REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
[adresa]
Poslovni broj: Pp-5949/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Zrinjki Matijević uz sudjelovanje Ivane Pavić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe Plitvice Đogaš d.o.o.; II. okrivljene odgovorne osobe HR; III. okrivljene odgovorne osobe HRH i IV.okrivljene odgovorne osobe JRH, oboje zastupani po branitelju iz odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri, zbog djela prekršaja iz članka 296. stavak 1. točke 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 111/21), povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP - stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava, broj: 329000-0008 od 13. svibnja 2024., nakon provedenog žurnog postupka, dana 19. ožujka 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I
I-okrivljena pravna osoba: Plitvice Đogaš d.o.o., OIB: 65688097699, MBS: [matični broj subjekta], prekršajno kažnjavana, sa sjedištem u [adresa],
II-okrivljena odgovorna osoba: HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], član uprave I-okr., prekršajno kažnjavana, sa prebivalištem u [adresa],
III-okrivljena odgovorna osoba: HRH, OIB: [osobni identifikacijski broj], član uprave I.okr., prekršajno kažnjavan, sa prebivalištem u [adresa],
i
IV-okrivljena odgovorna osoba: JRH, OIB: [osobni identifikacijski broj], član uprave I.okr., prekršajno kažnjavan, sa prebivalištem u [adresa],
k r i v i s u
što su dana 21. prosinca 2023. godine oko 08:30 sati gostima hotela Cvita, [adresa] u [adresa], javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u hotelskim sobama, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u članku 32. i detaljnije određeno u čl. 47. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje u tekstu ZAPSP), ne posjeduju zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela ovlaštena temeljem rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Klasa: UP/I-034-03/2018-020/0005, Urbroj: 559-07/3-18-004 i klasa UP/I-034-10/2022-001/0001 Urbroj: 559-08/1-22-0001 na osnovi čl. 224. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima
dakle, što su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava Hrvatskog društva skladatelja - zaštita autorskih muzičkih prava priopćili javnosti autorsko djelo
čime su počinili djelo prekršaja kažnjivo po čl. 296. st. 1.toč.16. i st.2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima
pa im se na osnovi istih članaka istog propisa,
izriče
I. okrivljenoj pravnoj osobi Plitvice Đogaš d.o.o., novčana kazna u iznosu od 700 eura (sedamsto eura).
II. okrivljenoj odgovornoj osobi HR novčana kazna u iznosu od 270,00 eura (dvjestosedamdeset eura).
III. okrivljenoj odgovornoj osobi HRH novčana kazna u iznosu od 270,00 eura (dvjestosedamdeset eura),
i
IV-okrivljenoj odgovornoj osobi JRH novčana kazna u iznosu od 270,00 eura (dvjestosedamdeset eura).
Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona I.; II.; III. i IV. okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona. Ako I.; II.; III. i IV. okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
II) Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138.stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona I.; II.; III. i IV .okrivljenici, SVAKI, su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 1.1. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava, pod brojem: 329000-0008 podnijela je dana 13.05.2024. optužni prijedlog protiv I.; II.; III. i IV okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude u povodu kojeg je proveden žurni postupak.
2. Podneskom od 10.06.2024. godine okrivljenici su tražili saslušanje pred Općinskim prekršajnom sudu u Splitu budući da imaju prebivalište / središte u [adresa] te im odlazak u Zagreb stvara troškove i oduzima izuzetno mnogo vremena, a potrebno je i saslušati osobu koja je u ime ovlaštenog tužitelja sastavila zapisnik u samom objektu okrivljenika. Hotelska se soba ne može smatrati javnim mjestom i pritom izjednačavati pojmove hotelske sobe i hotel koji je znatno širi pojam. Hotelska soba ni po kojoj definiciji nije javno mjesto, jer nema pristup javnosti tj. neodređenom broju ljudi, već za točno određene osobe. Hotelski gosti nikako ne predstavljaju javnost u smislu čl.3.st.3. Zakona, jer navedena odredba javnost označava kao veći broj osoba, što se treba tumačiti kao skupina ljudi, odnosno najmanje pet osoba ili više njih. Autorsko djelo javno je izvedeno kada je izvedeno pred većim brojem osoba ili je izvedeno u prostoru dostupnom javnosti. Upravo taj pojam javnosti predstavlja odlučnu činjenicu i bitno obilježje traženog prekršaja. Naglasiti su da je dostupnost televizijskog signala u hotelskoj sobi, hotelu, dodatna usluga u odnosu na temeljnu uslugu noćenja, a ne obratno. Naravno, pružanje takvih dodatnih i dodatno naplatnih usluga ne isključuje kvalifikaciju priopćavanja javnosti emitiranja na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice jer se pored plaćanja za te usluge plaća cijena za samu mogućnost prisustvovanja predstavi, npr. u obliku kino ulaznice. Riječ je, međutim o situaciji posve različitoj od noćenja u hotelu. Plaćanje noćenja u hotelu s gledišta tumačenja predmetnih pravila bitno različite naravi nego, npr. plaćanje ugostiteljskih usluga. Vlasnik ugostiteljskog objekta opremljenog televizijskih prijamnikom može zbog toga također povisiti cijenu svojih usluga, ponajprije prilikom prijenosa emitiranja koja osobito zanimaju javnost, poput sportskih prijenosa. Hotelske sobe nisu mjesta pristupačnosti javnosti uz plaćanje ulaznice u smislu čl.13.toč.(d) Rimske konvencije, tako da priopćavanje javnosti u tim sobama emitiranja organizacija za radiodifuziju ne potpada u isključivo pravo tih organizacija, zaštićeno na temelju tog propisa. Ono što je nužno primijeniti u ovom postupku je hrvatski zakonodavni okvir koji se pak temelji na Europskom zakonodavnom okviru te je mjerodavno u ovom postupku odnosi se na tumačenje čl. 8.st.3. Direktive 2006/115/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 12.12.2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva koji glasi:
"Države članice moraju organizacijama za radiodifuziju predvidjeti isključivo pravo
davanja odobrenja ili zabrane za bežično reemitiranje njihovih radiodifuzijskih emitiranja kao i za priopćavanje javnosti njihovih radiodifuzijskih emitiranja, ako se takvo priopćavanje obavlja na mjestima pristupačnim javnosti uz plaćanje ulaznice". Europskom sudu su u smislu tumačenja navedene odredbe u prethodnom postupku postavljena izravno dva pitanja:
Je li ispunjena pretpostavka "uz plaćanje ulaznice" iz čl.8.st.3. Direktive (2006/115) ako:
• su u sobama hotela postavljeni televizijski prijamnici te operator hotela kroz njih omogućava prijam različitih televizijskih i radijskih programa ("hotelska televizija"), i
• Operator hotela zahtijeva naknadu za korištenje sobe (s "hotelskom televizijom") po noćenju ("cijena sobe"), koja uključuje i korištenje televizijskog uređaja i televizijskih i radijskih programa koji se tim uređajem primaju?"
U presudi Europskog suda pod br. C-641/2015 od 16. veljače 2017 godine sud je veoma detaljno obrazložio pojam javnosti u smislu hotelske sobe u kojima se nalazi televizija.
Priopćavanje javnosti televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih i radijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne ulazi u područje primjene isključivog prava organizacija za radiodifuziju iz čl.8.st.3. Direktive 2006/115.
S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da čl.8.st.3. Direktive 2006/115 treba tumačiti na način da priopćavanje televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne predstavlja priopćavanje na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice.
Radi svega navedenog okrivljenici osporavaju da su počinili djelo koje im se stavlja na teret.
3. Podneskom od 17.06.2024. godine tužitelj je istaknuo da okrivljenici nisu posjedovali zakonom propisano odobrenje, a obavljali su djelatnost u hotelu Cvita te da su sobe hotela Cvita opremljene TV prijamnicima čime je gostima hotela Cvita bilo omogućeno korištenje glazbenih djela u javnosti. Direktiva 2006/115/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 12.12.2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva te Presuda EU suda u predmetu C-641/15 od 16. veljače 2017. nije od utjecaja na konkretni postupak, jer se radi o srodnom pravu koje nije predmet ovog postupka. Dakle, i odredbe Direktive i Presuda na koju se pozivaju okrivljenici odnose se na srodno pravo i to pravo organizacije za emitiranje na njezinim programskim signalima, konkretno isključivo pravo (organizacije za emitiranje) javnog priopćavanja svojih programskih signala emitiranih, reemitiranih, prenesenih izravnim protokom ili učinjenih dostupnim javnosti, ako je takvo priopćavanje pristupačno javnosti uz plaćanje ulaznice koje je u hrvatskom pravnom sustavu regulirano čl. 158.st.1.toč.7. i čl.269.st.61. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Slijedom toga, kako se u ovopredmetnom postupku okrivljenicima stavlja na teret počinjenje prekršaja iz čl. 296.st.1.toč.16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, odnosno povreda autorskog prava i to prava priopćavanja autorskog djela javnosti razvidno je da navođenje odredbi Direktive i izreke Presude nije od utjecaja u ovopredmetnom postupku, jer se radi o dva potpuno različita prava različitih nositelja prava. U prilog tvrdnjama tužitelja ide i činjenica da je čak i u samoj Presudi (C-641/15) izrijekom potvrđeno da se postavljanjem TV uređaja u sobama hotela radi o činu priopćavanja javnosti:
"Valja podsjetiti da je Sud u presudi od 07.12.2006. SGAE utvrdio da distribucija sig-
nala koju hotel putem televizijskih uređaja omogući svojim klijentima koji su odsjeli
u sobama tog hotela, neovisno o tehnici prijenosa korištenog signala, predstavlja
čin priopćavanja javnosti u smislu čl.3.st.1. Direktive 2001/29 i da se privatna narav
soba takvog hotela ne protivi tomu da priopćavanje djela tim putem predstavlja čin
priopćavanja javnosti u smislu te odredbe.
Glede Direktive 2006/115, čije se tumačenje zahtijeva, Sud je također utvrdio, u pre-
sudi od 15.03.2012. Phonographic Perfomance (Ireland) (C-162/10, EU:C:2012:
141:1 t.47) da upravitelj hotela koji sobe svojih klijenata opremi televizijskim i/ili ra-
dijskim uređajima kojima distribuira radiodifuzijski signal predstavlja čin priopćava-
nja javnosti u smislu čl. 8.st.2. te direktive".
Tvrdnje tužitelja dodatno potkrepljuje i mišljenje Državnog zavoda za intelektualno
vlasništvo klasa: 384-13/24-003/0006, urbroj: 559-07/1-24-002/DK od 24.05.2024.
I brojna praksa VPS RH ide u prilog tužiteljevim tvrdnjama.
Iz Odluke br. Ppž-8987/2022 od 08.09.2023.
"Nadalje, žalbeni navod kojim se ističe da nije utvrđeno da bi kritične zgode u hote-
lu bilo gostiju jer svjedok nije bio u sobama niti je vidio goste i s njima razgovarao
neosnovan je jer su sami okrivljenici, iznoseći svoju obranu pred prvostupanjskim
sudom iskazivali da nisu sigurni jesu li pojedini gosti kojima je soba iznajmljena do-
ista i koristili TV prijamnik, iz čega proizlazi da odlučnu činjenicu, da su u to vrijeme
u hotelu nalazili gosti, nisu osporavali. Također, za postojanje prekršaja nije pravno
relevantno jesu li gosti koristili TV prijamnik, već da im je sredstvo priopćavanja bilo
dostupno (iz odluke br. GŽ-965/2022).
"Naime, odredbom čl.3.st.3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propi-
sano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koji su izvan uobiča-
jenog užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te
javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i pre-
dmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru
koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti
pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami
odaberu, kao čl.3.st.1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite
autorskih i srodnih prava čl.1.a. citiranog Zakona, propisano je da države članice
moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako
priopćavanje njihovih dijela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje
njihovih dijela na raspolaganje javnosti, tako da im pripadnici javnosti mogu pristupi-
ti smjesta i na vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja
javnosti dovoljno da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti
omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze
TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije
od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne, već da su okrivljenici kritične zgode u
predmetnom hotelu obavljali ugostiteljsku djelatnost, a koju činjenicu isti ne ospora-
vaju".
Iz odluke br. Ppž-4612/2021 od 24.01.2023.
"Međutim u provedenom je postupku nedvojbeno utvrđeno da su u predmetnom ho-
telu sobe bile opremljene TV prijamnicima, čime je omogućeno priopćavanje auto-
rskih glazbenih djela javnosti, za što je potrebno pribaviti odgovarajuće odobrenje,
s obzirom na činjenicu da kontrola i ograničenje praćenja TV programa na sadržaje
koji ne sadrže zaštićena glazbena autorska djela nije životna.
Naime, čl.3.st.4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravila, koji je bio na snazi u
vrijeme počinjenja prekršaja, propisano je da se javnim korištenjem autorskog djela
smatra i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmeti-
ma srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, tako da je za zaključak
kako su u konkretnom slučaju okrivljenici javno priopćavali autorska glazbena dje-
la dovoljno utvrditi da su okrivljenici u hotelskim sobama posjedovali TV prijamnike,
te da su u vrijeme kontrole u hotelu obavljali djelatnost, a što je u postupku utvrđeno.
Tužitelj je još jednom istaknuo kako okrivljenici i dalje nisu ishodili zakonom propi-
sano odobrenje, niti su otklonili štetne posljedice počinjenog prekršaja.
4. II.okr. je pred zamoljenim sudom u Splitu iznijela obranu. Iako su pozivi za ročište bili uredni za sve okrivljenike i njihovog branitelja, isti se nisu odazvali niti su ispričali svoj izostanak. II.okr. je osporavala prekršaj koji im se stavlja na teret, navodeći da nisu krivi. Istaknula je da se u hotelu ne reproducira muzika, ne postoji, već samo TV prijamnici u sobama, koje ne služe za slušanje muzike jer gost dođe samo prespavati, sobe nisu javni prostor, što potvrđuje direktiva Europske unije kao i dvije presude koje naši sudovi trebaju primjenjivati, jer sobe nisu javni prostor a to je propisano Poveljom Europske unije, Direktiva 95/46 od 24.listopada 1995. godine.
5. U dokaznom postupku sud je pročitao i izvršio uvid u dokumentaciju u spisu: zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela broj 1006690-329000 (str. 2 spisa), izvadak iz sudskog registra za I. okrivljenu pravnu osobi, podnesak tužitelja od 17.06.2024. s prilozima (presude Suda EU u predmetu C-641/14 i C-716/20), čitan je iskaz svjedoka JR od 04.02.2025., pročitana je presuda EU suda C-716/20 od 08.09.2022. i presuda EU suda C-641/15 od 16.02.2017. te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za I. okrivljenu pravnu osobu i II.; III. i IV. okrivljenu odgovornu osobu.
6. Svjedok JR je na ročištu pred zamoljenim sudom u prisutnosti okr. a nakon propisnog upozorenja iskazao da je utužene zgode bio u redovnoj kontroli hotela Cvita u [adresa], te se je javio na recepciju i objasnio im razlog dolaska. Pitao je ima li tko od ovlaštenih osoba, pa mu je djelatnica na recepciji rekla da nema. Tamo je sastavio zapisnik za TV u sobama te je jedan primjerak ostavio djelatnici na recepciji koja se predstavila kao ŠR, a koja je odbila potpisati zapisnik s obrazloženjem da za to nije ovlaštena. Na upit suda, svjedok je iskazao da je u vrijeme nadzora hotel radio te je imao goste. Na upit suda je li u vrijeme kontrole hotel posjedovao TV prijamnike u hotelskim sobama svjedok je iskazao da nije ovlašten za ulaz u hotelske sobe, ali po minimalno tehničkim uvjetima hotel s četiri zvjezdice mora imati TV prijamnike po sobama, a hotel Cvita je hotel s četiri zvjezdice a već hoteli sa tri zvjezdice moraju posjedovati TV u sobama.
II.okr. je slušala iskaz svjedoka te je istaknula da nitko tko nije platio spavanje ne može ući u sobe koje za to i služe a ne za slušati muziku.
7. Iz izvatka iz sudskog registra za I. okrivljenu pravnu osobu, proizlazi da su HR, član uprave, te kao direktor zastupa društvo pojedinačno i samostalno, III.okr. HRH, kao član uprave i direktor zastupa Društvo skupno, zajedno s drugim članom uprave i IV.okr. JRH, član uprave i direktor, zastupa Društvo skupno, zajedno s drugim članom uprave
8. Iz zapisnika o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 1006690-329000 proizlazi da je dana 21.12.2023. u vremenu od 08:30 do 8:40 sati u hotelu Cvita koji posluje pod tvrtkom Plitvice Đogaš d.o.o. a koji je na adresi u [adresa], obavljen nadzor TV prijamnika u sobama hotela. Nadzoru je prisustvovala djelatnica ŠR koja je odbila potpisati sačinjeni zapisnik.
9. Nakon provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika i provedene personalne i materijalne dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, sud je u ponašanju okrivljenika utvrdio sva bitna obilježja predmetnog prekršaja na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci presude te ih je za počinjeno djelo prekršaja proglasio krivima. Naime, nesporno je utvrđeno da su I. okrivljenik kao pravna osoba i II – IV okrivljenici kao odgovorne osobe u predmetno vrijeme, dana 21. prosinca 2023. godine oko 08:30 sati u Hotelu Cvita, [adresa], javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u hotelskim sobama, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, bez odobrenja HDS-a kao Udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela.
10. Navodi obrane da se hotelska soba ne može smatrati javnim mjestom, te da iste "ne služe za slušanje muzike već da bi gost u istoj prespavao", pozivajući se na direktivu Europske unije i presude Europskog suda nisu osnovani te su usmjereni isključivo radi izbjegavanja prekršajne odgovornosti. Naime, za postojanje prekršaja dovoljno je da je korištenje glazbenih djela potencijalno dostupno javnosti bez obzira je li zvuk na uređaju bio uključen ili ne. Stoga u konkretnom slučaju nije potrebno da referent ZAMP-a obavlja kontrolu u hotelskim sobama, već je potrebno utvrditi da je tijekom nadzora hotel radio, odnosno obavljao djelatnost, te su imali goste. Dakle, kako je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da su u predmetnom hotelu koji je u vrijeme nadzora radio te imao goste, sobe opremljene TV prijamnicima (a sobe su mjesto dostupno javnosti) i time omogućeno priopćavanje autorskih glazbenih djela javnosti, nesporno je da su okrivljenici ostvarili sva obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, jer im je za navedeno potrebno odgovarajuće odobrenje, koje okrivljenici nisu pribavili.
11. Za prekršaj iz čl. 296.st.1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisana je novčana kazna u rasponu od 5.000 do 15.000 kuna za pravnu osobu, a za odgovornu osobu novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kuna.
10. Kako je u Republiku Hrvatsku uveden euro kao službena valuta, novčanu kaznu trebalo je izraziti u eurima.
11. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, sudac je na okr. primijenio novčanu kaznu u donjoj granici zakonom propisane kazne, cijeneći pritom dosadašnju nekažnjavanost okr. za opisano djelo prekršaja, pa je sudac uvjerenja da će se istom kod okrivljenika postići svrha specijalne tako i generalne prevencije, u pravcu da će se postići društvena disciplina i pravičnost kažnjavanja počinitelja.
12. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 13,27 do 663,61 eura.
Zagreb, 19. ožujka 2025.
Zapisničar
Sudac
Ivana Pavić
Zrinjka Matijević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu na adresu u [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. I. okrivljenoj pravnoj osobi: [adresa],
2. II. okrivljenoj odgovornoj osobi: HR, [adresa],
3. III. okrivljena odgovorna osoba: HRH, [adresa],
4. IV.okrivljena odgovorna osoba: JRH, [adresa],
5. Odvjetničko društvo Ljubičić, Vrdoljak & partneri, Split, Sukojišanska 4,
6. tužitelju: Hrvatsko društva skladatelja, ZAMP - stručna služba za zaštitu autorskih
muzičkih prava, Heinzelova 62 A, Zagreb
7. spis
