REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž Zk-8/2023
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici ĐST, [adresa], protiv tuženika Grad Pag, OIB:32150762596, Pag, Branimirova obala 1, zastupan po punomoćniku Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu, Ivana bana Mažuranića 7, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj: 1 P-769/2022-30 od 30. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj: 1 P-769/2022-30 od 30. siječnja 2023.i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom utvrđeno je da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kčbr. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta NC 14 sa 14282 m2, a koja je nastala i od kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine od 54 m2, na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića od 22. rujna 2022. godine označena točkama A-B-C-A, pravno nevaljana ( točka I. izreke).
1.1. U odluci pod točkom II. izreke nalaženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Pag, Stalne službe Pag, Općinskog suda u Zadru, uspostavu ranijeg stanja koje je bilo prije provedbe Rješenja Z-23385/2020, na način da se u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše kčbr. [katastarska čestica] pašnjak sa 54 m2, kao vlasništvo tužitelja, dok se u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod kčbr [katastarska čestica] nerazvrstana cesta NC 14 sa 14282 m2 kao Javno dobro u općoj uporabi – Grad Pag, upisuje nova površina od 14228 m2, na kojoj će kao vlasnik i nadalje ostati upisan tuženik.
1.2. Ujedno je u točki III. izreke nalaženo tuženiku da tužitelju naknadi troškovne postupka prouzročene ovim postupkom u iznosu od 1.489,81 eura/ 11.225,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa od 2.550,58 eura/ 19.217,35 kn odbija tužitelj sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev, te da se tužitelj obveže tuženiku naknaditi parnične troškove, podredno da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1.Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika te osporio navode žalbe i predložio u cijelosti žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.
2.2. Žalba je osnovana.
3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje pravne nevaljanosti uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kčbr. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta NC 14 sa 14282 m2, a koja je nastala i od kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine od 54 m2, na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića od 22. rujna 2022. označena točkama A-B-C-A te uspostava zemljišnoknjižno stanje, koje je bilo prije provedbe rješenja ovoga suda broj Z-23385/20.
4. U ovoj fazi postupka između stranaka nije bilo sporno da je nekretnina ranije oznake čest. [katastarska čestica], pašnjak sa 54 m2, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila upisana kao vlasništvo tužitelja u cijelosti te da je predmetna nekretnina rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Pag, Općinskog suda u Zadru, Stalne službe Pag, kčbr. [katastarska čestica] poništena je i spojena u kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanog ..
4.1. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o nerazvrstanoj cesti i u odnosu na predmetnu nekretninu brisanog prava vlasništva tužitelja temeljem upisa javnog dobra …ili pak ista nikada nije bila sastavni dio predmetne ceste te u isključivom i faktičnom posjedu tužitelja.
4. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio:
-kako je uvidom u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 12. svibnja 2022. razvidno da je na poništenoj čest. [katastarska čestica] u površini od 54 m2 bio upisan tužitelj kao vlasnik za cijelo, a poništena je na temelju Geodetskog elaborata broj: 76/2020,
-kako je uvid u spise ovoga suda broj: Z-26673/2021 i Z-23385/2020. u potonjem predmetu došlo je do promjene upisa vlasništva na utuženoj nekretnini temeljem priloženog geodetskog elaborata društva Geo-prizma d.o.o. od dana 14. listopada 2020. broj: 76/2020 izrađenog za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta odnosno evidentiranje izvedenog stanja ceste, između ostalog, i na čest. [katastarska čestica], a koja je bila upisana na tužitelja,
-kako je Elaboratu prileži Prijavni list, Odluka lokalne samouprave Grada Paga o utvrđivanju svojstva nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi ENC 14 - čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Očitovanje nositelja prava na nerazvrstanoj cesti od 12. kolovoza 2020. godine te prateće skice izmjere društva Geo-prizma d.o.o.. –
-kako je rješenjem suda prvog stupnja od 8. rujna 2021. i dopušteno poništavanje čest. [katastarska čestica] pašnjak "[adresa] s 54 m2 i spajanje njene površine s čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] na koje rješenje je tužitelj uložio prigovor dana 28. rujna 2021. pod brojem Z-26673/2021 koji je zabilježen u C teretovnici i koji nije konačno riješen,
-kako je uvidom u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 16. svibnja 2022. razvidno da se radi o javnom dobru u općoj uporabi (nerazvrstana cesta) NC 14 u površini od 14282 m2 u vlasništvu grada Paga iz čega izvire pasivna legitimacija tuženika jer se čest. [katastarska čestica] pripojila čestici u vlasništvu tuženika.
-kako je uvidom u skicu izmjere i presliku katastarskog plana iz 1998. i 2004. godine vidljivo da je još 1998. godine postojao formiran put koji je nosio oznaku čest. [katastarska čestica]; da je čest. [katastarska čestica] bila zasebna nekretnina oblika trokuta, a stanje je ostalo nepromijenjeno i 2004.,
-kako je na sudskom očevidu održanom dana 22. rujna 2022. sud neposrednim opažanjem utvrdio da se radi o trokutu zemljane površine ograđenim žičanom ogradom na kojem je postavljen i rasvjetni stup tužitelja. Kuća tužitelja nalazi se na čest. [katastarska općina] i s dvorištem čini cjelinu s poništenom čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
-kako iz iskaza saslušanih svjedoka ĆS na okolnost izgleda, namjene i korištenja prijeporne nekretnine u bitnome proizlazi da je sporna nekretnina sastavni dio ograđenog dvorišta tužitelja od kada je kod tužitelja prvi put došao na [adresa].
5. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, držeći kako se u konkretnom slučaju u odnosu na predmetnu nekretninu prijašnjeg vlasništva tužitelja ne radi o nerazvrstanoj cesti, jer tuženik nije imao valjani materijalno pravni uvjet za upis prava vlasništva u zemljišnoknjižnom postupku, dok je s druge strane tužitelj dokazao da je uknjižba tuženika bila nevaljana.
5.1. Naime u obrazloženju pobijane presude sud navodi kako je obzirom na trokutasti oblik predmetne nekretnine, njezin položaj u kutu, ograđenost i sam položaj, a imajući u vidu činjenicu da se ista u zemljišnoj knjizi vodila kao pašnjak i da tu nikada nije bio put, po samoj logici i prirodi stvari nekretninom ne koristi veći broj ljudi. U tom pravcu sud polazi od utvrđenja kako je bez teškoća mogući prolaz putem - čest. [katastarska čestica] koja je i bila formirani put dovoljne širine da se koristi za neometani promet još od 90. – tih godina 20. st.. S druge strane predmetnu nekretninu nitko ne koristi osim tužitelja niti ju je koristio jer je bila njegovo stvarno i zemljišnoknjižno vlasništvo te isključivo on vrši posjedovne čini, a nema nikakvih dokaza da bi se utužena čestica koristila za namjenu zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta ili slično. Imajući pri tom u vidu kako je rasvjetni stup zatečen na licu mjesta na predmetnoj nekretni postavio tužitelj, a put kakav je bio prije pripajanja čest. [katastarska čestica] čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji još od 1998. i bio je zaveden u katastru kao put što slijedi iz skice izmjere iz 1998., u konkretom slučaju nema nikakvih valjanih i zakonitih razloga za pripajanjem dijela nekretnine tužitelja koja se vodila kao pašnjak postojećem putu u vlasništvu Grada Paga.
6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.
7. S pravom sud prvog stupnja otklanja prigovor dopuštenosti tužbe u ovoj pravnoj stvari jer prigovor protiv rješenja o provedbi zemljišnoknjižnog upisa i brisovna tužba međusobno ne isključuju budući je brisovna tužba usmjerena protiv same uknjižbe dok se prigovor osporava valjanost rješenja o upisu glede toga da li je prijedlog za upis osnovan u svezi sa zemljišnoknjižnim stanjem te prijedlogom i njemu priloženih isprava odnosno s pretpostavkama za sam upis određenim zemljišnoknjižnim pravom.
7.1. Naime, pretpostavke koje se tiču postojanja formalnih uvjeta za provedbu uknjižbe tuženika, a na što upire tužitelj (nije bilo obavijesti, javnog izlaganja elaborata ceste itd.) isto ne može biti predmetom razmatranja ovog suda, već zemljišnoknjižnoga prilikom odlučivanja o prigovoru tuženika na rješenje suda pod brojem: Z-26673/2021.
7.2. Prilikom, pak, ocjene osnovanosti zahtjeva tužitelja valja poći od primjene odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), kojim je regulirana brisovna tužba odredbom članka 168., a koja propisuje da ako netko povrijedi vlasnikovo pravo nevaljanim upisom u zemljišne knjige, vlasnik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišno knjižnoga prava.
8. U tom smislu u postupku je od odlučnog značenja bilo utvrditi i raspraviti je li upis prava vlasništva tuženika na temelju geodetskog elaborata Geo Prizme d.o.o. iz Zagreba, pravno nevaljan odnosno neistinit zbog činjenice da u trenutku kada je elaborat izvedenog stanja izrađen, predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila nerazvrstana cestama sukladno odredbama Zakona o cestama, čime je povrijeđeno tužiteljevo pravo vlasništva na navedenoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. Naime, prema odredbi članka 131. mjerodavnog Zakona o cestama (NN 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013 i 92/2014- dalje: ZC), ceste koje se na dan stupanja na snagu Zakona o cestama (NN 84/11) koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Postojeći upisi u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta zamijenit će se po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj upravi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave, a st. 3. navedene odredbe previđa da se te nerazvrstane ceste koje su udovoljile uvjetima iz st. 1. na dan stupanja na snagu Zakona o cestama (NN 84/11), a koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar. Temeljem stavka 5. istog članka prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi kada nerazvrstane ceste izgrađene do stupanja na snagu Zakona o cestama nisu evidentirane u katastru, dostavlja se zemljišnoknjižnom sudu na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste. Stavkom 6. navedeno je da će se nerazvrstane ceste upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.
10. Dakle, pravni režim nerazvrstanih cesta uređen je citiranim članka 131. stavkom 7. ZC-a koji propisuje: Nekretnine koje su prema tom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske u tumačenju odredbe članka 131. stavak 7. ZC-a, zauzetom u odluci broj U-I-6326/2011 od 7. veljače 2017.,"javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave" su sve one ceste koje se (prema nomenklaturi ZoCest-a//84/11-92/14) mogu smatrati nerazvrstanim cestama, a koje su, kao nerazvrstane ili javne ceste, bile u javnoj uporabi do 1. siječnja 1997., to jest do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96 - dalje: ZV ). U smislu odredbe članka 131. stavka 7. ZC-a, odlučno je u ovom sporu bilo raspraviti je li predmetna nekretnina do 1. siječnja 1997., kao dana stupanja na snagu ZV, faktički bila nerazvrstana cesta i imala svojstvo i svrhu javnog dobra u općoj uporabi.
11. Suprotno tvrdnji tuženika za utvrđenje da li neka nekretnina ima status javnog dobra u općoj uporabi nije odlučan upis u zemljišnoj knjizi, već je odlučno to da li se ta nekretnina doista i koristi kao javno dobro u općoj uporabi. Ukoliko se neka nekretnina ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi tada ona nema taj status bez obzira na činjenicu da je u zemljišnoj knjizi upisano da ta nekretnina predstavlja javno dobro u općoj uporabi.
12. Ovdje je za ukazati i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Revt-243/2011-2 od 27. svibnja 2015., kojim je na postavljeno revizijsko pitanje: "Može li se na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro steći stvarno pravo ako je ona faktično izgubila to svojstvo?", odgovoreno da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine, ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u uporabi. Stoga je moguće, a slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva. U tom smislu je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijeto u rješenju poslovni broj Rev-537/1999 od 26. rujna 2002. prema kojem je moguće, obzirom na konkretne okolnosti i način korištenja samo dijela nekretnine, da samo dio određene katastarske čestice izgubi svojstvo općeg dobra, a drugi dio ostane u tom režimu.
13. Dakle, sama okolnost da je određeno zemljište upisano u zemljišne knjige kao dobro u općoj uporabi ne znači da se doista radi o takvom dobru kad se faktično ne koristi kao dobro u općoj uporabi.
14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je zaključio da se sporna nekretnina prijašnje vlasništva tuženika faktično nije koristila niti imala svojstvo, značaj i svrhu javnog puta, koji zaključak da potvrđuje činjenica da tužitelj posjeduje prijepor kao sastavni dio svog ograđenog dvorišta i to dugi niz godina, pa takvo dugogodišnje trajanje mirnog posjeda tužitelja na prijeporu nesumnjivo ukazuje da se prijepor faktično ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi.
15. Međutim, žalitelj tijekom postupka, kao i u žalbenim navodim ukazuje da sporna ograda nije bila zatečena i prikazana u geodetskom elaboratu, a ogradu je zabranjeno postavljati u zoni cestovnog pojasa suglasno odredbi članka 45. stavka 2. ZC-a.
16. Naime, put, odnosno cestu kao javno dobro ne čini samo cesta, nego i cestovno zemljište, tako da nije odlučan izostanak svojstva i svrhe javnog dobra na određenom dijelu zemjišnoknjižne čestice koja čini javno dobro - put, nego je potreban prestanak svojstva i svrhe tog javnog dobra kao cjeline u odnosu na predmet spora.
16.1. U odredbi članka 4. ZC-a propisano je kako su sastavni dijelovi javne ceste , između ostaloga, i zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste.
17. Utoliko je sud bio dužan prilikom očevida uz nazočno vještaka mjernika utvrditi navedene odlučne činjenice zbog čega je i činjeno stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno.
18. Slijedom naprijed izloženog, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, pobijanu presudu je valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovni postupak i odlučivanje.
19. U nastavku postupka prvostupanjski sud će u okviru dokazni prijedloga tuženika nadopuniti relevantno činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja kako je to ukazano ovim ukidnim rješenjem te će valjanom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja. Pri tome je za ukazati kako je tužbeni zahtjev upravljen na nevaljanost upisa predmetne ceste označene kao na kčbr. [katastarska čestica] , koja je nastala dijelom i pripajanjem nekretnine tuženika, u cijelosti što je proturječno činjeničnim navodima ali i tužbenom zahtjevu za brisanje i dopuštenost upisa na ime tuženika, o čemu je voditi računa u ponovnom postupku.
U Splitu, 19. ožujka 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Boris Mimica