Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe ADRIATIC LOŠINJ j.d.o.o. te II-okr. odgovorne osobe PN, zastupane po braniteljici Diani Milin, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06, 38/09, 56/16, 98/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka od 17. studenoga 2023., broj: Pr/I-16/2021, na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba II-okr. odgovorne osobe PN i potvrđuje se prvostupanjska odluka u odnosu na II-okr. odgovornu osobu PN.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), II-okrivljenica je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

r i j e š i o j e :

III. U povodu žalbe II-okr. odgovorne osobe PN, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) obustavlja se prekršajni postupak protiv I-okr. pravne osobe ADRIATIC LOŠINJ j.d.o.o., zbog prekršaja iz članka 114. stavka 1. točke 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06, 38/09, 56/16, 98/19).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, okrivljenici su proglašeni krivima i oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, činjenično opisanog u izreci pobijane odluke.

2. Istom odlukom okrivljenicu su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 19,90 eura.

3. Protiv prvostupanjske odluke II-okr. je pravodobno, putem braniteljice, podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da kod okrivljenika nije postojala namjera za počinjenje prekršaja koje im se stavlja na teret. Isti su dovedeni u zabludu od strane Grada Mali Lošinj jer su dugi niz godina upravo od Grada Mali Lošinj dobivali odobrenje za korištenje predmetne terase i za što su uredno podmirivali sve svoje novčane obveze, a sam Grade Lošinj im je slao potpisane ugovore koje su okrivljenici samo trebali potpisati i vratiti. Nitko im nikada nije ukazao da se ne radi o javnoj površini, već o pomorskom dobru, za čije korištenje trebaju ishodovati koncesiju. Grad Mali Lošinj trebao je biti svjestan da se ne radi o javnoj površini, nego o pomorskom dobru, a koje se na gospodarsko korištenje daje drugim instrumentom, tj. koncesijom, te se u obrazloženju rješenja navodi činjenica da je Grad Mali Lošinj kod okrivljenika stvorio neživotan dojam da posjeduje valjani pravni osnov za korištenje predmetne terase, čime je Grad Mali Lošinj, doveo okrivljenike u zonu prekršajne odgovornosti, svjesno podupirući i prešutno odobravajući nelegalno obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru. Okrivljenici su od strane Grada Mal Lošinj dovedeni u zabludu, te su uredno plaćali nešto što zapravo nisu smjeli potpisati. Pobijano rješenje je kontradiktorno, posebice zbog načina na koji je sastavljeno, te u izreci proturječno u činjeničnom i zakonskom dijelu. Izreka je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja. U istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi potpuno nejasni odnosno u znanoj mjeri potpuno proturječni.

4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prvostupanjskom odlukom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Rijeka točno utvrdilo činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označilo djelo.

7. Naime, prvostupanjsko tijelo je na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, te uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključilo da su se u ponašanju II-okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

8. Odredbama članka 7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija, te za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje, a pomorsko dobro može se dati na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje u skladu s propisima o zaštiti okoliša i prirode, te koncesija na pomorskom dobru može se dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama.

9. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici dana 21. srpnja 2021. na pomorskom dobru pružali ugostiteljske usluge, a bez koncesije, te su okrivljenici u obrani istaknuli da su imali koncesijsko odobrenje petnaest godina od Grada Mali Lošinj, pa zatim još pet godina od Županijske lučke uprave Mali Lošinj, međutim, nakon toga više isto nisu dobili, pa su stoga okrivljenici morali bili svjesni da ne mogu gospodarski koristiti navedeno pomorsko dobro bez valjane pravne osnove, a u razlog neizdavanja koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra od strane nadležnog tijela za kritično razdoblje, ovaj sud ne može ulaziti u prekršajnom postupku, pa navodi okrivljenika da su od strane Grada Mali Lošinj dovedeni u zabludu, te da su uredno plaćali nešto što zapravo nisu smjeli potpisati, neosnovani su.

10. Slijedom navedenoga, prvostupanjsko tijelo državne uprave je pravilno utvrdilo da su okrivljenici kritične zgode gospodarski koristiti pomorsko dobro bez koncesije, te je II-okr. počinila prekršaj iz članka 114. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06, 38/09, 56/16, 98/19), a navedeni prekršaj ima pravni kontinuitet u odredbi članka 197. stavka 1. točke 2. i stavka 2. novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23).

11. Također, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što neosnovano ističe žaliteljica, navodeći da pobijano rješenje je kontradiktorno, posebice zbog načina na koji je sastavljeno, te u izreci proturječno u činjeničnom i zakonskom dijelu, je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja, a u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi potpuno nejasni odnosno u znanoj mjeri potpuno proturječni.

12. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku prekršaja, ovaj sud je našao da je prilikom odlučivanja o prekršajnopravnoj sankciji II-okr. odgovornoj osobi, donesena najpovoljnija odluka, budući je oslobođena od kazne, na temelju odredbe članka 38. Prekršajnog zakona.

13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana II-okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

14. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu II-okrivljenice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi.

15. Nadalje, rješavajući o žalbi, ovaj sud je utvrdio, uvidom u izvadak iz sudskog registra za I-okr. pravnu osobu ADRIATIC LOŠINJ j.d.o.o., da je ista, u međuvremenu, prestala postojati, jer je brisana iz sudskog registra 23. prosinca 2024. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci Tt-24/9552-2, pa je stoga trebalo obustaviti prekršajni postupak protiv I-okr. pravne osobe, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Upravi sigurnosti plovidbe, Lučkoj kapetaniji Rijeka u 5 otpravka: za spis, II-okrivljenicu, branitelja i tužitelja.