Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7696/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe CIPELA BROJ 42. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MN, koje brani Maja Wosner, odvjetnica iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20.), odlučujući o žalbama okrivljene pravne osobe CIPELA BROJ 42. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MN, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 19. svibnja 2022., poslovni broj: 17. Pp-45482022, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalbe okrivljene pravne osobe CIPELA BROJ 42. d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MN, odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba CIPELA BROJ 42. d.o.o.. i odgovorna osoba MN obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki okrivljenik, koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba CIPELA BROJ 42. d.o.o. i odgovorna osoba MN proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu i na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama, i to pravna osoba u iznosu od 3.000,00 kuna, a odgovorna osoba u iznosu od 750,00 kuna.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu putem braniteljice i osobno, navodeći da je podnose iz svih žalbenih razloga, a posebno zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbama u bitnome navode kako se u obrazloženju presude navodi da je u tijeku postupka izvršen uvid i pročitan izvadak iz sudskog registra za okrivljenu pravnu osobu, izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. i izvadak iz prekršajne evidencije na ime okrivljenika. Žalitelji ističu da im nije poznato da je sud proveo dokazni postupak niti što je sadržaj navedenih ispava, a sve budući da istima nije dostavljen zapisnik s održane rasprave u ovom predmetu. Stoga smatraju da pobijana presuda ima takvih nedostataka zbog kojih ne može opstati. Nadalje žalitelji ističu da sud nije mogao koristi podatke iz prekršajne evidencije budući da je za navedene prekršaja nastupila rehabilitacija iz čl. 77. Prekršajnog zakona. U doba narušene financijske stabilnosti što je izazvala pandemija, kao i činjenica da oba okrivljenika imaju velike financijske mjesečne obveze, plaćanje predmetne novčane kazne bit će im otežano te ugroziti njihovu opstojnost. Žalitelji smatraju da su u trenutku izricanja kazne bili ispunjeni zakonski uvjeti za oslobođenje od kazne.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ovdje treba istaknuti da prema podacima spisa, prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio nakon provedenog žurnog postupka, a koji je proveden po prijedlogu ovlaštenog tužitelja. Na ročištu u žurom postupku dana 18. svibnja 2022. pročitana je pisana obrana okrivljenih koju su dostavili u spis 9. svibnja 2022. Dakle, okrivljenici su iskoristili pravo da obranu iznesu u pisanom podnesku te da ne budu nazočni na zakazanom ročištu.

8. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje treba istaknuti da je prvostupanjski sud u žurnom postupku u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe te materijalne dokumentacije koja priliježe spisu, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika, nisu dostavili Financijskoj agenciji do 30. lipnja 2021. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2020. Upravo je iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. izdanog od strane Fine dana 16. veljače 2022. u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid i pročitao ga na ročištu u žurnom postupku, vidljivo da do izdavanja izvatka obveznik nije dostavio financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2020. godinu, godišnji financijski izvještaj i drugu dokumentaciju radi javne objave za 2020., niti izjavu o neaktivnosti u skladu s odredbom članka 30. stavka 9. Zakona o računovodstvu.

9 Članak 32. stavak 1. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20 i 47/20.) propisuje da poduzetnici pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona dužni su za statističke i druge potrebe Financijskoj agenciji do 30. travnja tekuće godine dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Članak 34.a stavak 1. citiranog Zakona propisao je: „»Posebne okolnosti« podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu“, a obzirom na posebne okolnosti člankom 8. Pravilnika o rokovima predaje financijskih izvještaja i računovodstvene dokumentacije u posebnim okolnostima („Narodne novine“, broj 43/20.), propisan je rok do 30. lipnja tekuće godine za dostavu bilanci, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu. Dakle, rok je produljen te su okrivljenici bili dužni ispuniti zakonsku obvezu dostave propisanih financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe do 30. lipnja 2021., a što nisu učinili. Stoga su se u postupanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji im je stavljen na teret.

10. Pobijana presuda sadrži jasne, razumne i logične razloge o krivnji počinitelja te je ovaj Sud utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka, obrane okrivljenika i materijalne dokumentacije spisa, prema utvrđenom pravnorelevantnom činjeničnom stanju izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljene pravne i odgovorne osobe za prekršaj koji im je stavljen na teret, za svoja činjenična utvrđenja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi žalitelji doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke niti žalitelji argumentirano dovode u sumnju činjenično utvrđenje.

11. Žalitelji također ističu da su predali godišnja financijska izvješća te su otklonili posljedice prekršaja, a nakon primitka predmetnog prekršajnog naloga poslovanje u cijelosti prilagodili pozitivnim zakonskim propisima, o čemu da svjedoči činjenica da nakon predmetnog prekršaja okrivljenici nisu prekršajno ili kazneno kažnjavani. Međutim, da su okrivljenici i podnijeli financijska izvješća za statističke i druge potrebe izvan roka, to ne bi moglo otkloniti negativne posljedice počinjenja predmetnog prekršaja, jer je rok za sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe izrijekom naveden u Zakonu o računovodstvu i podzakonskim aktima. Činjenica je da se iz izvještaja zaprimljenih u zakonskom roku obrađeni podaci dostavljaju Državnom zavodu za statistiku za potrebe izračuna BDP-a i drugih statističkih izvještaja koje je Državni zavod za statistiku obvezan pripremiti, objaviti i o istima u propisanim rokovima informirati nadležna tijela Europske unije te druge sudionike koji su nositelji statističkih istraživanja, uključujući i Hrvatsku narodnu banku, a koji podaci zbog propusta okrivljenika da izvješća dostave na vrijeme, nisu realni, niti točni.

12. U skladu s odredbom članka 38. Prekršajnog zakona, sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te sud može osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, pa u skladu s citiranom odredbom nisu ispunjeni uvjeti za primjenu ovog instituta.

13. Žalbeni navod okrivljene pravne i odgovorne osobe da, obzirom da su svjesni svoje pogreške te da nikakve nepopravljive posljedice nisu nastale te da su isti otklonili u međuvremenu posljedice prekršaja, te da su predložili sudu da primijeni članka 24. a Prekršajnog zakona je neosnovan jer u pisanoj obrani ovo što ističu u žalbi, nisu predložili. Nadalje, sukladno članku 24.a Prekršajnog zakona nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Stajalište ovog Suda je da prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu predstavlja prekršaj kojim se povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, a vezano uz navedene objektivne komponente beznačajnosti djela.

14. Iz navedene odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela. Kako se u konkretnom slučaju radi o tome da okrivljenici nisu uopće dostavili propisane financijske izvještaje za statističke i druge potrebe, stoga ovaj Sud smatra da nisu ostvareni subjektivni elementi neophodni za zaključak da se u ovom slučaju radi o beznačajnom prekršaju.

15. Kako zakonom nije propisano da se predmetni prekršaj može počiniti samo oblikom krivnje koji se zove namjera, već je za postojanje prekršajne odgovornosti dovoljan oblik krivnje koji se zove nehaj, bez značaja su navodi žalbe istaknuti u tom smjeru da do ovog postupka ni u kojem slučaju nije došlo s namjerom.

16. Također treba napomenuti, u odnosu na navode žalitelja da su predlagali da im se umjesto plaćanja novčane kazne odredi mjera upozorenja opomena, da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti sukladno odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona da im se za počinjeno djelo, kao prekršajnopravna sankcija primijeni parapenalna sankcija mjera upozorenja opomena jer se ista može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna, novčana kazna do 663,61 euro, a u konkretnom slučaju radi se o prekršaju za koji je za počinitelja pravnu osobu propisana novčana kazna do 13.270,00 eura, a za počinitelja odgovornu osobu do 2.650,00 eura. Nadalje, u pisanoj obrani koju su okrivljenici dostavili u spis nisu predlagali opomenu, već su predložili naslovom sudu da im primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona ublaži kaznu, tako da su bez osnove navodi istaknuti u žalbi da je pobijana presuda nerazumljiva ta da istom nije dano valjano obrazloženje zašto nisu prihvaćeni prijedlozi okrivljenika.

17. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, br. 114/22.), koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za pravnu osobu u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura (što je protuvrijednost od 9.945,54 kuna do 99.982,82 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna), a za odgovornu osobu u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 kuna do 19.966,43 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).

18. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da su izrečene novčane kazne u ublaženom iznosu od 3.000,00 kuna za pravnu i od 750,00 kuna za odgovornu osobu, pravilno odmjerene i izrečene prema svim okolnostima slučaja te nisu prestroge, zbog čega bi ovako ublažene novčane kazne bile izrečene i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je primijenio institut ublažavanja kazne i okrivljenicima izrekao novčane kazne u naznačenom iznosu, a koje su ispod propisanog minimuma novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, cijeneći im kao olakotno priznanje prekršaja, navode njihove obrane u odnosu na otežano poslovanje i slabo financijsko stanje te iskazano žaljenje zbog učinjenog, a kao otegotno je cijenio njihovu višestruku kažnjavanost zbog istovrsnog prekršaja. Dakle, unatoč prekršajnoj osuđivanosti, okrivljenicima je kazne izreka ispod posebnih zakonom propisanih minimalnih iznosa. Imajući u vidu da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnosti za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

19. Žalitelji ističu da sud nije mogao koristiti podatke iz prekršajne evidencije budući je nastupila rehabilitacija, što nije točno, obzirom da u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, u odnosu na odluke citirane u obrazloženju pobijane presude, od pravomoćnosti istih nije proteklo tri godine pa na dan kada je objavljena prvostupanjska presuda (19. svibanj 2022.) nije u smislu članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila rehabilitacija te je prvostupanjski sud pravilno koristio podatke iz prekršajne evidencije budući su tada okrivljenici smatrani osuđivanim osobama i pravilno su upotrebljavani ti podaci, ali koji nisu išli na njihovu štetu budući je prvostupanjski sud unatoč prekršajnoj osuđivanosti, primjenom instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenicima novčane kazne ublažio znatno ispod zakonom propisanih minimuma. Stoga, iako je u vrijeme donošenja ove drugostupanjske presude u odnosu na sve odluke o prekršaju nastupila rehabilitacija, ovaj Sud uvjeta za daljnje ublažavanje novčanih kazni nije našao, držeći da će se izrečenim, već ublaženim novčanim kaznama, ostvariti svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati na način da ubuduće ne čine ovakav ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

20. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku koji je prvostupanjskom presudom određen za plaćanje kazne (jedan mjesec), plate dvije trećine izrečene im novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima.

21. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

22. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.