Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-44/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Filip Gradišek i Ante Omazić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa Željka Lisec, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4273/2021-21 od 22. svibnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju točke I. – IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4273/2021-21 od 22. svibnja 2023.

II. Nepobijana točka V. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, ... sklopljen dana **.**.2007. između tužitelja PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnika Kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao Banke, a koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Marije Baković pod brojem OU-24454/07 djelomično ništetan i to odredba pod člankom 4. predmetnog Ugovora kojom se tužitelj obvezao platiti Banci kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, ... sklopljen dana **.**.2007. između tužitelja PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Korisnika Kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao Banke, a koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Marije Baković pod brojem OU-24454/07 djelomično ništetan i to odredba pod člankom 6.2. predmetnog Ugovora kojom se tužitelj obvezao kredit i kamate otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, isplatiti tužitelju PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.045,26 EUR (22.944,52 kn) sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,90 EUR (6,81 kn) tekućom od 1.8.2007. do plateža,

- na iznos od 1,64 EUR (12,35 kn) tekućom od 1.9.2007. do plateža,

- na iznos od 0,93 EUR (6,97 kn) tekućom od 1.12.2007. do plateža,

- na iznos od 2,35 EUR (17,70 kn) tekućom od 1.2.2008. do plateža,

- na iznos od 6,83 EUR (51,45 kn) tekućom od 13.3.2008. do plateža,

- na iznos od 4,69 EUR (35,33 kn) tekućom od 11.4.2008. do plateža,

- na iznos od 1,87 EUR (14,12 kn) tekućom od 10.5.2008. do plateža,

- na iznos od 2,82 EUR (21,26 kn) tekućom od 12.6.2008. do plateža,

- na iznos od 1,58 EUR (11,90 kn) tekućom od 11.7.2008. do plateža,

- na iznos od 0,01 EUR (0,10 kn) tekućom od 9.8.2008. do plateža,

- na iznos od 1,63 EUR (12,30 kn) tekućom od 12.9.2008. do plateža,

- na iznos od 6,26 EUR (47,20 kn) tekućom od 11.10.2008. do plateža,

- na iznos od 11,27 EUR (84,94 kn) tekućom od 8.11.2008. do plateža,

- na iznos od 4,91 EUR (36,97 kn) tekućom od 13.12.2008. do plateža,

- na iznos od 17,79 EUR (134,04 kn) tekućom od 13.2.2009. do plateža,

- na iznos od 18,98 EUR (143,00 kn) tekućom od 21.2.2009. do plateža,

- na iznos od 20,18 EUR (152,06 kn) tekućom od 13.3.2009. do plateža,

- na iznos od 14,59 EUR (109,91 kn) tekućom od 11.4.2009. do plateža,

- na iznos od 14,96 EUR (112,69 kn) tekućom od 12.5.2009. do plateža,

- na iznos od 13,44 EUR (101,27 kn) tekućom od 11.6.2009. do plateža,

- na iznos od 14,65 EUR (110,41 kn) tekućom od 11.7.2009. do plateža,

- na iznos od 12,66 EUR (95,38 kn) tekućom od 11.8.2009. do plateža,

- na iznos od 14,12 EUR (106,42 kn) tekućom od 11.9.2009. do plateža,

- na iznos od 12,58 EUR (94,79 kn) tekućom od 10.10.2009. do plateža,

- na iznos od 13,22 EUR (99,58 kn) tekućom od 11.11.2009. do plateža,

- na iznos od 13,05 EUR (98,35 kn) tekućom od 11.12.2009. do plateža,

- na iznos od 16,60 EUR (125,06 kn) tekućom od 12.1.2010. do plateža,

- na iznos od 19,09 EUR (143,80 kn) tekućom od 11.2.2010. do plateža,

- na iznos od 18,47 EUR (139,17 kn) tekućom od 12.3.2010. do plateža,

- na iznos od 21,98 EUR (165,61 kn) tekućom od 10.4.2010. do plateža,

- na iznos od 23,79 EUR (179,25 kn) tekućom od 11.5.2010. do plateža,

- na iznos od 28,29 EUR (213,12 kn) tekućom od 11.6.2010. do plateža,

- na iznos od 32,76 EUR (246,86 kn) tekućom od 10.7.2010. do plateža,

- na iznos od 27,38 EUR (206,33 kn) tekućom od 11.8.2010. do plateža,

- na iznos od 41,58 EUR (313,29 kn) tekućom od 11.9.2010. do plateža,

- na iznos od 34,36 EUR (258,86 kn) tekućom od 13.10.2010. do plateža,

- na iznos od 35,20 EUR (265,24 kn) tekućom od 11.11.2010. do plateža,

- na iznos od 41,25 EUR (310,81 kn) tekućom od 11.12.2010. do plateža,

- na iznos od 44,41 EUR (334,61 kn) tekućom od 20.1.2011. do plateža,

- na iznos od 43,48 EUR (327,63 kn) tekućom od 11.3.2011. do plateža,

- na iznos od 46,13 EUR (347,58 kn) tekućom od 22.3.2011. do plateža,

- na iznos od 47,92 EUR (361,03 kn) tekućom od 11.5.2011. do plateža,

- na iznos od 48,54 EUR (365,69 kn) tekućom od 21.5.2011. do plateža,

- na iznos od 54,24 EUR (408,66 kn) tekućom od 11.6.2011. do plateža,

- na iznos od 56,17 EUR (423,23 kn) tekućom od 12.7.2011. do plateža,

- na iznos od 58,56 EUR (441,23 kn) tekućom od 10.9.2011. do plateža,

- na iznos od 58,56 EUR (441,23 kn) tekućom od 10.9.2011. do plateža,

- na iznos od 54,65 EUR (411,73 kn) tekućom od 12.10.2011. do plateža,

- na iznos od 55,56 EUR (418,58 kn) tekućom od 11.11.2011. do plateža,

- na iznos od 55,35 EUR (417,03 kn) tekućom od 13.12.2011. do plateža,

- na iznos od 59,55 EUR (448,68 kn) tekućom od 11.1.2012. do plateža,

- na iznos od 61,82 EUR (465,79 kn) tekućom od 11.2.2012. do plateža,

- na iznos od 61,78 EUR (465,48 kn) tekućom od 10.3.2012. do plateža,

- na iznos od 60,48 EUR (455,65 kn) tekućom od 11.4.2012. do plateža,

- na iznos od 61,18 EUR (460,95 kn) tekućom od 11.5.2012. do plateža,

- na iznos od 62,29 EUR (469,29 kn) tekućom od 13.6.2012. do plateža,

- na iznos od 61,01 EUR (459,66 kn) tekućom od 11.7.2012. do plateža,

- na iznos od 61,63 EUR (464,35 kn) tekućom od 7.8.2012. do plateža,

- na iznos od 56,74 EUR (427,49 kn) tekućom od 11.9.2012. do plateža,

- na iznos od 58,75 EUR (442,62 kn) tekućom od 11.10.2012. do plateža,

- na iznos od 61,26 EUR (461,60 kn) tekućom od 10.11.2012. do plateža,

- na iznos od 59,99 EUR (452,00 kn) tekućom od 8.12.2012. do plateža,

- na iznos od 61,60 EUR (464,09 kn) tekućom od 10.1.2013. do plateža,

- na iznos od 57,91 EUR (436,30 kn) tekućom od 9.2.2013. do plateža,

- na iznos od 57,54 EUR (433,52 kn) tekućom od 12.3.2013. do plateža,

- na iznos od 60,85 EUR (458,51 kn) tekućom od 11.4.2013. do plateža,

- na iznos od 58,21 EUR (438,55 kn) tekućom od 11.5.2013. do plateža,

- na iznos od 57,16 EUR (430,70 kn) tekućom od 11.6.2013. do plateža,

- na iznos od 54,04 EUR (407,20 kn) tekućom od 11.7.2013. do plateža,

- na iznos od 56,01 EUR (422,04 kn) tekućom od 10.8.2013. do plateža,

- na iznos od 57,06 EUR (429,92 kn) tekućom od 12.9.2013. do plateža,

- na iznos od 59,26 EUR (446,51 kn) tekućom od 11.10.2013. do plateža,

- na iznos od 59,29 EUR (446,71 kn) tekućom od 13.11.2013. do plateža,

- na iznos od 61,41 EUR (462,66 kn) tekućom od 13.12.2013. do plateža,

- na iznos od 58,48 EUR (440,60 kn) tekućom od 9.1.2014. do plateža,

- na iznos od 61,29 EUR (461,82 kn) tekućom od 11.2.2014. do plateža,

- na iznos od 62,29 EUR (469,32 kn) tekućom od 11.3.2014. do plateža,

- na iznos od 61,67 EUR (464,67 kn) tekućom od 11.4.2014. do plateža,

- na iznos od 60,49 EUR (455,78 kn) tekućom od 13.5.2014. do plateža,

- na iznos od 60,34 EUR (454,64 kn) tekućom od 13.6.2014. do plateža,

- na iznos od 61,65 EUR (464,52 kn) tekućom od 12.7.2014. do plateža i to od 01.08.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.454,62 EUR (10.959,83 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom od 22. svibnja 2023. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 u roku od 15 dana platiti tužitelju PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope sukladno odluci tuženika, iznos u visini od 7.878,31 kn uvećano za zatezne kamate koje teku:

na iznos od 34,64 kn od dana 31.8.2007 pa do isplate

na iznos od 34,09 kn od dana 30.9.2007 pa do isplate

na iznos od 34,03 kn od dana 31.10.2007 pa do isplate

na iznos od 34,46 kn od dana 30.11.2007 pa do isplate

na iznos od 34,28 kn od dana 30.12. 2007 pa do isplate

na iznos od 34,90 kn od dana 31.1.2008 pa do isplate

na iznos od 80,69 kn od dana 29.2.2009 pa do isplate

na iznos od 82,04 kn od dana 31.3.2008 pa do isplate

na iznos od 80,02 kn od dana 30.4.2008 pa do isplate

na iznos od 79,22 kn od dana 31.5.2008 pa do isplate

na iznos od 80,02 kn od dana 30.4.2008 pa do isplate

na iznos od 79,22 kn od dana 31.5.2008 pa do isplate

na iznos od 80,20 kn od dana 30.6.2008 pa do isplate

na iznos od 78,76 kn od dana 31.7.2008 pa do isplate

na iznos od 78,83 kn od dana 31.8.2008 pa do isplate

na iznos od 76,69 kn od dana 30.9.2008 pa do isplate

na iznos od 86,17 kn od dana 31.10.2008 pa do isplate

na iznos od 81,83 kn od dana 30.11.2008 pa do isplate

na iznos od 87,35 kn od dana 31.12.2008 pa do isplate

na iznos do 88,20 kn od dana 31.1.2009 pa do isplate

na iznos od 88,58 kn od dana 28.2.2009 pa do isplate

na iznos od 87,53 kn od dana 31.3.2009 pa do isplate

na iznos od 87,73 kn od dana 30.4.2009 pa do isplate

na iznos od 86,11 kn od dana 31.5.2009 pa do isplate

na iznos od 84,92 kn od dana 30.6.2009 pa do isplate

na iznos od 85,24 kn od dana 31.7.2009 pa do isplate

na iznos od 85,86 kn od dana 31.8.2009 pa do isplate

na iznos od 85,81 kn od dana 30.9.2009 pa do isplate

na iznos od 85,18 kn od dana 31.10.2009 pa do isplate

na iznos od 86,37 kn od dana 30.11.2009 pa do isplate

na iznos od 87,32 kn od dana 31.12.2009 pa do isplate

na iznos od 88,68 kn od dana 31.1.2010 pa do isplate

na iznos od 88,37 kn od dana 28.2.2010 pa do isplate

na iznos od 90,21 kn od dana 31.3.2010 pa do isplate

na iznos od 89,86 kn od dana 30.4.2010 pa do isplate

na iznos od 90,54 kn od dana 31.5.2010 pa do isplate

na iznos od 96,44 kn od dana 30.6.2010 pa do isplate

na iznos od 95,22 kn od dana 31.7.2010 pa do isplate

na iznos od 98,93 kn od dana 31.8.2010 pa do isplate

na iznos od 97,65 kn od dana 30.9.2010 pa do isplate

na iznos od 95,59 kn od dana 31.10.2010 pa do isplate

na iznos od 99,94 kn od dana 30.11.2010 pa do isplate

na iznos od 15,47 kn od dana 31.12.2010 pa do isplate

na iznos od 101,55 kn od dana 31.1.2011 pa do isplate

na iznos od 102,93 kn od dana 28.2.2011 pa do isplate

na iznos od 101,18 kn od dana 31.3.2011 pa do isplate

na iznos od 101,50 kn od dana 30.4.2011 pa do isplate

na iznos od 108,91 kn od dana 31.5.2011 pa do isplate

na iznos od 109,63 kn od dana 30.6.2011 pa do isplate

na iznos od 115,83 kn od dana 31.7.2011 pa do isplate

na iznos od 112,65 kn od dana 31.8.2011 pa do isplate

na iznos od 109,16 kn od dana 30.9.2011 pa do isplate

na iznos od 108,79 kn od dana 31.10.2011 pa do isplate

na iznos od 108,52 kn od dana 30.11.2011 pa do isplate

na iznos od 110,18 kn od dana 31.12.2011 pa do isplate

na iznos od 111,63 kn od dana 31.1.2012 pa do isplate

na iznos od 111,83 kn od dana 29.2.2012 pa do isplate

na iznos od 110,82 kn od dana 31.3.2012 pa do isplate

na iznos od 111,50 kn od dana 30.4.2012 pa do isplate

na iznos od 111,96 kn od dana 31.5.2012 pa do isplate

na iznos od 111,18 kn od dana 30.6.2012 pa do isplate

na iznos od 111,39 kn od dana 31.7.2012 pa do isplate

na iznos od 110,81 kn od dana 31.8.2012 pa do isplate

na iznos od 109,54 kn od dana 30.9.2012 pa do isplate

na iznos od 110,89 kn od dana 31.10.2012 pa do isplate

na iznos od 111,53 kn od dana 30.11.2012 pa do isplate

na iznos od 111,08 kn od dana 31.12.2012 pa do isplate

na iznos od 108,54 kn od dana 31.1.2013 pa do isplate

na iznos od 110,70 kn od dana 28.2.2013 pa do isplate

na iznos od 110,89 kn od dana 31.3.2013 pa do isplate

na iznos od 110,04 kn od dana 30.4.2013 pa do isplate

na iznos od 107,41 kn od dana 31.5.2013 pa do isplate

na iznos od 107,35 kn od dana 30.6.2013 pa do isplate

na iznos od 107,99 kn od dana 31.7.2013 pa do isplate

na iznos od 109,03 kn od dana 31.8.2013 pa do isplate

na iznos od 110,46 kn od dana 30.9.2013 pa do isplate

na iznos od 109,72 kn od dana 31.10.2013 pa do isplate

na iznos od 110,25 kn od dana 30.11.2013 pa do isplate

na iznos od 110,84 kn od dana 31.12.2013 pa do isplate

na iznos od 111,21 kn od dana 31.1.2014 pa do isplate

na iznos od 111,99 kn od dana 28.2.2014 pa do isplate

na iznos od 111,73 kn od dana 31.3.2014 pa do isplate

na iznos od 110,87 kn od dana 30.4.2014 pa do isplate

na iznos od 110,59 kn od dana 31.5.2014 pa do isplate

i to, do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv točaka I. do IV. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim, u žalbi ne navodi na koji način smatra da je sud počinio bitnu povredu te koju bitnu povredu bi sud počinio, zbog čega je ovaj sud na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje, kao nespornu činjenicu među strankama, da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao davatelj kredita 21. lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 9012657327 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisnici kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.532,96 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, dok se tužiteljica obvezala taj iznos vratiti s pripadajućom kamatom u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

6.1. Prema utvrđenju suda predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora o kreditu kojim je ugovoren način promjene kamatne stope ugovorne kamate te dijela kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i isplata preplaćenih iznosa po ništetnim odredbama o valuti i promijenjenoj kamatnoj stopi, time da je tijekom postupka zahtjev za isplatu temeljem promijenjene kamatne stope tužitelj povukao, čemu se tuženik protivio, zbog čega je sud odlučivao i o tom dijelu zahtjeva na način da je odbio zahtjev za isplatu s osnova kamate, koji dio presude niti jedna od stranaka žalbom nije pobijala.

6.2. Raspravljajući spornu činjenicu među strankama je li ništetna odredba članka 6. točka 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) prema kojoj se je tužiteljica obvezala kredit i kamate otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima prema tečaju CHF na dan plaćanja, kao i odredba članka 4. Ugovora o kreditu kojom se je tužiteljica obvezala platiti tuženiku kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, pozivom na pravne učinke iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesene po kolektivnoj tužbi, zatim na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. i Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te na članak 502.c ZPP i ZZP/03.), sud utvrđuje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne stoga što je tuženik promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz valutu CHF ugovorio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno stoga što ovise isključivo o volji tuženika i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane pa da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03. Sud također zaključuje da u odnosu na ugovaranje valutne klauzule u CHF prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik, kao trgovac, nije informirao tužiteljicu, kao potrošača, u cijelosti o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je na taj način tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

6.3. Sud je tijekom postupka saslušao tužiteljicu na temelju čijeg iskaza je utvrdio da je ona kredit podigla radi kupnje osobnog automobila za njezine potrebe i potrebe obitelji, dakle u osobne, a ne komercijalne svrhe radi obavljanja poslovne aktivnosti, obrta ili slično. Radi zaključenja Ugovora o kreditu autokuća ju je uputila na tuženika te joj je djelatnica tuženika samo rekla da je kredit u CHF za nju najpovoljniji, a njoj je odgovaralo da joj rata bude što manja. Prilikom ugovaranja kredita djelatnica banke ju nije upozorila na rizike vezane uz valutnu klauzulu niti joj je pojašnjeno po kojim kriterijima bi se mijenjala kamatna stopa, ugovorne kamate koja je ugovorena kao promjenjiva. U banci ju je dočekao sadržajno pripremljen Ugovor kojeg je ovjerila kod javnog bilježnika te ni na koji način nije mogla utjecati na sadržaj odredbi ugovora.

6.4. Sud je tijekom postupka saslušao i djelatnicu tuženika MO koja je potvrdila da se na spornom Ugovoru nalazi njezin potpis kao osobnog bankara time da se konkretnog Ugovora ne sjeća. Potvrdila je da je ugovor kakvog je zaključila tužiteljica tipski Ugovor te je općenito u iskazu govorila o postupanju banke prilikom zaključenja takvih ugovora o kreditu, ali nije imala saznanja o okolnostima zaključenja konkretnog ugovora s tužiteljicom.

6.5. S obzirom da je sud utvrdio da je tužiteljica Ugovor zaključila kao fizička osoba u privatne svrhe sud utvrđuje da tužiteljica ima svojstvo potrošača.

6.6. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio visinu preplaćenog iznosa s osnova ništetnosti valutne klauzule u CHF te je utvrdio da je tužiteljica po osnovi valute preplatila iznos od 3.045,26 eura (22.944,52 kn), pri čemu nije uzeo u obzir tzv. „negativne razlike“ zaključujući da plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta zbog nižeg tečaja CHF ne proizlazi da je bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužiteljice, zbog čega je prigovor tuženika o uračunavanju tzv. „negativnih razlika“ neosnovan. Na taj iznos sud je tužiteljici dosudio zateznu kamatu od dana svake uplate, kao dana stjecanja bez osnove, primjenom odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) zaključujući da je tuženik kao sastavljač Ugovora nepošteni stjecatelj.

6.7. Raspravljajući osnovanost prigovora zastare sud utvrđuje da zastara nije nastupila pozivajući se pritom na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok za restitucijske zahtjeve počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Prema utvrđenju suda tužiteljica je tužbu podnijela unutar zastarnog roka od 5 godina iz članka 225. ZOO-a računajući od dana pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu (14. lipnja 2018.) u dijelu koji se odnosi na ništetnost valute u CHF jer je tužba podnesena 20. svibnja 2021.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja ovaj sud prihvaća kao pravilne.

8. Prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., protiv koje je odbijena revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, također je pravilno sud prvog stupnja pošao od utvrđenja da iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.). Također pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači na temelju članak 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača zbog čega se tužiteljica u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, što je u konkretnom slučaju tužiteljica i učinila. Tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati činjenice o drugačijem načinu zaključenja spornih odredbi Ugovora o kreditu što je i učinio predlaganjem saslušanja tužiteljice i svoje zaposlenice koja je zaključila konkretan Ugovor s tužiteljicom, međutim, na temelju tih dokaza sud je pravilno utvrdio da je Ugovor zaključen na isti način kao što su to zaključivani i ugovori o kojima se raspravljalo u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 jer je u ovom postupku utvrđeno da tuženik tužiteljicu nije upoznao s rizicima zaključenja Ugovora u CHF, niti su joj objašnjeni parametri na temelju kojih će se tijekom ugovornog razdoblja mijenjati stopa ugovorne kamate. Iz tih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne odredbe članka 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je promjena kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja određena na temelju jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i članka 6.2. Ugovora o kreditu kojim se anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka.

9. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 30. siječnja 2020., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnom valutna klauzula koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

10. Tuženik u žalbi tvrdi da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbom članka 22. ZOO-a te da zbog toga ne može biti ništetna jer je posljedica izričite zakonske odredbe.

10.1. Pravilno tuženik u žalbi ističe da je valutna klauzula dopuštena zakonom. Ta je činjenica, međutim, neodlučna. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nije odraz ni dispozitivne ni kogentne zakonske odredbe. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, nije riječ o dispozitivnoj zakonskoj odredbi jer su dispozitivne odredbe zakona (samo) one koje se primjenjuju na ugovorni odnos stranaka uvijek, osim ako stranke nisu isključile njihovu primjenu. Naprotiv, da bi obvezivala stranke, valutna se klauzula mora ugovoriti. Osim toga i neovisno o tome, predmetni pravni posao ima se prosuđivati kroz odredbe ZZP/2003. U skladu s člankom 81. stavkom 5. toga Zakona odredbe glave 10. II. dijela toga Zakona (“Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima”) ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi. Svakako da odredba članka 22. ZOO-a o valutnoj klauzuli nije prisilna zakonska odredba, zbog čega je sud prvog stupnja mogao ocjenjivati ništetnost ugovorne odredbe kojom su stranke plaćanje anuiteta ugovorile vezanjem za valutu CHF pa kako je u kolektivnom sporu takva odredba ocijenjena netransparentnom što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je sud zaključio da je takva odredba ništetna.

11. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi u točkama I. – IV. izreke presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković