Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-517/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Neviu Svilaru, odvjetniku iz Zagreba, Vlaška 64, protiv tužene AI vlasnice obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Biliću-Prciću, odvjetniku iz Zagreba, Graščica 2 i, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: 26-Pr-2724/2019-40 od 10. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e :

Ukida se pobijana presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: 26-Pr-2724/2019-40 od 10. rujna 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo naložiti tuženici AI vlasnice obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljici KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.990,84 Eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 07.03.2017. pa do isplate, sve u roku od 15 dana ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženoj trošak ovog parničnog postupka u iznosu 3.019,38 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja bankaprimijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 10. rujna 2024. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda na način da se prihvati njen tužbeni zahtjev, te da se tužena obveže naknaditi joj parnične troškove, podredno da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tužena je odgovorila na žalbu tužiteljice te osporila navode žalbe i predložila žalbu tužiteljice odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete kao posljedice zadobivene ozljede na radu 14. siječnja 2017. na radnom mjestu u obrtu u vlasništvu tužene „[obrt]“.

4. U ovoj fazi postupka između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme 22. srpnja 2016. kod tužene obavljala poslove pomoćne kuharice u razdoblju od 22. srpnja 2016. pa do 06. ožujka 2017., kada je sporazumno raskinut radni odnos tužiteljice na način da je tuženica uručila sporazumni raskid ugovora o radu od 22.07.2016. tužiteljici, a koji sporazumni raskid je jednostrano potpisan i ovjeren pečatom tuženice.

5. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi je li se predmetnim sporazumom i izjavom koja je istom prethodila od 13. veljače 2017., tužiteljica odrekla bilo kakvih potraživanja prema tuženici s tim da je prethodno, a sporno valjalo raspraviti i utvrditi je li odnosne prigode došlo do ozljeđivanje tužiteljice zbog razloga koji bi se mogli pripisati u odgovornost tužene kao poslodavca, odnosno postojanje uzročno-posljedične veze između zdravstvenog stanja tužiteljice i predmetne nezgode.

6. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, jer je smatrao da se u okolnostima kada se tužiteljica sporazumnim raskidom odrekla prava na potraživanja prema tuženoj u odnosu na štetni događaj, od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice postojanje odluke nadležnog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kojom se dokazuje uzročno-posljedična veza između štete koju tužiteljica potražuje u ovom postupku u nastalog štetnog događaja.

7. U obrazloženju pobijane odluke sud prvog stupnja drži kako je upravo na tužiteljici bio teret dokaza na okolnost postojanja rješenje HZZO-a vezano za prijavu ozljede na radu, koje tužiteljica do kraja parničnog postupka nije dostavila. U navedenim okolnostima kada radniku nije priznata ozljeda na radu, niti postoji rješenje HZZO-a kojom se ista priznaje nema ni odgovornosti poslodavca. Naime, prema ocjeni prvostupanjskog suda nadležno upravno tijelo ocjenjuje jesu li s medicinskog aspekta ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju za priznavanje određene dijagnoze, a čime se dokazuje uzročno-posljedična veza između kod tužiteljice utvrđene po vještaku sudske medicine dijagnoze ozljede istegnuća mišićno ligamentarnih struktura vratne kralježnice i štetnog događaja .

8.Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, odredbom članka 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18- dalje: ZR) propisano je da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

8.1. Dakle, kada je u primjeni odredba članka 15. ZR-a tada poslodavac odgovara po kriteriju uzročnosti za štete prouzročene ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom, pri čemu nije odlučno je li riječ o opasnoj stvari ili opasnoj djelatnosti.

8.2. Prije svega valja reći da mjerodavni ZZR nije propisao što se smatra ozljedom na radu. Međutim, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju (Nar, nov., br. 80/13 - 33/23; u nastavku: ZOZO) i Pravilniku o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Nar, nov., br. 75/14 – 2/22; u nastavku: Pravilnik), propisano je da se pod ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću, u smislu toga Zakona, smatra ozljeda, odnosno bolest sukladno propisima o mirovinskom osiguranju.

8.3. U skladu s odredbama ZOZO-a ozljedom na radu smatra se: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima.

9. No, i u situaciji kada je u prethodnom postupku kao upravnom postupku ozljeda ne bi bila priznata kao ozljeda na radu, i kada dostavom medicinske dokumentacije i potvrda zdravstvenih ustanova koje su potpisali liječnici- specijalisti odgovarajućih specijalizacija vezano za ozljedu osiguranika nije bilo moguće utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između predmetne nezgode i ozljede, opravdano je provesti dokaz medicinskim vještačenjem kako bi se utvrdila uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete ( pravni stav izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 271/2021-2 od 31. kolovoza 2021.).

10. Upravo na ove okolnosti sud je i proveo dokaz po vještaku medicinske struke ali je u tom pravcu, zbog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, izostalo odlučno utvrđenje suda prvog stupnja.

11. S druge strane ako predmetni štetni događaj ima značaj ozljede na radu prema propisima kojima je uređena zaštita na radu (kako to tvrdi tužiteljica, a što nije raspravljeno), za ukazati je kako se u konkretnom slučaju štetni događaj nesporno zbio u procesu rada, što je razvidno iz dostavljene prijave ozljede na radu koju je sačinio poslodavac.

11.1. Stoga bi u konkretnom slučaju postojala objektivna odgovornost poslodavca za naknadu štete ako se utvrdi pravno-relevantna uzročno-posljedična veza s obavljanjem rada kod poslodavca, ili u svezi s procesom rada, te ako se ne radi o okolnostima koje bi ukazivale na nepažnju, odnosno na nepravilnost u radu tužiteljice kod obavljanja radnog zadatka.

12. Pri tome je za ukazati da okolnost što su stranke sklopile međusobni sporazum ne daje samim tim osnova za zaključak da bi se tužiteljica ujedno odrekla potraživanja za pretrpljenu štetu, čiji opseg tužiteljica može sagledati tek kada se njeno zdravstveno stanje ustalilo, kada i dospijeva njena tražbina s ovog osnova u smislu članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje: ZOO) .

13. Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja ne utvrđuje navedene odlučne činjenične okolnosti pa ni okolnosti vezane za odgovornost tužene za predmetni štetni događaj.

14. Slijedom naprijed navedenog, uvažavanjem žalbe tužiteljice temeljem odredbe članka 370. ZPP-a valjalo je ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni suđenje.

15. U nastavku postupka sud prvog stupnja će sukladno naprijed iznesenog, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza prije svega raspraviti i utvrditi je li do predmetnom štetnog događaja došlo isključivo krivnjom poslodavca ili pak same tužiteljice.

U Splitu, 19. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Boris Mimica