Posl. br. P-420/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AF iz [adresa], kbr.161 OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnik zastupa Ljubomir Vranješ, odvjetnik u ZOU Ljubomir Vranješ i Sandra Trojanović Sršen iz Orebića, protiv tuženog LF pok. OF iz [adresa], kbr. 161, kojeg kao punomoćnik zastupa Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 6. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu zakazanom radi objave presude, dana 19. ožujka 2015.
r i j e š i o j e
Tužba se u ovoj pravnoj stvari odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je putem punomoćnika, a protiv tuženog, podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva realnog, fizički točno određenog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], dvor, mjesto, površine 683 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to baš onog dijela ove nekretnine u površini od 182 m2, a sve prema skici premjeravanja od 15. ožujka 1973., koja je sastavni dio pravomoćne presude Općinskog suda u Korčuli pod posl. br. P- 360/73 od 3. rujna 1974., predloživši da je sud u postupku utvrdi kao vlasnicu ovog posebnog dijela nekretnine, a nakon toga da, nakon što tužiteljica prethodno ishodi geodetski elaborat i prijavni list, je ovlasti i na upis njenog prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini u cijelosti, uz prethodno brisanje tog prava sa navedenog dijela sa imena tuženika. Osim toga tužiteljica je postavila i eventualni tužbeni zahtjev koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, a u kojem zapravo traži odvajanje iste površine od identične nekretnine koja je predmetom spora, a koji je postavljen za slučaj da sud tijekom postupka provede uviđaj na licu mjesta kojim bi se eventualno utvrdila nekakva razlika u površini nekretnine i to kao posljedica preciznijih mjerenja. U tužbi se navodi da je tužiteljica po pravomoćnim Rješenju o nasljeđivanju iza smrti svog supruga DF pok. A posl. br. O-335/07 UPP/OS-162/07 stekla nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina] u površini od 58 m2, te utuženi dio predmetne nekretnine, a sve prema presudi Općinskog suda u Korčuli od 3. rujna 1974. posl. br. P-360/73. Ovo Rješenje o nasljeđivanju zbog formalnih razloga nije provedeno u zemljišnim knjigama suda, međutim tužiteljica je postala vlasnica ovog točno određenog dijela nekretnine nasljeđivanjem od svog supruga, a koji ju je prethodno stekao temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Korčuli pod posl. br. P-360/73 od 3. rujna 1974. Na osnovi navedenog Rješenja o nasljeđivanju i pravomoćne presude tužiteljica je pokušala parcelirati utuženi dio nekretnine, pa je tako rješenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije Ispostava Korčula od 13. siječnja 2021. utvrđeno da građevinsku česticu, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, čini upravo utuženi dio nekretnine, ali povodom žalbe sada tuženika, a rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 28. ožujka 2022. , poništeno je navedeno prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen na ponovno rješavanje. Protiv navedenog drugostupanjskog rješenja tužiteljica je pred Upravnim sudom u Splitu podnijela tužbu dana 4. lipnja 2022. kako bi ga u ovom postupku poništila. Iz navedenog nesumnjivo slijedi da tuženik čini sve u sprječavanju tužiteljice da ostvari svoje vlasničko pravo te je sprječava u postupku parcelacije, pri čemu tvrdi da je upravo on uknjiženi vlasnik utužene nekretnine u cijelosti, što je formalno točno, ali tuženik se kao vlasnik na ovoj nekretnini upisao temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svog oca od 23. travnja 2015. posl. br. O-17/15 UPP/OS-09/15 koje je zaprimljeno na provedbu 15. svibnja 2015., iako je u tom trenutku na predmetnoj nekretnini postojao upis zabilježbe presude pod posl. br. P-360/73. Kako tužiteljica nema drugog načina postići uknjižbu prava vlasništva utuženog dijela predmetne nekretnine, pri čemu je na cijeloj nekretnini kao vlasnik u zemljišnim knjigama suda upisan tuženik, to ustaje predmetnom tužbom predloživši da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica vlasnica posebnog i fizički točno određenog dijela predmetne nekretnine, pri čemu je tužiteljica temeljem odredbe čl. 188 st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje ZPP)), postavila i eventualni tužbeni zahtjev, sve kako je to ranije opisano.
1.1. Tuženi u svom odgovoru na tužbu, a kojeg je podnio putem punomoćnika, navodi da se protivi navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže da sud ovu tužbu odbaci, a podredno odbije, te ujedno obveže tužiteljicu na naknadnu parničnog troška. Ovo iz razloga što je upravo tuženik vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, a koje vlasništvo je stekao nasljeđivanjem, pa zemljišno knjižno stanje odgovara stvarnom stanju, a sama tužiteljica nema nikakvih vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini. Ujedno, tuženik navodi da će nakon uvida u arhivsku građu do kraja prethodnog postupka nadopuniti svoj odgovor na tužbu i predložiti izvođenje odgovarajućih dokaza, a što je izostalo.
1.2. Postupajući po predmetnoj tužbi sud je zakazao pripremno ročište održano dana 26. rujna 2024. na kojem je punomoćnik tužiteljice ustrajao u svim navodima iznesenim u tužbi, u provedbi predloženih dokaza i postavljenom tužbenom zahtjevu, te je predložio da se pored ostalog u dokaznom postupku pregledaju ovosudni spisi pod posl. br. P-360/73, Z-797/08, Z-468/08, Z-1208/18, Z-617/15 te O-17/15. Punomoćnik tuženika na ovom ročištu ustrajao je u svim navodima iz odgovora na tužbu te nije predložio provođenje nikakvih novih dokaza, pa je na ovom ročištu dovršen prethodni postupak te je odlučeno tijekom glavne rasprave prvo pribaviti i pregledati spise ovog suda sukladno prijedlogu tužiteljice iznesenom na ovom ročištu.
2. Nakon što su na ročištu glavne rasprave pregledane sve isprave koje je uz tužbu priložio punomoćnik tužiteljice i ovosudni spis koji su pribavljeni po njegovom prijedlogu utvrđeno je da je tužba nedopuštena.
2.1. Uvidom u presliku cjelokupnog parničnog spisa pod posl. br. P-360/73, a posebno u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Korčuli od 3. rujna 1974. posl. br. P- 360/73, utvrđeno je da je ovaj parnični postupak započeo 26. ožujka 1973. pod posl. br. P- 117/73, a u tom postupku pravomoćnom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja DF iz [adresa], protiv tuženih: 1. NF pok. DF iz [adresa] i 2. AFU iz [adresa], a kojom presudom je presuđeno: "I. Utvrđuje se da je DF pok. A iz [adresa] vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji predstavlja staru stojnu kuću na površini od 58 m, te dio čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 182 m2. II. Na osnovu ove presude ovlašćuje se tužitelj DF pok. A da zatraži od Uprave za katastar i geodetske poslove u Korčuli odvajanja površine od 182 m2 od čest. zem. [katastarska čestica] i spajanje te površine na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] biće 4 k. o. [katastarska općina], sve prema skici premjeravanja od 15. III. 1973., koja je sastavni dio ove presude, tako da čestica zgrade [katastarska čestica] bude imala površinu od ukupno 230 m2, a nakon toga da ishodi prijavni list, te da zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva čestice zgr. [katastarska čestica] biće 4 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na svoje ime, uz brisanje tog prava sa imena ŽF pok. DF i OF sina ŽF". Iz rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti prednika tužiteljice DF pok. A posl. br. O-335/07 UPP/OS-162/07 od dana 9. travnja 2008. proizlazi da su za njegove nasljednike temeljem zakona i uslijed sporazuma proglašene udova L (ispravno AF) Huljić i kći ČF na način da je svakoj od njih pripala precizno označena imovina ostavitelja. Spomenute su ujedno i njegove jedine zakonske nasljednice prvog nasljednog reda. Između ostalog udovi ostavitelja AF u isključivo vlasništvo pripala je nekretnina navedena pod točkom I. podtočka 8. izreke, a radi se upravo o nekretnini koja je predmetom ove tužbe, a koju je ostavitelj prethodno stekao temeljem presude Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-360/73 od 3. rujna 1974., a što je sve navedeno u rješenju o nasljeđivanju. Pregledom cjelokupnog spisa ostavinskog postupka iza smrti ŠF pok. LF, a posebno rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-17/15 UPP/OS-09/15 od 23. travnja 2015., utvrđeno je da su za njegove nasljednike temeljem zakona i uslijed sporazuma proglašeni sin LF i kći PF, svatko od njih za precizno navedenu imovinu ostavitelja, a koji su ujedno jedini njegovi nasljednici prvog nasljednog reda. Sinu ostavitelja LF je po ovom Rješenju između ostalog u cijelosti u vlasništvu pripala i nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], a čiji dio je predmetom ove tužbe.
2.2. Dakle iz navedenih isprava jasno proizlazi da se parnični postupak pod posl. br. P-360/73 (ranije P-117/73) vodio između pravnog prednika tužiteljice (njenog pok. supruga DF) i pravnih prednika sada tuženog (njegova djeda i oca), time da je dio nekretnine koji je predmetom ove tužbe tada bio upisan kao vlasništvo oca tuženog ŠF, a kojeg je u pogledu ove nekretnine u cijelosti naslijedio sin LF, odnosno sada tuženik.
3. Odredbom čl. 333. st. 2. ZPP-a propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari, što čini procesnu smetnju za vođenje nove parnice, mora postojati objektivni i subjektivni identitet između već pravomoćno okončane i novopokrenute parnice. U konkretnom slučaju tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev (i alternativni tužbeni zahtjev) na utvrđenje da je vlasnik posebnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a taj zahtjev tužiteljica u biti temelji na činjeničnim tvrdnjama o stjecanju prava vlasništva nasljeđivanjem od svog supruga DF pok. A. Potpuno identičan zahtjev, mada tamo usmjeren na utvrđenje prava vlasništva prednika tužiteljice, protiv prednika sada tuženog (dakle ĆF pok. DF i ŠF sina ŽF), postavljen je i u prethodno navedenom parničnom postupku provedenom pred Općinskim sudom u Korčuli pod posl. br. P-360/73, te je navedeni zahtjev u tom postupku prihvaćen, a presuda je postala pravomoćna. Stoga, ovaj parnični sud izvodi zaključak o postojanju objektivnog identiteta spora između predmetne parnice i pravomoćno okončane parnice u predmetu posl. br. P-360/73. Irelevantno je pri tom što se tužiteljica u ovom postupku poziva na činjenicu da njen sad pokojni suprug, odnosno kasnije i ona sama, temeljem pravomoćne presude nije uspjela postići parcelaciju dijela nekretnine za kojeg je pravomoćnom presudom utvrđeno da predstavlja vlasništvo njenog supruga, a od kojeg ga je naslijedila u cijelosti, pa tako ni upis svog prva vlasništva u zemljišnim knjigama, jer takvi navodi obzirom na naprijed obrazloženo, ne isključuju postojanje objektivnog identiteta spora.
3.1. Dakle, nije sporno da je parnični postupak u predmetu posl. br. P-360/73 kao tužitelj vodio sada pok. muž tužiteljice DF pok. A protiv ĆF pok. DF i ŠF sina ŽF, kao tuženih, pri čemu je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] u vrijeme pokretanja te parnice (1973. godine) upravo prednik tuženika OF sin ŽF bio upisan kao vlasnik utužene nekretnine. Isto tako nije sporno da je sada tuženi univerzalni sukcesor svoga oca ŠF sina ŽF, jer su vlasnička prava na spornoj nekretnini temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-17/15 UPP/OS-09/15 od 23. travnja 2015., sa prije tuženog ŠF prešla na sada tuženog LF, a to stoga što je ovo pravo preneseno na tuženog na zakonom predviđeni način upisom u zemljišnu knjigu. Radi navedenog sud zaključuje da postoji subjektivni identitet spora između predmetne parnice i pravomoćno okončane parnice u predmetu posl. br. P- 360/73. To stoga što, kada je riječ o subjektivnim granicama pravomoćnosti neke odluke, osnovno je pravilo da pravomoćna odluka ima učinak samo među strankama postupka u kojem je donesena, no to pravilo trpi i izuzetke kada pravomoćna odluka ne djeluje samo prema strankama, već i u odnosu na treće osobe. Takav izuzetak postoji upravo kod univerzalne sukcesije pa je u tom slučaju pravomoćnošću donesene odluke vezan pravni slijednik te stranke.
3.2. Kako prema tome postoji identitet spora kako objektivni, tj. postoje dvije parnice koje su objektivno identične na način da je u objema istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev iz kojeg razloga osnovanost jednog zahtjeva isključuje mogućnost da bude osnovan onaj drugi tužbeni zahtjev, tako i subjektivni, jer pravomoćnost presude donesene u korist prednika prije sukcesije djeluje i prema njegovom univerzalnom sukcesoru, takva okolnost predstavlja negativnu procesnu pretpostavku koja sprječava vođenje ove parnice i donošenje meritorne odluke. Stoga je slijedom svega navedenog, imajući u vidu odredbu čl. 333. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
4. Budući da tuženi nije popisao ni zatražio parnični trošak odluka o istom je izostala.
U Korčuli, 19. ožujka 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
