom ugovoru o radu izričito zabranio nedozvoljene upotrebe ili otkrivanja poslovne tajne, i da poslovna tajna uključuje (ali bez ograničenja) kategorije informacija utvrđene pravilnikom o radu poslodavca. Dakle, tužiteljica je neovlaštenim korištenjem lozinke drugog radnika pregledavala podatke tog radnika, čime je izgubljeno povjerenje poslodavca u radnicu.

44. Nadalje, iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu razvidno je da je provedeno savjetovanje sa sindikatima koji kod poslodavca imaju ovlasti radničkog vijeća, koju činjenicu potvrđuje i dopis Samostalnog sindikata radnika u djelatnosti energetike, kemije i nemetala Hrvatske, Novi sindikat Pliva od 11. travnja 2024. u kojem se sindikat očituje da daje pozitivno mišljenje na Nacrt odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu za tužiteljicu, iako tužiteljica nije bila član Sindikata. Odluka o otkazu donesena je u zakonskom roku od 15 dana, naime, događaj na kojem tuženik temelji svoju odluku dogodio se nakon što je tužiteljica neposredno nadređenoj rekla za događaj 27. ožujka 2024. Kako je odluka o otkazu donesena 11. travnja 2024., ista je donesena u roku određenom odredbama ZR-a.

45. Također treba navesti da sud, suprotno mišljenju tužiteljice, smatra da je tuženik postupio i sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a, odnosno da je tužiteljici prije otkazivanja Ugovora o radu omogućio da iznese svoju obranu. Treba naglasiti da ne postoji obveza poslodavca da u pisanom obliku pozove radnika na iznošenje obrane, budući isto ne proizlazi iz odredbe čl. 119. st. 2. ZR-a.

46. Slijedom naprijed navedenog sud je zaključio da postoji opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužiteljici te je utvrdio da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu dopuštena i zakonita, te je odlučeno kao u izreci.

47. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u visini 250 bodova odnosno 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 625,00 eura.

48. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 15. st.1. t.3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika