REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-639/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Čota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice OTP Banke d.d., Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 7. lipnja 2024., poslovni broj: P-4715/2022-9, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice OTP Banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 7. lipnja 2024., poslovni broj: P-4715/2022- 9., u pobijanim točkama 2., 3. i 4. izreke.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Utvrđuju se ništetnima ugovorne odredbe sadržane u članku 10. stavku pod a) i d), u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica veže uz valutnu klauzulu u CHF, kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu CHF po prodajnom tečaju na dan plaćanja Ugovora o kreditu broj 40426/06 sklopljenog dana 25. travnja 2006. godine. između tužitelja HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika HVB Splitske banke d.d., sada OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833.

2. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati iznos kojeg je tužitelj preplatio na ime ništetne valutne klauzule u CHF u ukupnom iznosu od 3.969,51 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnjja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. godine p stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. godine po stopi od 6,54% godišnje, do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 11,24 eura od 10. svibnja 2006. godine pa do isplate,

na iznos od 10,84 eura od 12. lipnja 2006. godine pa do isplate,

na iznos od 9,15 eura od 10. srpnja 2006. godine pa do isplate,

na iznos od 8,48 eura od 10. kolovoza 2006. godine pa do isplate,

na iznos od 9,94 eura od 11. rujna 2006. godine pa do isplate,

na iznos od 11,24 eura od 10. listopada 2006. godine pa do isplate,

na iznos od 6,87 eura od 10. studenoga 2006. godine pa do isplate, na iznos od 8,31 eura od 11. prosinca 2006. godine pa do isplate,

na iznos od 4,92 eura od 10. siječnja 2007. godine pa do isplate,

na iznos od 4,06 eura od 12. veljače 2007. godine pa do isplate,

na iznos od 3,17 eura od 12. ožujka 2007. godine pa do isplate,

na iznos od 2,06 eura od 10. travnja 2007. godine pa do isplate,

na iznos od 0,29 eura od 10. siječnja 2008. godine pa do isplate,

na iznos od 3,99 eura od 11. veljače 2008. godine pa do isplate,

na iznos od 9,26 eura od 10. ožujka 2008. godine pa do isplate,

na iznos od 4,71 eura od 10. travnja 2008. godine pa do isplate,

na iznos od 1,47 eura od 12. svibnja 2008. godine pa do isplate,

na iznos od 1,00 eura od 10. lipnja 2008. godine pa do isplate,

na iznos od 0,02 eura od 10. srpnja 2008. godine pa do isplate,

na iznos od 7,65 eura od 10. listopada 2008. godine pa do isplate,

na iznos od 14,38 eura od 10. studenoga 2008. godine pa do isplate, na iznos od 11,88 eura od 10. prosinca 2008. godine pa do isplate,

na iznos od 26,17 eura od 12. siječnja 2009. godine pa do isplate,

na iznos od 31,61 eura od 10. veljače 2009. godine pa do isplate,

na iznos od 38,29 eura od 10. ožujka 2009. godine pa do isplate,

na iznos od 26,57 eura od 10. travnja 2009. godine pa do isplate,

na iznos od 24,48 eura od 11. svibnja 2009. godine pa do isplate,

na iznos od 23,31 eura od 10. lipnja 2009. godine pa do isplate,

na iznos od 25,67 eura od 10. srpnja 2009. godine pa do isplate,

na iznos od 20,95 eura od 10. kolovoza 2009. godine pa do isplate,

na iznos od 23,09 eura od 10. rujna 2009. godine pa do isplate,

na iznos od 19,42 eura od 12. listopada 2009. godine pa do isplate,

na iznos od 22,69 eura od 10. studenoga 2009. godine pa do isplate, na iznos od 20,81 eura od 10. prosinca 2009. godine pa do isplate,

na iznos od 28,42 eura od 11. siječnja 2010. godine pa do isplate,

na iznos od 33,42 eura od 10. veljače 2010. godine pa do isplate,

na iznos od 32,36 eura od 10. ožujka 2010. godine pa do isplate,

na iznos od 36,61 eura od 12. travnja 2010. godine pa do isplate,

na iznos od 42,72 eura od 10. svibnja 2010. godine pa do isplate,

na iznos od 48,17 eura od 10. lipnja 2010. godine pa do isplate,

na iznos od 58,61 eura od 12. srpnja 2010. godine pa do isplate,

na iznos od 48,40 eura od 10. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

na iznos od 74,35 eura od 10. rujna 2010. godine pa do isplate,

na iznos od 60,73 eura od 11. listopada 2010. godine pa do isplate,

na iznos od 63,36 eura od 10. studenoga 2010. godine pa do isplate, na iznos od 74,66 eura od 10. prosinca 2010. godine pa do isplate,

na iznos od 89,58 eura od 10. siječnja 2011. godine pa do isplate,

na iznos od 72,80 eura od 10. veljače 2011. godine pa do isplate,

na iznos od 78,01 eura od 10. ožujka 2011. godine pa do isplate,

na iznos od 70,64 eura od 11. travnja 2011. godine pa do isplate,

na iznos od 87,32 eura od 10. svibnja 2011. godine pa do isplate,

na iznos od 98,75 eura od 10. lipnja 2011. godine pa do isplate,

na iznos od 103,93 eura od 11. srpnja 2011. godine pa do isplate,

na iznos od 161,58 eura od 10. kolovoza 2011. godine pa do isplate, na iznos od 106,90 eura od 12. rujna 2011. godine pa do isplate,

na iznos od 98,75 eura od 10. listopada 2011. godine pa do isplate,

na iznos od 100,76 eura od 10. studenoga 2011. godine pa do isplate, na iznos od 100,01 eura od 12. prosinca 2011. godine pa do isplate, na iznos od 107,13 eura od 10.siječnja 2012. godine pa do isplate,

na iznos od 112,10 eura od 10. veljače 2012. godine pa do isplate,

na iznos od 113,64 eura od 12. ožujka 2012. godine pa do isplate,

na iznos od 110,02 eura od 10. travnja 2012. godine pa do isplate,

na iznos od 111,95 eura od 10. svibnja 2012. godine pa do isplate,

na iznos od 113,94 eura od 11. lipnja 2012. godine pa do isplate,

na iznos od 110,96 eura od 10. srpnja 2012. godine pa do isplate,

na iznos od 110,68 eura od 10. kolovoza 2012. godine pa do isplate, na iznos od 105,06 eura od 10. rujna 2012. godine pa do isplate,

na iznos od 106,98 eura od 10. listopada 2012. godine pa do isplate, na iznos od 111,15 eura od 12. studenoga 2012. godine pa do isplate, na iznos od 109,83 eura od 10. prosinca 2012. godine pa do isplate, na iznos od 111,74 eura od 10. siječnja 2013. godine pa do isplate,

na iznos od 106,30 eura od 11. veljače 2013. godine pa do isplate,

na iznos od 209,20 eura od 12. veljače 2013. godine pa do isplate.

3. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika spram tužitelja s osnova potplaćenih anuiteta (tzv.negativnih razlika) za razdoblje kada je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onoga na dan isplate (plasiranja kredita) u ukupnom iznosu od 29,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama obračunatima do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

-na iznos od 2,57 eura od 10. svibnja 2007.,

-na iznos od 2,15 eura od 11. lipnja 2007.,

-na iznos od 5,36 eura od 10. srpnja 2007.,

-na iznos od 1,93 eura od 10. kolovoza 2007.,

-na iznos od 2,05 eura od 10. rujna 2007.,

-na iznos od 6,00 eura od 10. listopada 2007.,

-na iznos od 2,77 eura od 12. studenoga 2007.,

-na iznos od 4,08 eura od 10. prosinca 2007.,

-na iznos od 1,55 eura od 11. kolovoza 2008.,

-na iznos od 0,70 eura od 10. rujna 2008.

4. Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d., Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 675,79 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 7. lipnja 2024., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu kojom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama 2., 3. i 4. izreke i to zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati njezinu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu pod točkom 2. izreke na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 29,15 eura sa zateznom kamatom, podredno da tražbinu tuženice istaknutu radi prebijanja prebije sa tražbinom tužitelja, a podredno i tome da u pobijanom dijelu ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Smatra da je u ovoj fazi postupka sporno samo pitanje tzv. negativnih tečajnih razlika u odnosu na koje je tuženica, u skladu sa shvaćanjem Vrhovnog suda RH, istaknula prigovor radi prebijanja. Ističe kako prvostupanjski sud nije utvrdio jesu li i kad stečeni uvjeti za prijeboj tražbina tzv. pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, već samo navodi da je tuženica istaknula prigovor prebijanja tek 26. travnja 2024. i da je tražbina tuženice zastarjela, zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP ). Naime, da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i u skladu s tim pravilno primijenio materijalno pravo, onda bi utvrdio da su se tražbine tzv. negativnih i pozitivnih tečajnih razlika susrele unutar zakonskog roka od pet godina, odnosno da tzv. negativne tečajne razlike u relevantnom trenutku susreta tražbina nikako nisu bile u zastari. S obzirom da je prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku o tužbenom zahtjevu to je, kako se navodi u žalbi, pogrešna i odluka o troškovima postupka, pa se predlaže kako je već naprijed navedeno. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je dakle zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba o valutnoj klauzuli i da se tuženica obveže na ime stečenog bez osnove zbog ništetne valutne klauzule u CHF tužitelju isplatiti iznos od 3.969,51 euro sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

5.1. Prvostupanjski je sud, pobijanom presudom, tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio, te odlučio kao u točkama 1. i 2. izreke.

5.2. Tijekom prvostupanjskog postupka tuženica je podneskom od 26. travnja 2024., prije zaključenja prethodnog postupka, istaknula prigovor radi prebijanja kojim je tražila da se tražbina tužitelja umanji za iznos od 29,15 eura koji iznos se odnosi na tzv. negativne tečajne razlike koje su nastale u razdoblju kada je tečaj CHF u odnosu na tečaj HRK bio niži od onoga na dan isplate.

5.3. Prvostupanjski je sud, pobijanom presudom i to u točki 3. izreke, utvrdio da ne postoji potraživanje tuženice spram tužitelja s osnova negativnih razlika u zatraženom iznosu od 29,15 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

6. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je samo pitanje tzv. negativnih tečajnih razlika.

7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud stava da je potraživanje tuženice po osnovu negativnih tečajnih razlika zastarjelo, jer se radi o potraživanju koje se odnosi na vremensko razdoblje od 2007. do 2008. godine, a kako tuženica u ovoj pravnoj stvari nema status potrošača, na nju se ne odnosi ni odluka iz kolektivne tužbe vezana za početak tijeka zastare, iz čega proizlazi da je, a budući je prigovor istaknut podneskom od 26. travnja 2024. istekao petogodišnji rok u odnosu na navedeno potraživanje.

7.1. Dodatno, prvostupanjski sud navodi da čak i kada bi se navedeno potraživanje tuženice promatralo s aspekta naknade štete, odredba članka 323. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisuje da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, odgovara svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa kako je navedena činjenica utvrđena u tom postupku, to upravo ta okolnost diskvalificira tuženicu u eventualnim zahtjevima za naknadom štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.

8. U odnosu na naprijed navedeno, a u vezi sa istaknutim žalbenim navodima tuženice, valja istaknuti da tužitelj plaćanjem otplatnih obroka kredita nije ništa primio odnosno stekao bez osnove, pa time nije stekao niti tražbinu tuženice po osnovi navedene ništetne odredbe. Naime, navedena tražbina tuženice, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ne ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO). To zato što iz utvrđenog činjeničnog stanja, koje se žalbenim navodima ne osporava, tuženica nije pregovarala sa tužiteljem niti ga je informirala o odlučnim činjenicama vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF, zbog čega je i u konkretnom slučaju, krivnja za ništetnost ugovornih odredbi na strani tuženice.

9. Pravilno je stoga postupio prvostupanjski sud kada je odbio prigovor radi prebijanja, odnosno utvrdio da ne postoji potraživanje tuženice, te dosudio tužitelju samo razlike koje proizlaze iz povećanja tečaja i to iz razloga što tuženica prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 - dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme otplate kredita, ne može ostvariti korist, jer je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, te plaćanjem predmetnih otplatnih obroka tužitelj nije ništa primio odnosno stekao bez osnove, jer je cijelu uplatu primila tuženica.

10. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 154. stavka 1 . ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a dosudio tužitelju troškove parničnog postupka.

11. Slijedom navedenog, a budući da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje žalbom, a niti one na koje se pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama 2., 3. i 4. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

12. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.

13. U nepobijanom dijelu, u točki 1. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Slavonski Brod, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić