Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-796/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i zakonskoj zastupnici VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona zastupana po punomoćnici, odvjetnici Moniki Mihelić Vrbovca, protiv I. tuženika Grada Bjelovara, Trg E. Kvaternika 2, Bjelovar, OIB: 18970641692, kojeg zastupa punomoćnica ZŽU, dipl. iur. i II. tuženika Stribor opreme d.o.o. iz Kopačeva, Općina Bilje, Dekanj Peti broj 10, OIB: 53497347539, kojeg zastupa punomoćnik Petar Vukasović, odvjetnik iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, posl.br. Pn-65/2024-90 od 09. listopada 2024., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično prihvaća a djelomično odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, posl.br. Pn-65/2024-90 od 09. listopada 2024. se:

a) preinačuje u dijelu točke I. u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 6.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate i zahtjev za isplatu 238,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. prosinca 2015. do isplate, te u točki II. i u tom dijelu sudi:

"I. Nalaže se I. tuženiku GRAD BJELOVAR iz Bjelovara, Trg Eugena Kvaternika 2, OIB: 18970641692 i ll. tuženiku STRIBOR OPREMA d.o.o. iz Kopačeva, Općina Bilje, Dekanj Peti 10, OIB: 53497347539, solidarno isplatiti tužitelju mldb. JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po majci i zz VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. lipnja 2017. do isplate te 238,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. prosinca 2015. do isplate, i to po stopi koja se određuje: za razdoblje od 15. prosinca 2015. pa do 31. prosinca 2022.g., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; za razdoblje od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena; za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 529 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana“.

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I.

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 263,60 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"" I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se I. tuženiku GRAD BJELOVAR iz Bjelovara, Trg Eugena Kvaternika 2, OIB: 18970641692 i ll. tuženiku STRIBOR OPREMA d.o.o. iz Kopačeva, Općina Bilje, Dekanj Peti 10, OIB: 53497347539, zastupan po direktoru i zz TŽ, solidarno isplatiti tužitelju mldb. JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po majci i zz VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nematerijalnu štetu u iznosu od 13.670,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se I. tuženiku GRAD BJELOVAR iz Bjelovara, Trg Eugena Kvaternika 2, OIB: 18970641692 i ll. tuženiku STRIBOR OPREMA d.o.o. iz Kopačeva, Općina Bilje, Dekanj Peti 10, OIB: 53497347539, zastupan po direktoru i zz TŽ, solidarno isplatiti tužitelju mldb. AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po majci i zz VŽ iz [adresa], GŽ [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] materijalnu štetu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.319,53 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18.06.2014.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.",

kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju da II. tuženiku Stribor opremi d.o.o. iz Kopačeva naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.099,97 EUR, sve u roku od 15 dana.""

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava što su žalbeni razlozi iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Tužitelj navodi da presudu pobija i zbog odluke o trošku, dakle pobija presudu u cijelosti i tvrdi da je presuda arbitrarna, nezakonita, neobrazložena i protivna uputi i odluci II. stupanjskog suda kojom je ranija (identična) prvostupanjska presuda ukinuta. Žalitelj predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti uz naknadu troškova tužitelju uključujući trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu podnio je II. tuženik Stribor oprema d.o.o., dok tuženik Grad Bjelovar odgovor na žalbu nije podnio. II. tuženik je predložio žalbu odbiti i zatražio je naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je mljt. tužitelj trpio uslijed ozljede zadobivene padom s igrala na dječjem igralištu u [adresa].

6. Prvostupanjski je sud kao nesporno utvrdio:

- da je tuženik Grad Bjelovar (dalje: prvotuženik) vlasnik dječjeg igrališta i nadležan za njegovo održavanje,

- da je I. tuženik bio naručitelj radova za isporuku i ugradnju dječjeg igrala na kojem je stradao mljt. tužitelj, sve temeljem Ugovora kojeg je s tuženikom Stribor opremom d.o.o. (dalje: drugotuženik), kao isporučiteljem i ugraditeljem dječjeg igrala na igralištu tužitelja zaključio 28.04.2014.,

- da su radovi na ugradnji dječjeg igrala trajali od 5. do 20. lipnja 2014.,

- da je dana 9. lipnja 2014., u večernjim satima, mljt. tužitelj pao sa igrala i to sa mosta s vatrogasnim stupom, visine oko 2 metra, te je uslijed pada zadobio teške tjelesne ozljede i to u vidu prijeloma čeone i slijepoočne kosti desno, epiduralnog hematoma čeono (2 x) i slijepoočno desno, te nagnječenja čelnog dijela glave,

- da je dječje igralo na dan 6. 06. 2014. (petak) po završetku radova toga dana bilo označeno znakovima upozorenja da su radovi u tijeku,

- da je prvotuženik temeljem Zapisnika o primopredaji od 20. 06. 2014., tj. nakon završenih radova na predmetnom spornom dječjem igralu i preuzeo dječje igralo.

7. Prvostupanjski sud obrazlaže da je sporno jesu li tuženici odgovorni za štetu koju je pretrpio mljt. tužitelj i slijedom toga jesu li je dužni naknaditi, pa u vezi toga utvrđuje:

- da je igralo na dan stradavanja (pada) mljt. tužitelja, 9.062014. bilo ograđeno i obilježeno žutim trakama i znakovima upozorenja da su radovi u tijeku, a što prvostupanjski sud temelji na činjenici da je odbačena kaznena prijava oca mljt. tužitelja protiv direktora drugotuženika jer da je isti poduzeo sve mjere da se igralo ogradi i propisno obilježi kako bi bilo vidljivo da isto nije dano na javnu upotrebu i korištenje budući su radovi još u tijeku,

- da su roditelji mljt. tužitelja u trenutku pada mljt. tužitelja bili udaljeni od igrala 5-6 metara,

- da je mljt. tužitelju prvi u pomoć pritekao svjedok DŽ, koji se od igrala nalazio na udaljenosti od 10-15 metara,

pa zaključuje:

- da roditelji mljt. tužitelja nisu uočili potencijalnu opasnost na predmetnom spornom igralu, a niti su primijenili dovoljan i adekvatan nadzor nad svojim djetetom koje je samostalno i očito bez njihova nadzora bilo na spornom igralu, uslijed čega je i došlo do pada djeteta s igrala i njegovog ozljeđivanja, dakle da su roditelji mljt. tužitelja učinili propust u nadzoru nad mljt. djetetom u vrijeme korištenja igrala,

- da je do štetnog događaja za mljt. tužitelja došlo u vrijeme izgradnje (montaže igrala), tj. u vrijeme kada prvotuženik još uvijek nije preuzeo igralište na korištenje i održavanje, a u smislu čl. 2. st. 2. točke 1. u vezi čl. 3. st. 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu, radi čega je sud stanovišta da prvotuženik i ne može biti odgovoran za nastanak i naknadu štete mljt. tužitelju u vezi predmetnog spornog igrala,

- da je drugotuženik poduzeo sve mjere da se sporno igralo na kojem je stradao mljt. tužitelj, propisno ogradi i propisno obilježi kako bi bilo vidljivo da isto nije dano na javnu upotrebu i korištenje, budući da su radovi još uvijek bili u tijeku,

te je stoga isključiva odgovornost roditelja mljt. tužitelja za nastanak štetnog događaja u kojem je stradao mljt. tužitelj, radi čega je tužbeni zahtjev odbija.

7.1. Prvostupanjski sud zaključuje i da činjenica što je vještačenjem utvrđeno da sporno igralo nije sigurno za upotrebu nije relevantna i da bi ista bila relevantna tek da je do stradavanja došlo nakon što je igralo predano na upotrebu i korištenje prvotuženiku, odnosno na javnu upotrebu.

8. Prvostupanjski je sud o troškovima odlučio pozivom na odredbu članka 154. stavak 1 ZPP-a, dosuđujući ih samo drugotuženiku jer prvotuženik troškove nije tražio.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije sada pobijanom presudom otklonio nedostatke na koje mu je ukazano ranijom ukidnom odlukom ovog drugostupanjskog suda - bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i onu iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a, na koju ponovno ukazuje žalitelj, a koja se spominje vezano za osnovano ukazivanje žalitelja na to da se ova pobijana odluka od ranije razlikuje tek u dijelu u kojem je, u manjem dijelu, nadopunjena točka 8. obrazloženja.

10. Tako osnovano žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, da je činjenično stanje utvrdio samo temeljeći ga na dijelu provedenih dokaza, a i te dokaze da nije valjano cijenio, pri čemu žalitelj konkretizira o kojim dokazima je riječ, dajući svoju ocjenu dokaza, te osporavajući pravilnost stava prvostupanjskog suda o tome da činjenica da igralo nije bilo sigurno za upotrebu nije relevantna jer igralo u vrijeme nastanka štete još nije bilo dano na javnu upotrebu.

11. U prvom redu valja reći da je prvostupanjski sud, prema shvaćanju ovog suda, razrješenju spora prišao s pogrešnog pravnog pristupa, a i činjenično stanje nije pravilno i/ili potpuno utvrdio.

12. U ranijom ukidnoj odluci ovog drugostupanjskog suda ukazano je i na odredbu članka 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisana solidarna odgovornost izvođača i naručitelja radova na nekretnini za štetu koja je nastala trećoj osobi u vezi s izvođenjem radova, a koja se, po shvaćanju ovog suda, ovdje može i treba primijeniti jer je nesporno da je šteta nastala mljt. tužitelju, koji je treća osoba, za vrijeme dok su se na nekretnini (igralištu) izvodili radovi postavljanja igrala, da je naručitelj radova prvotuženik, a izvoditelj radova drugotuženik.

13. Koristeći ovlaštenje iz članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a ovaj sud je, na temelju dokaza koje je prvostupanjski sud proveo, utvrdio relevantne činjenice, polazeći od prethodno navedene zakonske odredbe. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda šteta je nastala u vezi s izvođenjem radova jer je nastala na igralu koje još nije bilo spremno za javnu upotrebu budući nije bila postavljena gumena podloga koja se trebala početi postavljati tek 12.06.2014., nakon što je postavljanje igrala (s betoniranjem) završeno 06.06.2014., kako to nesporno iz spisa proizlazi.

14. Ovaj sud utvrđuje nadalje da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo jasno vidljivih oznaka da igralo još nije za upotrebu, jer nije postavljena gumena podloga, ali i da i neovisno o gumenoj podlozi igralo ima nedostataka, kako je to utvrđeno vještačenjem, što prvostupanjski sud, po shvaćanju ovog suda, pogrešno smatra irelevantnim. Nedostataka očito nisu bili svjesni niti tuženici, ali nakon štetnog događaja, 24.06.2014., prvotuženik je zatražio od drugotuženika da na igralu, na mjestu odakle je pao mljt. tužitelj postavi ogradu (dopis na list spisa 33), što je i učinjeno (dopis na list spisa 34. kojim II. tuženik najavljuje dolazak 5. 07.2014. radi postavljanja ograde te iskazi svjedoka MŽ, SŽ i UŽ te z.z. drugotuženika RŽ, list spisa 229-232).

15. Ovaj sud utvrđuje da dana 9.06.2014. na igralu nisu postojale adekvatne oznake da nije za upotrebu, odnosno da nisu postojale prepreke za njegovu uporabu. Predmetno utvrđenje temelji se na činjenici da premda su radnici drugotuženika napustili radilište 6.06.2014., postavljajući trake oko igrala i ne skidajući foliju s tobogana, kako je to naveo svjedok NŽ (list spisa 231), da su trake i folija bile skinute u vrijeme kad je do štetnog događaja došlo, kako to proizlazi iz iskaza roditelja mljt. tužitelja ali i svjedokinje HŽ (list spisa 227-228), GŽ (list spisa 232), ŽŽ i KŽ (list spisa 236-237). Svi oni navode da toga dana na igralu nije bilo traka, da na toboganu nije bilo folije, a takvom utvrđenju pridonosi i iskaz svjedoka SŽ, tada zaposlenika prvotuženika, koji je naveo da je nakon svakodnevnih radova od strane drugotuženika igralo bilo obilježeno trakama koje su "klinci" trgali. Svjedok Z, koji je vidio pad mljt. tužitelja navodi da je na igralu bilo puno djece i puno roditelja i svi su ga koristili, svjedok LŽ, koji je radio u timu hitne pomoći koja je došla na lice mjesta, potvrđuje da igralo nije bilo obilježeno trakama upozorenja par dana prije događaja, navodi da je igralo bilo atrakcija i svi su posjećivali igralište s djecom, pa tako i on. Taj svjedok navodi kako je svom djetetu u dobi od četiri godine pomagao dohvatiti šipku za spuštanje, koja se nalazila pored mjesta s kojeg je mlj. tužitelj pao, jer tu šipku nisu mogla dohvatiti manja djeca već samo ona nešto starija, u dobi od 6 ili 7 godina (mljt. tužitelj bio je u dobi od 5 i po godina, opaska drugostupanjskog suda). Posvjedočio je da su se djeca zbog gužve na igralu gurala, ali da on, zbog uočene opasnosti, svom djetetu (u dobi od 4 godine) nije dao da samo bude na igralu.

16. S obzirom na navedene okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud zaključuje da je štetni događaj nastao u vezi s izvođenjem radova na nekretnini, zbog čega postoji solidarna odgovornost tuženika kao naručitelja i izvođača radova, na temelju članka 1108. ZOO-a, ali da postoji i odgovornost roditelja mljt. tužitelja koji nisu upotrijebili dovoljnu pažnju i vršili adekvatan nadzor mljt. tužitelja prilikom korištenja igrala. To stoga što su, prema vlastitim iskazima, oboje čekala mljt. tužitelja na dnu tobogana, ne prateći kretanje tužitelja po igralu do dolaska na tobogan, na kojem putu je bio otvor za pristup šipki za spuštanje, na kojem mjestu je mljt. tužitelj i pao s igrala. Sve da je igralo i bilo spremno za javnu upotrebu, odnosno da je i postojala gumena podloga, nedostatak koje je tužiteljeva majka prema vlastitom kazivanju uočila tek kada je pošla podignuti dijete, za očekivati je da roditelji prate kretanje djeteta po igralu, posebno u situaciji kao što je ova a to je da je riječ o novom igralu na kojem mljt. tužitelj svakako nije mogao imati iskustva korištenja (prema iskazu majke trebao se treći puta spustiti toboganom), a ni roditelji iskustva snalaženja njihova djeteta i možebitnih opasnosti (prema kazivanju majke uopće nije uočila otvor kroz koji je mljt. tužitelj pao), da je igralo bila novost i atraktivno ne samo djeci nego i njihovim roditeljima, zbog čega je logično i da je na njemu bilo gužve.

17. Stoga, ovaj sud smatra da je riječ o podijeljenoj odgovornosti tuženika i roditelja mlj. tužitelja za nastalu štetu te da je doprinos jednih i drugih podjednak (po 50%) radi čega je tuženike valjalo obvezati naknaditi tužitelju polovicu nastale mu štete.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi:

- da je mljt. tužitelj bio na bolničkom liječenju od 9.6. do 17.6.2014. radi prijeloma čeone kosti lubanje i operativnog zahvata otvaranja koštanog dijela lubanje i odstranjenja dva hematoma u čeonom i jednog u sljepoočnom području desno,

- da je trpio fizičku bol jakog intenziteta 3-5 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna i slabijeg intenziteta 4 tjedna, a takvu povremeno trpi i dalje,

- da je trpio sekundarni strah jakog intenziteta 7 dana, srednjeg 15 dana i slabijeg 4 tjedna, bez trajnih posljedica pretrpljenog straha,

- da je zaostao ožiljak 12 cm dug ispred i iza uha, uočljiv trećima uvijek, koji se ne može prikriti češljanjem i predstavlja srednji stupanj naruženosti,

- da je tužitelju smanjena opća životna aktivnost od 10% trajno, a godinu dana trajalo je smanjenje od 20%.

19. S obzirom na navedene kvalifikatorne okolnosti neimovinske štete, uvažavajući posebno dob mljt. tužitelja, kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda te inflatorna kretanja od njihova donošenja do presuđenja, ovaj sud ocjenjuje da bi primjerena naknada za tu štetu iznosila 13.000,00 eur, pa su, s obzirom na utvrđeni doprinos nastaloj šteti od 50%, tuženici su obvezani solidarno naknaditi mljt. tužitelju polovicu navedene svote, odnosno 6.500,00 eura.

20. Prema nalazu vještaka mljt. tužitelj je trebao tuđu njegu i pomoć u razdoblju nakon izlaska iz bolnice i to mjesec dana po 8 sati dnevno, četiri mjeseca po 4 sata dnevno, te po dva sata dnevno slijedećih šest mjeseci, dakle ukupno 1080 sati. Kako je potrebu tuđe njege i pomoći vještak računao vodeći računa da se ona odnosi na pripremanje hrane, nabavu namirnica, kućanske poslove, ugovaranje pregleda i dijagnostičkih pretraga, pratnje radi odlaska na preglede i dijagnostičku obradu, a tužitelj je mljt. dijete u dobi od 5 i pol godina koji i bez štetnog događaja nije mogao sam pripremati hranu, nabavljati namirnice i obavljati kućanske poslove već su to trebali raditi njegovi roditelji, to se ne može smatrati da je navedeni broj sati tuđe njege i pomoći ono što je mljt. tužitelju trebalo zbog štetnog događaja. Kao posljedica štetnog događaja samo se pojavila potreba ugovaranja pregleda i dijagnostičkih pretraga, te pratnje radi odlaska na iste, što je svakako manji dio ukupno utvrđenih sati potrebe za tuđom njegom i pomoći.

21. Ovaj sud smatra da je u okolnostima predmetnog slučaja moguće utvrditi broj sati tuđe njege i pomoći na koje mljt. tužitelj nema pravo (nije potrebno posebno stručno znanje o vremenu koje se prosječno troši na pripremu hrane, nabavu namirnica, obavljanje kućnih poslova, što su svakodnevne aktivnosti), slijedom čega je moguće utvrditi i broj sati na koje tužitelj ima pravo (one radi ugovaranja pregleda i dijagnostičkih pretraga i pratnje radi odlaska na iste). Ovaj sud smatra i da je broj tih sati moguće utvrditi na temelju članka 223. ZPP-a i utvrđuje ih u trajanju od 120 sati (dva mjeseca po 2 sata dnevno). Cijena sata od 30,00 kuna kako ju je mljt. tužitelj u tužbi zatražio, po stavu ovog suda realna pa se dolazi do svote od 3.600,00 kuna odnosno 477,80 eura, a polovicu te svote odnosno 238,90 eura dužni su mljt. tužitelju solidarno platiti tuženici.

22. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade za neimovinsku štetu u svoti od 6.500,00 eura, te imovinsku štetu u iznosu od 238,90 eura, radi čega je odlučeno kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 373.a) stavak 1. točka 2) ZPP- a, a kao pod točkom I.b) na temelju članka 368. stavak 2. ZPP-a.

23. Na dosuđene iznose naknade štete valjalo je tužitelju dosuditi i zatezne kamate koje na neimovinsku štetu (6.500,00 eura) teku od podnošenja tužbe, sukladno članku 1103. ZOO-a, a na ime imovinske štete (238,90 eura) od dana kada se prema vještačenju liječenje može smatrati završenim, 15.12.2015. (list spisa 286) jer je tada prestala potreba pružanja one pomoći na koju mljt. tužitelj ima pravo, kako je to obrazloženo u točki 20. ove drugostupanjske presude, dakle sva je potrebna pomoć pružena. Stoga je o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose naknade štete odlučeno kao pod točkom I.a) izreke kao i o glavnim zahtjevima.

24. S obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u sporu, kako u odnosu na osnovu tako i visinu, ovaj sud smatra da svaka stranka treba snositi svoj trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak medicinskog vještačenja od 2.000,00 kuna, koliko je vještak tražio i što mu je isplaćeno, trebaju solidarno tužitelju platiti tuženici, koji solidarno odgovaraju za glavnu obvezu, jer je ovaj trošak bio potreban neovisno o djelomičnom uspjehu tuženika u parnici. Tužitelju pripada i trošak sudskih pristojbi koje je trebao platiti s obzirom na vrijednost predmeta spora s kojim je uspio (ukupno 6.738,90 eur/50.752,00 kn), a koji iznosi po 993,00 kn za tužbu i presudu, ukupno1.986,00 kn, dakle ukupno 3.986,00 kn/529 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. a) II. izreke na temelju članka 373.a stavak 1. točka 2. u vezi članka 154. stavak 4. ZPP-a.

25. S obzirom na djelomičan (podjednak) uspjeh stranaka u žalbenom tijeku postupka o tim troškovima odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 4. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi pristojbe za žalbu s obzirom na vrijednost predmeta spora dijela zahtjeva s kojim je uspio (263,60 eura), a troškove zastupanja, s obzirom na polovičan uspjeh stranaka u žalbenom postupku, svaka stranka snosi svoje.

U Dubrovniku 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi