Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-495/2022-5

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Babić & Brborović, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Jelačića 10, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-611/2020-33 od 11. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Zagrebačka banka d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-611/2020-33 od 11. travnja 2022. pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika Zagrebačka banka d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-611/2020-33 od 11. travnja 2022. odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka Banka d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 0, OIB:92963223473 da tužitelju BČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 33.934,60 kn s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. godine po stopi od 15%, a od 01.08.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od:39,25 kn od 28.12.2008. godine pa do isplate;165,45 kn od 10.02.2009. godine pa do isplate;168,46 kn od 31.03.2009. godine pa do isplate;168,46 kn od 31.03.2009. godine pa do isplate;156,76 kn od 11.04.2009. godine pa do isplate;177,98 kn od 28.04.2009. godine pa do isplate;144,97 kn od 02.06.2009. godine pa do isplate;113,33 kn od 02.07.2009. godine pa do isplate;124,37 kn od 02.08.2009. godine pa do isplate;147,85 kn od 02.09.2009. godine pa do isplate;134,46 kn od 02.10.2009. godine pa do isplate;121,42 kn od 03.11.2009. godine pa do isplate;151,37 kn od 02.12.2009. godine pa do isplate;175,21 kn od 06.01.2010. godine pa do isplate;201,77 kn od 02.03.2010. godine pa do isplate;249,38 kn od 10.04.2010. godine pa do isplate;268,32 kn od 11.05.2010. godine pa do isplate;335,77 kn od 11.06.2010. godine pa do isplate;393,21 kn od 08.07.2010. godine pa do isplate;321,67 kn od 11.08.2010. godine pa do isplate;501,70 kn od 11.09.2010. godine pa do isplate;403,21 kn od 24.10.2010. godine pa do isplate;415,55 kn od 24.11.2010. godine pa do isplate;506,15 kn od 10.12.2009. godine pa do isplate;621,07 kn od 11.10.2011. godine pa do isplate;498,62 kn od 11.02.2011. godine pa do isplate;536,08 kn od 11.03.2011. godine pa do isplate;531,67 kn od 16.04.2011. godine pa do isplate;592,31 kn od 11.05.2011. godine pa do isplate;689,11 kn od 11.06.2011. godine pa do isplate;913,77 kn od 26.08.2011. godine pa do isplate;913,77 kn od 26.08.2011. godine pa do isplate;720,73 kn od 23.09.2011. godine pa do isplate;700,71 kn od 25.10.2011. godine pa do isplate;687,21 kn od 16.11.2011. godine pa do isplate;729,56 kn od 24.12.2011. godine pa do isplate;777,70 kn od 25.01.2012. godine pa do isplate;788,74 kn od 16.02.2012. godine pa do isplate;766,26 kn od 16.03.2012. godine pa do isplate;762,55 kn od 16.04.2012. godine pa do isplate;774,10 kn od 16.05.2012. godine pa do isplate;794,16 kn od 16.06.2012. godine pa do isplate;769,13 kn od 16.07.2012. godine pa do isplate;762,22 kn od 16.08.2012. godine pa do isplate; 700,82 kn od 16.09.2012. godine pa do isplate;753,75 kn od 16.10.2012. godine pa do isplate;778,39 kn od 16.11.2012. godine pa do isplate;762,02 kn od 16.12.2012. godine pa do isplate;742,38 kn od 16.01.2013. godine pa do isplate;737,43 kn od 26.02.2013. godine pa do isplate;758,04 kn od 26.03.2013. godine pa do isplate;739,92 kn od 26.04.2013. godine pa do isplate;708,85 kn od 25.06.2013. godine pa do isplate;708,85 kn od 25.06.2013. godine pa do isplate;702,80 kn od 15.08.2013. godine pa do isplate;720,38 kn od 14.09.2013. godine pa do isplate;746,01 kn od 12.10.2013. godine pa do isplate;760,66 kn od 26.11.2013. godine pa do isplate;770,77 kn od 28.12.2013. godine pa do isplate;779,06 kn od 12.02.2014. godine pa do isplate;789,13 kn od 11.03.2014. godine pa do isplate;681,84 kn od 11.03.2014. godine pa do isplate;682,33 kn od 15.03.2014. godine pa do isplate sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja iznad razlike dosuđenog iznosa točke I. od 33.934,60 kn pa do zatraženog iznosa od 43.112.60 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:63,18 kn od 28.07.2007. godine pa do isplate;0,98 kn od 28.11.2007. godine pa do isplate;17,67 kn od 28.01.2008. godine pa do isplate;11,83 kn od 28.02.2008. godine pa do isplate;64,58 kn od 28.03.2008. godine pa do isplate;0,10 kn od 28.04.2008. godine pa do isplate;45,32 kn od 28.05.2008. godine pa do isplate;39,23 kn od 28.06.2008. godine pa do isplate;25,12 kn od 28.07.2008. godine pa do isplate;22,75 kn od 28.08.2008. godine pa do isplate;143,16 kn od 12.10.2008. godine pa do isplate;278,16 kn od 28.10.2008. godine pa do isplate;134,02 kn od 09.12.2008. godine pa do isplate;191,41 kn od 28.12.2008. godine pa do isplate;230,30 kn od 10.02.2009. godine pa do isplate;233,40 kn od 31.03.2009. godine pa do isplate;233,40 kn od 31.03.2009. godine pa do isplate;221,35 kn od 11.04.2009. godine pa do isplate;243,20 kn od 28.04.2009. godine pa do isplate;209,21 kn od 02.06.2009. godine pa do isplate;176,63 kn od 02.07.2009. godine pa do isplate;238,26 kn od 02.08.2009. godine pa do isplate;262,99 kn od 02.09.2009. godine pa do isplate;248,88 kn od 02.10.2009. godine pa do isplate;235,15 kn od 03.11.2009. godine pa do isplate;266,69 kn od 02.12.2009. godine pa do isplate;291,80 kn od 06.01.2010. godine pa do isplate;77,03 kn od 02.02.2010. godine pa do isplate;319,77 kn od 02.03.2010. godine pa do isplate;369,89 kn od 10.04.2010. godine pa do isplate;389,85 kn od 11.05.2010. godine pa do isplate;460,87 kn od 11.06.2010. godine pa do isplate;521,36 kn od 08.07.2010. godine pa do isplate;446,02 kn od 11.08.2010. godine pa do isplate;635,60 kn od 11.09.2010. godine pa do isplate;531,89 kn od 24.10.2010. godine pa do isplate;544,88 kn od 24.11.2010. godine pa do isplate;640,29 kn od 10.12.2009. godine pa do isplate;761,31 kn od 11.10.2011. godine pa do isplate;632,36 kn od 11.02.2011. godine pa do isplate;671,80 kn od 11.03.2011. godine pa do isplate;667,16 kn od 16.04.2011. godine pa do isplate;731,01 kn od 11.05.2011. godine pa do isplate;832,95 kn od 11.06.2011. godine pa do isplate;1.069,53 kn od 26.08.2011. godine pa do isplate;1.069,53 kn od 26.08.2011. godine pa do isplate;866,25 kn od 23.09.2011. godine pa do isplate;845,16 kn od 25.10.2011. godine pa do isplate; 830,95 kn od 16.11.2011. godine pa do isplate;875,54 kn od 24.12.2011. godine pa do isplate;926,24 kn od 25.01.2012. godine pa do isplate;937,89 kn od 16.02.2012. godine pa do isplate;914,19 kn od 16.03.2012. godine pa do isplate;910,29 kn od 16.04.2012. godine pa do isplate;922,44 kn od 16.05.2012. godine pa do isplate;943,57 kn od 16.06.2012. godine pa do isplate;917,21 kn od 16.07.2012. godine pa do isplate;909,94 kn od 16.08.2012. godine pa do isplate;845,28 kn od 16.09.2012. godine pa do isplate;901,02 kn od 16.10.2012. godine pa do isplate;926,97 kn od 16.11.2012. godine pa do isplate;909,73 kn od 16.12.2012. godine pa do isplate;889,04 kn od 16.01.2013. godine pa do isplate;883,83 kn od 26.02.2013. godine pa do isplate;905,54 kn od 26.03.2013. godine pa do isplate;886,45 kn od 26.04.2013. godine pa do isplate;853,73 kn od 25.06.2013. godine pa do isplate;853,73 kn od 25.06.2013. godine pa do isplate;847,37 kn od 15.08.2013. godine pa do isplate;865,88 kn od 14.09.2013. godine pa do isplate;892,87 kn od 12.10.2013. godine pa do isplate; 908,29 kn od 26.11.2013. godine pa do isplate;918,94 kn od 28.12.2013. godine pa do isplate;927,67 kn od 12.02.2014. godine pa do isplate;938,28 kn od 11.03.2014. godine pa do isplate;830,99 kn od 11.03.2014. godine pa do isplate;825,45 kn od 15.03.2014. godine pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju BČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.182,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 11. travnja 2022., kao od dana donošenja presude do isplate, sve u roku 15 dana. r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe tužitelja na iznos od 43.112,60 kn, prema podnesku tužitelja od 14. travnja 2022."

2. Protiv navedene presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže sudu predmetnu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Predmet spora je utvrditi je li odredba Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula nepoštena, odnosno ništetna te ima li tužitelj pravo na isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe.

9. U prvostupanjskom postupku, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je tužitelj realizirao Ugovor o kreditu s tuženikom dana 08. veljače 2007. za iznos od 31.799,42 CHF s rokom vraćanja od 84 mjeseca

- da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja

- da je Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/2017 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka (među kojima je i tuženik) i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu

- da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna jer je ništetnost takve odredbe utvrđena u postupku kolektivne zaštite

- da tužitelj ima status potrošača i da je aktivno legitimiran

- da je tužitelj za vrijeme otplate kredita, na temelju ništetne valutne klauzule, platii više 33.934,60 kn, stoga tužitelj ima pravo na isplatu temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 u daljnjem tekstu ZOO).

10. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu ni žalbom tuženika, a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i na zakonu osnovane razloge.

11. Neosnovano u žalbi tuženik osporava tužitelju svojstvo potrošača. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj aktivnosti. Dakle, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. U konkretnom slučaju, tužitelj je dokazao status potrošača jer je iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, čl. 5. Ugovora o kreditu, vidljivo da je isti namijenjen kupnji vozila marke VW, tip i model Golf 1.9TDI, a koji ugovor je sklopio kao fizička osoba te iz ugovora ne proizlazi kako je automobil bio namijenjen poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj aktivnosti. Prema tome, ispunjeni su uvjeti iz čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Nisu odlučni žalbeni navodi tuženika kako tužitelj nije dokazao status potrošača jer je tuženik osporio status potrošača tužitelja pa je na njemu bio teret dokaza kako tužitelj taj status nema, sve prema pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su:IV-56/2023 od 23. studenog 2023.

12. Neosnovano tuženik prigovara zaključku suda o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli navodeći kako je ugovorena valutna klauzula u odnosu s konkretnim tužiteljem bila ugovorena na temelju dispozitivnog zakonskog propisa, a što je dopušteno temeljem odredbe čl. 22. ZOO. Prema tome, tuženik sadržajno ukazuje kako su sporne ugovorne odredbe isključene od primjene Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine (u daljnjem tekstu Direktiva) jer se radi o odredbi koja proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO, kao dispozitivnoj odredbi koja se primjenjuje automatski. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe nije u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Europskog suda za ljudska prava broj EU C-81/2019 od 09. srpnja 2020. Naime, ugovaranje valutne klauzule je dopušteno jer je tako propisano u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO, međutim odredba Ugovora o kreditu o izračunavanju na temelju valute CHF i o tome da korisnik kredita (tužitelj) u cijelosti snosi rizik promjene tečaja nije izuzetna od primjene Direktive stoga se ne može isključiti, ispitivanje njezine nepoštenosti.

13. Navedeno nije odlučno jer se u konkretnom slučaju raspravlja o nepoštenosti ugovornih odredbi koje su regulirane čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, a kojim je propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano kako je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Također su odredbom čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine (u daljnjem tekstu Direktiva), a koja Direktiva je implementirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske, regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Prema tome, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

16. U konkretnom slučaju, nije bilo sporno da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane trgovca zbog čega vrijedi zakonska presumpcija da se o pojedinačnoj odredbi nije pregovaralo te je na tuženiku da obori navedenu zakonsku presumpciju i da dokaže kako se o spornim odredbama pregovaralo, što tuženik nije učinio jer iskazom svjedokinje ZČ, koja je bila službenica tuženika, nije utvrđeno kako je tužitelj pregovarao sa tuženikom budući da navedena svjedokinja nije imala nikakav neposredan kontakt s tužiteljem.

17. Uz navedeno, ispunile su se i ostale pretpostavke radi utvrđenja sporne odredbe nepoštenom na način da je između stranaka postojala značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama koja se protivila načelu savjesnosti i poštenja realizacijom predmetnog ugovornog odnosa. Navedeno se očitovalo u tome da je tužitelj bio u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer tuženik nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa navedeno nije moglo biti razumljivo ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču, a i ista formulacija nije bila niti odrediva sukladno odredbi čl. 269. ZOO.

18. Takvo postupanje tuženika uzrokovalo je neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni elementi ugovora. Prema tome, tužitelj, kao potrošač, prilikom sklapanja ugovora nije bio informiran na jasan i transparentan način o valutnoj klauzuli, već je omogućeno tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani da ugovori valutnu klauzulu, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s prednikom tuženika utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene tečaja za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno proveo test poštenja u odnosu na tužitelja jer se pravilno pozvao na utvrđenja iz parnice "Potrošač" jer je na tuženiku da ospori utvrđenje iz navedene parnice, što tuženik nije učinio.

13. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim i istaknuti prigovor zastare, u kojem dijelu je prvostupanjski sud također pravilno primijenio materijalno pravo, a suprotno navodima u žalbi tuženika. Zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 04. travnja 2012. (Trgovački sud u Zagrebu broj P-1401/2012) u kojem postupku je donesena pravomoćna presuda 14. lipnja 2018. u predmetu broj Pž-6632/2017, a od koje pravomoćnosti je zastara ponovno počela teći. Također, pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/22 od 31. siječnja 2022. godine je da ako je ništetnost ustanovljena, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Tužba u ovom predmetu podnijeta je 15. lipnja 2020., dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedene presude pa nije nastupila zastara potraživanja tužitelja za potraživanje zbog promjene tečaja CHF za anuitete koji dospijevaju počevši sa 28. prosinca 2008. pa nadalje.

14. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 1115. ZOO jer se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem budući je bio dužan rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan budući je tuženik banka kojoj nije bila nepoznata priroda švicarskog franka, kao i svi parametri koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. Prema tome, tuženik je nesavjestan, pa suprotno navodima tuženika, dužan je platiti tužitelju zatezne kamate u skladu sa zatraženim, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja.

15. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o prigovoru aktivne legitimacije tužitelja navodeći kako je sve uplate koje je vršila treća osoba BČS ista vršila u ime i za račun korisnika kredita, a u cilju ispunjena obveza tužitelja iz predmetnog ugovora o kreditu, sve temeljem čl. 161. st. 1. ZOO, a tuženik je navedene uplate prihvatio kao ispunjenje obveze samog tužitelja. Podmirivanjem obveze tužitelja od strane treće osobe nije došlo do ugovorne ili zakonske subrogacije uplatitelja u korist tužitelja, a eventualni odnos između tužitelja i treće osobe, tuženika ne oslobađa od obveze povrata isplaćenog iznosa.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge. Naime, iz odluka suda Europske unije u predmetu broj C-224/2019 i C-259/2019 proizlazi kako načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Također, pogrešno tuženik navodi kako sve podneske, pa time i troškovnik treba dostavljati putem e-komunikacije jer je Zakonom o parničnom postupku propisana mogućnost podnošenja podneska u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava pa tako i troškovnika, međutim zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja što ostavlja mogućnost podnošenja troškovnika neposredno na ročištu na kojoj se zaključuje glavna rasprava, što je ovdje bio slučaj.

17. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspio (čl.166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

18. Slijedom navedenog, a kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan