Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1253/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PLATO j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TG, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe PLATO j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TG, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 11. siječnja 2023., broj: Pp-9880/2022, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe PLATO j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TG, po službenoj dužnosti, obustavlja se prekršajni postupak protiv okrivljene odgovorne osobe TG, na temelju članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude.

II Uslijed odluke pod točkom I., žalba okrivljene odgovorne osobe TG je bespredmetna.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe PLATO j.d.o.o. te se prvostupanjska presuda u odnosu na nju potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba PLATO j.d.o.o. dužna je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te kažnjeni novčanim kaznama, i to pravna osoba PLATO j.d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 332,00 eura / 2.501,45 kuna, a odgovorna osoba TG, novčanom kaznom u iznosu od 66,00 eura / 492,28 kuna

2. Istom presudom okrivljenici su dužni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura / 301,38 kuna.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su podnijeli zajedničku žalbu u kojoj u bitnome ističu da gospodin TG, odgovorna osoba u pravnoj osobi PLATO j.d.o.o., koju se također tereti, 2019. zbog svog zdravstvenog stanja odlučio je svoju firmu staviti u stanje mirovanja tj. odjavio je fiskalnu blagajnu, čime je smatrao da su njegove računovodstvene obveze prema Republici Hrvatskoj obavljene. Također, zbog nastale situacije s pandemijom, smatrao je da se eventualne obveze odgađaju do proglašenja kraja pandemije. Naknadno je predao izvješća za prethodne godine, u ovoj žalbi predaje za 2020. i 2021. odnosno godišnji izvještaj o financijskom položaju – bilanci te RDIG (račun dobiti i gubitka) iz kojih je vidljivo da je i za 2020. i 2021. stanje sa poslovanjem na nuli, odnosno da ne posluje uopće. Svjestan je da je najjednostavnije odjavljivanje firme, kao najbolja i najrealnija opcija, ali zbog svojih financijskim mogućnosti, istu nije u stanju obaviti. Žalitelji ističu da su svjesni propusta koji se u budućnosti neće ponoviti.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba okrivljene odgovorne osobe je bespredmetna, a okrivljene pravne osobe neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), utvrdio je po služenoj dužnosti da se prekršajni postupak protiv okrivljene odgovorne osobe više ne može voditi.

7. Naime, provjerom u Jedinstvenom registru osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da je okrivljeni TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], umro **.**.2023.

8. Odredbom članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da će se, ako se činjenica smrti utvrdi nakon započinjanja postupka, rješenjem obustaviti prekršajni postupak.

9. Budući iz vjerodostojnih podataka proizlazi da je okrivljenik odgovorna osoba umro nakon započinjanja prekršajnog postupka, a prije donošenja odluke o žalbi, to je na temelju odredbe članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona, prekršajni postupak u odnosu na umrlu odgovornu osobu trebalo obustaviti, uslijed čega je žalba u odnosu na njega bespredmetna.

10. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, glede okrivljene pravne osobe, ovaj Sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljene odgovorne osobe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Razmatrajući dalje žalbu okrivljene pravne osobe, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje te na temelju rezultata prekršajnog postupka, pravilnom ocjenom obrane okrivljene pravne osobe i predmetu priložene materijalne dokumentacije, nedvojbeno utvrdio da su se u postupanju okrivljene pravne osobe ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji joj je stavljen na teret. Pobijana presuda sadrži jasne, razumne i logične razloge o krivnji počinitelja te zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivu te je nedvojbeno da poduzetnik, pravna osoba nije dostavila Financijskoj agenciji do 30. lipnja 2021. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2020., a također niti Izjavu o neaktivnosti u skladu s odredbom članka 30. stavka 9. Zakona o računovodstvu. Iz izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020., koji je izdan 28. ožujka 2022. i u čiju vjerodostojnoj nije bilo razloga sumnjati, vidljivo je da do izdavanja izvatka obveznik nije dostavio godišnji financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2020. godinu, godišnji financijski izvještaj i drugu dokumentaciju radi javne objave za 2020., niti izjavu o neaktivnosti u skladu s odredbom članka 30. stavka 9. Zakona o računovodstvu.

12. Članak 32. stavak 1. Zakona o računovodstvu propisuje da poduzetnici pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona dužni su za statističke i druge potrebe Financijskoj agenciji do 30. travnja tekuće godine dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Članak 34.a stavak 1. citiranog Zakona propisao je: „»Posebne okolnosti« podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu“, a obzirom na posebne okolnosti člankom 8. Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima („Narodne novine“, broj 43/20. – dalje u tekstu: Pravilnik), propisan je rok do 30. lipnja tekuće godine dostaviti Financijskoj agenciji za statističke i druge potrebe bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu.

13. Žaliteljica ističe da su Financijskoj agenciji naknadno predali godišnji izvještaj o financijskom položaju – bilanci te RDiG (račun dobiti i gubitaka) iz kojih da je vidljivo da je za 2020. i 2021. stanje poslovanja na nuli, odnosno da ne posluje uopće. Međutim, to nije učinjeno u propisanom roku. Nadalje, obzirom na posebne okolnosti člankom 7. Pravilnika bilo je propisano sljedeće: „Poduzetnik koji tijekom poslovne godine nije imao poslovnih događaja, niti u poslovnim knjigama ima podatke o imovini i obvezama, iznimno od članka 30. stavka 9. Zakona, u posebnim okolnostima dužan je do 30. lipnja tekuće godine Financijskoj agenciji dostaviti Izjavu o neaktivnosti za prethodnu poslovnu godinu.“

14. Činjenica je da se iz izvještaja zaprimljenih u zakonskom roku obrađeni podaci dostavljaju Državnom zavodu za statistiku za potrebe izračuna BDP-a i drugih statističkih izvještaja koje je Državni zavod za statistiku obvezan pripremiti, objaviti i o istima u propisanim rokovima informirati nadležna tijela Europske unije te druge sudionike koji su nositelji statističkih istraživanja, uključujući i Hrvatsku narodnu banku, a koji podaci zbog propusta okrivljene pravne osobe da izvješća dostave na vrijeme, nisu realni, niti točni.

15. Napominje se kako je sve do trenutka brisanja pravne osobe iz sudskog registra nadležnog trgovačkog suda, pravna osoba dužna za svaku godinu Fini dostaviti financijske izvještaje za statističke i druge potrebe, u zakonom propisanom roku, pa je tako bila u obvezi dostaviti Financijskoj agenciji propisane financijske izvještaje za 2020. do 30. lipnja 2021., te bi je od te obveze ekskulpiralo jedino to da je do 30. lipnja 2021. dostavila Financijskoj agenciji Izjavu o neaktivnosti za 2020. Kako iz dokaznog postupka proizlazi da okrivljena pravna osoba nije Fini dostavila Izjavu o neaktivnosti pravne osobe za 2020. do 30. lipnja 2021., to je evidentno da na strani okrivljene pravne osobe nema te ekskulpirajuće okolnost pa se samo potvrđuje kako je prvostupanjski sud pravilno i točno utvrdio činjenično stanje, uz valjanu primjenu odredaba materijalnog propisa koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.

16. Slijedom navedeno, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenu pravnu osobu osnovano proglasio krivom zbog prekršaja koji joj je stavljen na teret optužnim prijedlogom, za što je dao valjane razloge, te da okrivljena pravna osoba žalbenim navodima nije ničim dovela u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke.

17. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna okrivljenoj pravnoj osobi pravilna i zakonita i da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke o kazni naveo da je odlučujući o kazni uvažio sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja u smislu članka 6. i 36. Prekršajnog zakona pa je tako kao olakotne okolnosti uvažio priznaje prekršaja, izostanak težiš štetnih posljedica, navode iz obrane okrivljenika o okolnostima pod kojima je došlo do počinjenja djela, što se radi o firmi koja je neaktivna od 2019. zbog zdravstvenog stanja odgovorne osobe te unatoč tome što je pravomoćno kažnjavanja zbog istovrsnog prekršaja, izrekao ublaženu novčanu kaznu. Ovaj Sud slijedom navoda žalbe ne nalazi osnova za preinaku izrečene novčane kazne okrivljenoj pravnoj osobi pa, stoga, u odnosu na ovog počinitelja prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenjena pravna kvalifikacija i primijenjen Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 114/22.). kao blaži propis, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu u iznosu od 332,00 EUR / 2.501,45 kuna, koja je ublažena ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja (Zakon o računovodstvu, „Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.) a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog Suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 114/22.) u izmijenjenoj odredbi članka 7., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenu pravnu osobu u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.

18. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljena pravna osoba u roku od trideset dana od primitka ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenu pravnu osobu određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

20. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.