Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-601/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RT zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog RT podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj: Pp-1437/2024-16 od 2. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I U povodu žalbe okrivljenog RT, a po službenoj dužnosti pobijana presuda se ukida i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II Uslijed odluke iz točke I. žalba okrivljenog RT je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni RT je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj mu je na temelju članka 37. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 150,00 eur u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme provedeno u uhićenju od 7. svibnja 2024. u 13,25 sati do 8. svibnja 2025. u 9,30 sati kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,63 eur novčane kazne tako da mu je prestalo za platiti novčanu kaznu od 70,37 eur koju kaznu je obvezan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju članka 16. stavka 1. i 3. u svezi sa člankom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, sina ČT te se okrivljenik ne smije istome približiti na udaljenost manju od 100 metara u trajanju od 6 mjeseci.
3. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka s naslova paušala od 20 eur.
4. Protiv te presude okrivljeni RT je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je ista podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj osporava počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret te jednako tako navodi da su lažni iskazi svjedoka njegovog sina ČT te svjedokinje MT, a što sve može potvrditi svjedokinja VT iz [adresa]. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
1. Žalba je bespredmetna.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona pritom je ovaj Sud utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona odnosno presuda se temelji na nezakonitim dokazima.
2. Naime, iz zapisnika o glavnoj raspravi od 4. lipnja 2024. proizlazi da je u svojstvu svjedoka ispitan HT sin okrivljenika te iz istog razvidno da je svjedok upozoren na blagodat nesvjedočenja u smislu odredbe članka 285. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku te da je iskazao da želi svjedočiti a nakon toga je navedeno da je svjedok upozoren da će se njegov iskaz ako odluči svjedočiti bez obzira na njegovu kasniju odluku moći kao koristiti kao dokaz u postupku. Dakle, iz navedenog zapisnika proizlazi da je odricanje od prava na blagodat nesvjedočenja uneseno odmah nakon prvog dijela upozorenja iz članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08., 86/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.) na koju odredbu upućuje članak 82. stavak 3. Prekršajnog zakona, međutim u odnosu na upozorenje da će se njegov iskaz ako odluči svjedočiti bez obzira na njegovu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz, odgovor svjedoka nje unesen u zapisnik, iako se radi o imperativnoj zakonskoj obvezi.
3. Odredbom članka 300. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku propisano je, da ukoliko upozorenje iz članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku i odricanje nije ubilježeno u zapisnik takav iskaz ne može se upotrijebiti kao dokaz u postupku.
6. S obzirom da je prvostupanjski sud naveden iskaz s nepotpunim odgovorom svjedoka na dana upozorenja iz članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku reproducira u pobijanoj presudi analizirao iako se radi o nezakonitom dokazu te na njemu temeljio odluku o krivnji na taj način je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak a1. točke 10. Prekršajnog zakona.
7. Navedeno proizlazi iz sudske prakse Vrhovnog suda republike Hrvatske u predmetu broj IKŽ66654/2020-4 od 4- prosinca 2020. i IKŽ15/2020-4 od 12. veljače 2020.
4. Nadalje, također je prvostupanjski sud na nezakonitom dokazu i to na pisanoj izjavi svjedokinje MT utemeljio odluku o krivnji žalitelja (točka 12.) obrazloženja pobijane presude odnosno prvostupanjski sud navodi da na temelju svih provedenih dokaza posebice iskaza žrtve nasilja obitelji okrivljenikovog sina ČT te pisane izjave svjedokinje MT je sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe Zakona.
5. Međutim na pisanoj izjavi svjedokinje se ne može utemeljiti odluka o krivnji, budući da je odredbama članka od 288. do 292. propisan način ispitivanja svjedoka, te odredbom članka 292. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da svjedoci koji se zbog starosti, zdravstvenog stanja ili invaliditeta ne mogu odazvati pozivu, mogu se ispitati u svom stanu ili drugom prostoru kojim borave, te svjedoke se može ispitati putem audio video uređaja kojima rukuje stručna osoba. Ako to zahtijeva stanje svjedoka ispitivanje će se provesti tako da mu stranke mogu postavljati pitanja bez prisutnosti u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Ispitivanje će se prema potrebi snimiti uređajem za audio-video snimanje, a snimka će se zapečatiti i priključiti zapisniku. Dakle, na navedenoj pisanoj izjavi svjedokinje bez propisanih upozorenja kako je to propisano odredbama članka 288. Zakona o kaznenom postupku ne može se temeljiti odluka o krivnji kako je to propisano odredbom članka 300. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku.
8. U svezi s navedenim ni činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti pravilno utvrđeno.
9. Stoga je trebalo po službenoj dužnosti pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku ponovno provesti sve dokaze i to na zakonit način, po potrebi provesti sve druge dokaze koje ocijeni potrebnim i nakon toga analizom i ocjenom provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica u ovom predmetu donijeti novu na zakonu osnovanu odluku te istu valjano obrazložiti.
10. Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe članka 203. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković v.r.
Mirjana Medić v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
