Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11427/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe SPORT CAMP 19 j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe NB, koje brani Jasmina Češo-Žanić, odvjetnica iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe SPORT CAMP 19 j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe NB, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 19. rujna 2022., poslovni broj: 46. Pp-7579/2022, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Žalba okrivljene pravne osobe okrivljene pravne osobe SPORT CAMP 19 j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe NB, odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba SPORT CAMP 19 j.o.o.o. i odgovorna osoba EB, obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura - svaki okrivljenik, koji su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 19. rujna 2022., poslovni broj: 46. Pp-7579/2022, proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba SPORT CAMP j.d.o.o. i odgovorna osoba EB, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu i na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanim kaznama i to pravna osoba u iznosu od 2.100,00 kuna / 278,72 eura, a odgovorna osoba u iznosu od 300,00 kuna / 39,82 eura.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od po 200,00 kuna / 26,54 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem braniteljice podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći u bitnome da u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika navodeći da se obveza dostavljanja propisanih financijskih izvještaja mogla izvršiti bez obzira na okolnosti potresa u Zagrebu na način da su se izjava o neaktivnosti kao i propisani financijskih izvještaji mogli dostaviti u bilo koju poslovnicu FINA-e u RH ili putem digitalnog certifikata ili putem internetskog servisa pa se zbog toga radi o okolnostima koje se ne mogu uzeti u obzir kao nešto što bi moglo osloboditi okrivljene od odgovornosti, a što se sve odnosi i na okolnosti vezane za pandemiju. Žalitelji drže da je takvo utvrđenje prvostupanjskog suda ne samo previše formalističko, već i da isti sud nije cijenio sve iznesene okolnosti u okviru stvarnih i životno logičnih situacija, koje su, ne samo fizičkim nego i pravnim osobama onemogućile odvijanje normalnog života i poslovanja. Tim više što je okrivljeni registriran nekoliko dana prije potresa, odnosno 10 dana prije nego što je potres zadesio Zagreb, a istovremeno je uslijedilo proglašenje pandemije. Prvostupanjski sud nije utvrđivao da li je okrivljeni stvarno bio onemogućen ispuniti zakonske obveze, iako je nesporno da nije počeo s poslovanjem niti tada, a niti slijedećih godina. Žalitelji također smatraju da su se ostvarili uvjeti za oslobođenje od kazne propisane čl. 38. Prekršajnog zakona.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika, nisu dostavili Financijskoj agenciji do 30. lipnja 2021. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2020. Upravo je iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. izdanog od strane Fine dana 28. ožujka 2022. vidljivo do izdavanja izvatka obveznik nije dostavio financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2020. godinu, niti godišnji financijski izvještaj i drugu dokumentaciju radi javne objave za 2020., a također niti izjava o neaktivnosti u skladu s odredbom članka 30. stavka 9. Zakona o računovodstvu. Iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenici 23. ožujka 2022. predali dokumentaciju za 2021. i 2022. (izjava o neaktivnosti obveznika podnošenja dokumentacije za potrebe javne objave), stoga se neosnovani navodi žalbe da su predali izjavu o neaktivnosti za 2020. jer to ničim nisu dokazali, a isto ne proizlazi niti iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. kojim Financijska agencija dokazuje da okrivljenici nisu ispunili svoju zakonsku obvezu dostave propisanih financijskih izvještaja /bilanca, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke/ do 30. lipnja 2021. za statističke i druge potrebe za 2020.

8 Članak 32. stavak 1. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.) propisuje da poduzetnici pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona dužni su za statističke i druge potrebe Financijskoj agenciji do 30. travnja tekuće godine dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Članak 34.a stavak 1. citiranog Zakona propisao je: „»Posebne okolnosti« podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu“, a obzirom na posebne okolnosti člankom 8. Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima („Narodne novine“, broj 43/20.), propisan je rok do 30. lipnja tekuće godine za dostavu bilanci, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Dakle, isti je produljen te su okrivljenici bili dužni do 30. lipnja 2021. dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu 2020., a što nisu učinili, pri čemu treba naglasiti da su predaja godišnjih financijski izvještaja za svrhu javne objave (članak 30. Zakona o računovodstvu) i predaja financijskih podataka za statističke i druge potrebe (članak 32. Zakona o računovodstvu) dva različita i samostalna prekršaja jer se radi o predaji različitih vrsti financijskih izvještaja koja se predaje za različite svrhe i u različitim rokovima te dostava godišnjih financijskih izvještaja propisanih člankom 30. citiranog Zakona ne može zamijeniti financijske podatke propisane člankom 32. istog Zakona niti obratno. Navedeno nije bila intencija zakonodavca kada je propisao koju je vrstu dokumentacije i u kojim rokovima obveznik dužan predati za svrhu javne objave, a koju za statističke i druge potrebe, te je nedostavljanje iste dokumentacije propisano kao dva odvojena i samostalna prekršaja.

9. U skladu s odredbom članka 38. Prekršajnog zakona, sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te sud može osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, pa u skladu s citiranom odredbom nisu ispunjeni uvjeti za primjenu ovog instituta.

10. Naime, okrivljenici nisu ispunili propisanu obvezu zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, budući su 23. ožujka 2022. podnijeli dokumentaciju za 2021. i 2022., ali za javnu objavu. Da su okrivljenici i podnijeli financijska izvješća za statističke i druge potrebe izvan roka, to ne bi moglo otkloniti negativne posljedice počinjenja predmetnog prekršaja, jer je rok za sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe izrijekom naveden u Zakonu o računovodstvu i podzakonskim aktima. Činjenica je da se iz izvještaja zaprimljenih u zakonskom roku obrađeni podaci dostavljaju Državnom zavodu za statistiku za potrebe izračuna BDP-a i drugih statističkih izvještaja koje je Državni zavod za statistiku obvezan pripremiti, objaviti i o istima u propisanim rokovima informirati nadležna tijela Europske unije te druge sudionike koji su nositelji statističkih istraživanja, uključujući i Hrvatsku narodnu banku, a koji podaci zbog propusta okrivljenika da izvješća dostave na vrijeme, nisu realni, niti točni.

11. Za odluku o krivnji prvostupanjski sud je dao valjane razloge u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona niti žalitelji argumentirano dovode u sumnju činjenično utvrđenje pa se daljnje provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.

12. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, br. 114/22.), a koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za pravnu osobu u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura (što je protuvrijednost od 9.945,54 kuna do 99.982,82 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna), a za odgovornu osobu u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 kuna do 19.966,43 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).

13. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da su izrečene novčane kazne u ublaženom iznosu od 2.100,00 kuna za pravnu osobu i 300,00 kuna za odgovornu osobu, pravilno odmjerene i izrečene prema svim okolnostima slučaja uzimajući u obzir olakotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda, te nepostojanje otegotnih okolnosti, zbog čega bi ovako izrečene novčane kazne bile izrečene i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

14. Prema uvjerenju ovog Suda i ovako izrečenim ublaženim novčanim kaznama ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

15. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku koji je prvostupanjskom presudom određen za plaćanje kazne (tri mjeseca), plate dvije trećine izrečene im novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima.

16. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

17. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.