REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-2794/2024
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
REPUBLIKA HRVATSKA
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljene ŠČ zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77., 55/89., 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 29/97., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠČ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 30. siječnja 2024., broj: 8. Pp-4357/2021-10, na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŠČ i potvrđuje se pobijana presuda.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točka 3c Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni VČ obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100 eura (sto eura) u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni VČ je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100 eura zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50 eura.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih provedaba odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešne i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Žalitelj navodi da je za raspravu zakazanu 30.1.2024. uredno pozvan, ali je zbog svoje spriječenosti kontaktirao telefonski sutkinju koja mu je rekla da njegova prisutnost nije bitna za pravilno donošenje odluke, jedini svjedok je dao lažni iskaz, tvrdi da se ne sjeća u koju ruku ga je on udario, u biti je on odgurnuo i potpuno su lažni i neistiniti iskazi svjedoka da ga je on krenuo staklenom bocom napasti, sam događaj nema obilježja javnog mjesta, jer se radi o imovinsko-pravnom i verbalnom dijalektu između dvije osobe u jednom djelu zatvorenog ugostiteljskog objekta.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
1. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredbe prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9., 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
1. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede prekršajnog postupka i da je potpuno točno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja za koji ga se tereti.
Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, odnosno obrane okrivljenika, iskaza svjedoka SČ, oštećenika izvršenog uvida u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa za okrivljenika, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti osnovano zaključio da su se u kritično vrijeme u ponašanju okrivljenika ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
U odnosu na žalbeni nalog okrivljenika da je ispričao svoj izostanak sa glavne rasprave zakazane za 30. siječnja 2024., valja navesti da je u zapisniku sa glavne rasprave održane 30. siječnja 2024. navedeno da nije pristupio okrivljeni VČ, da je dostava poziva uredno iskazana i nema zabilješke o isprici izostanka.
6. Ispitujući odluku o kazni, ovaj sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena primjerena kazna koja se ne ukazuje prestrogom i da ne nema uvjeta za ublažavanje kazne.
Naime, za inkriminirano djelo propisana je novčana kazna od 20 do 100 eura ili kazna zatvora do 30 dana, a okrivljeniku je izrečena novčana kazna, dakle blaža vrsta kazne srazmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika i ostalim odlučnim okolnostima koje je naveo prvostupanjski sud te Visoki prekršajni sud RH da će ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.
Osim toga, ako okrivljeni VČ u roku od 15 dana od primitka ove presude plati dvije trećine novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom (članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
1. Zbog navedenog trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kao što je odlučeno u točki I izreke ove presude.
2. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c Prekršajnog zakona okrivljeni VČ obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 eura u roku od 15 dana od dostave ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom RH i imovno stanje okrivljenika ( točka II izreke ove presude).
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. ožujka 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Anđa Ćorluka,v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Splitu u 4 primjerka: za spis, okrivljenika i tužitelja.