Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-682/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata, člana vijeća, pravnoj stvari tužiteljice LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Lopašićeva 6, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-310/2022-18 od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., Rijeka kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-310/2022- 18 od 8. srpnja 2024. pod stavcima I., II., IV. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba Glave 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103013961, koji je tužiteljica LO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaključila s tuženikom Erste&Steiermärkische banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, dana 5. lipnja 2006., koja glasi:

"2. Iznos kredita

- 18.500,00 CHF (18.000,00 švicarskih franaka) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj" (st. I. izreke), utvrđeno je postojanje potraživanja tužiteljice prema tuženiku, koje iznosi 1.843,85 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), utvrđeno je postojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici, koje iznosi 119,80 eura, s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke), prebijena su navedena potraživanja pa je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.724,05 eura, s pripadajućim zateznim kamatama (st. IV. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.158,18 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. V. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod stavcima I., II., IV. i V. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je obrazloženje pobijane presude sačinjeno u skladu s navedenom procesnom odredbom.

5. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te da se naloži tuženiku da joj isplati 1.843,85 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime preplaćenih iznosa temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

8. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužiteljica u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvala (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula, nepoštene i ništetne.

9. Na žalbene navode tuženika da tužiteljica nije pročitala ugovor prije potpisivanja, pa da stoga ne može uživati potrošačku zaštitu, treba reći da se prema iskazu tužiteljice o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga na tuženiku bio teret dokaza, sukladno čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje: ZZP), da dokaže suprotno, a što on nije dokazao, jer nije na tu okolnost predložio saslušanje svog djelatnika koji je neposredno sudjelovao u pregovorima, tako da tužiteljica od djelatnika tuženika nije bila informirana o svim rizicima ugovora valutne klauzule u CHF, a koji zaključak ne mijenja niti to što je tužiteljica mogla preuzeti informativne letke sa dodatnim informacijama o uvjetima kreditiranja, koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, jer osim što sadržaj tih letaka nije bio sastavni dio kredita pa se ne može smatrati da su informacije iz tih letaka tužiteljici bile poznate, niti je ona takvo što potvrdila u svom iskazu, radi se o lecima koji ne sadrže dovoljno informacija za sagledavanje sveukupnog rizika ugovaranja valutne klauzule u CHF, u odnosu na rizik ugovaranja valutne klauzule u EUR. Dakle, kako tužiteljica nije bila dovoljno informirana od strane tuženika o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, nije odlučno to što je iskazala da ugovor nije u cijelosti prije potpisivanja pročitala, jer i da jest, time ne bi bila upoznata o svim rizicima i posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF.

10. Isto tako, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

11. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 15. lipnja 2022., nije protekao zastarni rok od 5 godina, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12. Tuženik nije tijekom prvostupanjskog postupka osporio visinu tužbenog zahtjeva, tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je temeljem čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) utvrdio postojanje potraživanja tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 1.843,85 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, koji je iznos umanjio za prihvaćen prigovor prijeboja tuženika u iznosu od 119,80 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, tako da je pravilno dosudio tužiteljici iznos od 1.724,05 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

13. Pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio zatezne kamate od dana isplate spornih iznosa, sukladno čl. 1115. ZOO, jer je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, budući da nije tužiteljicu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule, što je imalo za posljedicu zaključenje predmetnog ugovora i njegovu isplatu, čime je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, a tuženik je znao, odnosno morao znati da je takva ugovorna odredba protivna propisima o zaštiti potrošača.

14. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I., II. i IV. izreke pobijane presude.

15. Pravilno je sud prvog stupnja u odluci o troškovima postupka vrijednost boda obračunao u iznosu od 2,00 EUR, prema Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

16. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici trošak zastupanja na ročištu održanom radi objave i uručenja presude, jer kako se na tom ročištu prisutnoj stranci uručuje presuda, te je od toga dana teče rok za žalbu, ne radi se o ročištu koje ne bi bilo svrsishodno za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

17. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi stavak V. izreke pobijane presude.

18. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković