Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-254/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici iz Trogira protiv tuženika OTP banka d.d. (OIB:52508873833), Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. iz Splita, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-1717/2021 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 1717/2021 od 17. siječnja 2025. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka time da se nova glavna rasprava ima održati ispred drugog suca pojedinca.

II/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč.I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.825,52 Eur sa "zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2006. odnosno od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa sve do konačne isplate" a koja teče na pojedine, u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća (koji obuhvaća period od 15. rujna 2006. do posljednjeg mjesečnog dospijeća određenog sa 15. kolovoza 2013.). Toč.II izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.712,50 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija opisanu presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107. stav. 2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači sukladno žalbenim navodima podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Naime, polazeći od činjeničnog obrazloženja predmetne tužbe iz kojeg zaključuje da tužitelj zahtijeva da se utvrdi ništetnim "odredba Ugovora o kreditu" sklopljenog sa prednikom tuženika (ne navodi kojim) dana 29. lipnja 2006. pri čemu ne navodi o kojim se konkretnim odredbama predmetnog ugovora o kreditu uopće radi, a i da tužitelj zahtijeva i isplatu "više plaćenih iznosa radi ništetne odredbe o valuti", prvostupanjski sud iznosi sadržaj presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi) donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača protiv više tuženih banaka i zaključuje da se njezina utvrđenja sukladno odredbi čl. 502.c. ZPP-a i čl.138. a Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZO/07 – "Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 koji je bio u snazi "u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u predmetnoj pravnoj stvari) primjenjuju u predmetnom postupku") i smatra da se sa tužiteljem kao ni s ostalim klijentima tuženika prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, a da tuženik u predmetnom postupku nije iznio nove činjenice koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna slijedom čega da je, citira se :" Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune trebalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl.269. stav.2. i čl.272. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" 35/05) pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a ".

5.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Darke Cecić prvostupanjski sud utvrđuje, citira se:" da su parnične stranke dana 29. lipnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 45994/06 za iznos od 16.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tečaju 4,537200 te da je u obračunskom razdoblju od 10. kolovoza 2006 do dana konačne otplate kredita 14. kolovoza 2013. tuženik obračunavao mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute koji su se tijekom vremena povećavali pa tako za vrijeme trajanja kreditnog odnosa do dana potpune otplate do 14. kolovoza 2013. uslijed povećanja kamatne stope na više od ugovorene te povećanja tečaja u odnosu na početni pozitivna razlika anuiteta iznosi ukupno 2.825,52 Eur od čega preplaćena razlika kamata iznosi 4.404,24 kn dok razlika uslijed povećanja tečaja CHF iznosi 16.884,43 kn." Pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO-a prvostupanjski sud je obvezao tuženika da vrati tužitelju što je primio "na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene".

5.2. Prigovor zastare prvostupanjski sud je otklonio pozivom na odredbu čl. 215. stav.1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zaključivši da zastrani rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323. stav.1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

6. Osnovano tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći – između ostalog – da prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaćenih mjesečnih anuiteta po osnovu valutne klauzule u CHF i načina promjene kamatne stope, obrazlaže ništetnošću ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope. Ističe i nedostatke u odnosu na stajalište prvostupanjskog suda vezanog uz tijekom postupka isticanog prigovora zastare kojemu nedostaju razlozi i u odnosu na Objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.

7. Naime, razmatrajući sadržaj pobijane presude iz aspekta žalbenih navoda, ne upuštajući se posebno u analizu načina iznošenja razloga u obrazloženju prvostupanjske presude, njezinog sadržaja u logičnom smislu i zaključivanja te ocjenu provedenih dokaza (koja je u potpunosti izostala) ovaj sud smatra potrebnim navesti, da se iz obrazloženja prvostupanjske presude može razabrati da je prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivao isključivo iz aspekta (ništetnosti) ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate, pozivajući se na vezanost za utvrđenja iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, pri čemu je u potpunosti zanemario da se učinak presuda iz kolektivnog spora ne primjenjuje automatizmom na pojedinačni spor koji pokreće potrošač protiv banke obzirom da je predmet dokazivanja u kolektivnom sporu bilo utvrđivanje razumljivosti osporenih ugovornih odredaba iz aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu. Potpuno je nejasno na osnovu kojih relevantnih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da je predmetni ugovor potrošački, da je tužitelj potrošač, da o predmetnim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovarano, da su iste nejasne i nerazumljive i da su dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja – navedeno obzirom da je predmetni obvezno-pravni odnos prosuđivao iz aspekta potrošačkih prava sadržanih u odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

8. Naime, odredbom čl. 81. stav.1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – "Narodne novine" broj 96/03) koji se primjenjuje obzirom na vrijeme zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa parničnih stranaka) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stav. 2. cit. odredbe smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Navedene pretpostavke međutim moraju imati uporište u sadržaju provedenih dokaza u pojedinačnom postupku kojeg potrošač pokrene radi zaštite svojih potrošačkih prava i to iako se potrošač u pojedinačnom sporu poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu iz čl. 502.a. ZPP-a, pri čemu se tužitelj u konkretnom slučaju na ta utvrđenja nije pozivao.

9. No potpuno je nejasno na osnovu kojih provedenih dokaza je prvostupanjski sud zaključio o ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost ugovorene kamate i valutnu klauzulu to više što niti jedna parnična stranka na odlučne okolnosti nije predlagala nikakve dokaze. Tužitelj je tek predložio uvid u ugovor o kreditu, otplatni plan i promet po tekućem računu. Potpuno je suprotno stanju prvostupanjskog spisa i dokaznim prijedlozima parničnih stranaka navođenje prvostupanjskog suda da je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem tužitelja obzirom da takav dokaz nije ni predložen niti proveden.

9.1. Konačno, prednjem valja nadodati da prvostupanjski sud uopće nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnim odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da tuženik ima pravo jednostrano promijeniti visinu kamatne stope te da se svaki pojedini anuitet plaća u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja. No obzirom da parnične stranke nisu predložile donošenje dopunske presude u smislu odredbe čl. 339. stav. 1. ZPP-a to se sukladno stav.2. cit. odredbe smatra da je tužba u tom dijelu povučena.

9.2. Nerazumljiva je i izreka presude u odnosu na tužitelju dosuđenu zateznu kamatu na iznos od 2.825,52 Eur "od 3. srpnja 2006. odnosno od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa sve do konačne isplate" a koju mu nastavno dosuđuje na pojedine, mjesečno specificirane novčane iznose od najranijeg dospijeća 15. rujna 2006.

10. Pored iznesenih manjkavosti, potpuno je nejasno stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti po tuženiku istaknutog prigovora zastare jer je izostalo obrazloženje o početku tijeka zastare.

11. Obzirom na utvrđene manjkavosti i nedostatke u odnosu na razloge o odlučnim pravno-relevantnim činjenicama koje su pretpostavka ispitivanja pravilnosti meritornog odlučivanja o konkretnom tužbenom zahtjevu, a koje manjkavosti i nedostaci reflektiraju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP- a koju ističe tuženik u žalbi, valjalo je pozivom na odredbu čl. 369. stav. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje time da je zbog opsega utvrđenih manjkavosti određeno da se nova glavna rasprava ima održati ispred drugog suca pojedinca.

12. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud propustio da se u smislu odredbe čl. 288a. stav. 2. ZPP-a na pripremnom ročištu postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku ili postizanje mirnog rješenja spora, to je sukladno odredbi čl. 377. stav. 1. ZPP-a odlučeno da se provede novi prethodni postupak. Na temelju ovlaštenja iz čl. 371. ZPP-a određeno je da se novi prethodni postupak provede pred drugim sucem pojedincem.

12.1. U ponovljenom postupku sud će otkloniti manjkavosti na koje mu je ukazano ovim ukidnim rješenjem te će na pripremnom ročištu postupiti sukladno odredbi čl. 288.a stav. 2. ZPP-a te provođenjem dokaza koje će stranke u svrhu svojih suprotstavljenih teza predložiti, te njihovom detaljnom analizom, jasnim i određenim razlozima obrazložiti svoje stajalište o tužbenom zahtjevu imajući u vidu da tužiteljev kondikcijski zahtjev pretpostavlja prethodno utvrđenu nepoštenost/ništetnost ugovorne odredbe o redovnoj kamati za koju tužitelj tvrdi da je "promjenjiva" i istovjetno utvrđenje u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli uz koju je vezana otplata predmetnog kredita. Prvostupanjski sud je dužan detaljno obrazložiti iz kojeg razloga tužitelju pruža zaštitu prema odredbama ZZP (kojeg primjena pretpostavlja svojstvo potrošača u smislu odredbi tog Zakona) kao i dati jasne i određene razloge o tuženikovom prigovoru zastare, imajući pri tom u vidu Objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. (a koje obuhvaća pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i njegovo pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.).

13. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl.166. stav. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec