REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-9688/2021

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

REPUBLIKA HRVATSKA

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog IĆ zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77., 55/89., 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 29/97., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog IĆ kojeg brani Petar Car, odvjetnik iz Zagreba podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 16. srpnja 2021., broj: 9. Pp-9685/2021, na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog IĆ i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točka 3c Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni IĆ obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 eura (pedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni IĆ je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 750 kuna što je u protuvrijednost domaće valute od 199,46 DEM zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 600 kuna.

Navedenom presudom okrivljeni UĆ je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen optužbe zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci pobijane presude pod točkom 2.

2. Protiv te presude okrivljeni IĆ je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajno pravnim sankcijama. Žalitelj navodi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su oni potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, da je sud u pobijanoj presudi propustio utvrditi i obrazložiti s kojim oblikom krivnje je počinio prekršajno djelo, jer se navedeno djelo može učiti sa izravnom i neizravnom namjerom, kao i sa nehajem, a u činjeničnom opisu nije sadržan opis niti krivnja pa nije jasno sa kakvom krivnjom je postupao kada je navodno počinio prekršaj, ostaje neobrazložen razlog i zaključak kako je drugo okrivljenik njega lupio nogom u lijevi dio trbuha, da sud nije u obrazloženju dostatno obrazložio zašto je odbio njegov prijedlog za saslušanjem svjedoka EĆ te nije saslušao svjedoke NĆ i HĆ, policajce, smatra da je sud ovdje trebao izreći opomenu, a ne novčanu kaznu, jer bi se i opomenom ostvarila svrha kažnjavanja.

Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

1. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredbe prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9., 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

1. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i da je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o krivnji žalitelja zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Po ocjeni ovog suda izreka presude je razumljiva i potpuno suglasna s iznijetim razlozima u obrazloženju budući da su za sve navode činjeničnog opisa izreke pobijane presude u obrazloženju iznijeti potpuni i logični razlozi koji se temelje na sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.

Naime, prvostupanjski sud je detaljno proveo dokazni postupak i na temelju tako provedenog dokaznog postupka, odnosno obrane žalitelja i okrivljenog TĆ, iskaza svjedoka JĆ i BĆ, provedenog suočenja između žalitelja i II. Okrivljenika i žalitelja i svjedoka JĆ, izvršenog uvida i pročitane liječničke dokumentacije KB Sveti Duh za okrivljenog TĆ, obavijest Državnog inspektorata od 26. travnja 2021. i potvrde prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za žalitelja i II. okrivljenika, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti osnovano zaključio da su se u kritično vrijeme u ponašanju žalitelja ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja za koji ga se tereti.

Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je odluku o krivnji valjano i argumentirano obrazložio, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

Ukratko, u odnosu na žalbeni navod žalitelja da je sud propustio navesti o kojem obliku krivnje se radi, valja navesti da je odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, bio je svjestan ili je bio dužan i moga je biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a iznimno propisom o prekršaju može se propisat odgovornost samo za namjeru. Što se tiče žalbenog navoda da su sud nije obrazložio razloge zbog kojih nije saslušao svjedoke NĆ, LĆ i EĆ suprotno navedenom, prvostupanjski sud je isto valjano obrazložio pa se žalitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

6. Ispitujući odluku o kazni, ovaj sud je utvrdio da je žalitelju izrečena primjerena kazna koja se ne ukazuje prestrogom i da ne nema uvjeta za ublažavanje kazne kao ni zakonsku uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomene.

Naime, za inkriminirano djelo propisana je novčana kazna od 20 do 100 eura ili kazna zatvora do 30 dana, a žalitelju je izrečena novčana kazna, dakle blaža vrsta kazne srazmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti žalitelja i ostalim odlučnim okolnostima koje je naveo prvostupanjski sud te Visoki prekršajni sud RH da će ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.

Osim toga, ako okrivljeni IĆ u roku od 15 dana od primitka ove presude plati dvije trećine novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom (članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

1. Zbog navedenog trebalo je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao što je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

2. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c Prekršajnog zakona okrivljeni IĆ obvezan je trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 eura u roku od 15 dana od dostave ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom RH i imovno stanje okrivljenika ( točka II izreke ove presude).

Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Anđa Ćorluka,v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajno sudu u Zagrebu u 5 primjerka: za spis,žalitelja, branitelja i tužitelja.