Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-478/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Andrije Raspudića, Zagreb, Velenjska 8A, OIB: 12963894377, zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Slavonska avenija 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja PR-14823/2021-115 od 26. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja PR-14823/2021-115 od 26. kolovoza 2024. u točki I. izreke i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, tužitelju Andriji Raspudiću, Zagreb, Velenjska 8A, OIB: 12963894377 s osnove neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom i blagdanima ili drugim neradnim danom, rada u drugoj smjeni i minulog rada, primjenom stopa iz Ugovora o radu i rješenja o rasporedu na dužnost, te na bazi cijene redovnog rada koji je tužitelju isplaćen, za razdoblje od 1. veljače 2012. godine do 30. lipnja 2013. godine, isplatiti iznos od 30.569,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku kako slijedi:
– na iznos od 1.624,05 EUR od 16. 3. 2012. do isplate,
– na iznos od 3.480.24 EUR od 16.4.2012 do isplate,
– na iznos od 1.171,25 EUR od 16.5.2012. do isplate,
– na iznos od 1.754,60 EUR od 16.6.2012. do isplate,
– na iznos od 3.068,89 EUR od 16.7.2012. do isplate,
– na iznos od 1.377,51 EUR od 16. 10. 2012. do isplate,
– na iznos od 3.491,85 EUR od 16. 11. 2012. do isplate,
– na iznos od 561,30 EUR od 16. 12. 2012. do isplate,
– na iznos od 1.187,34 EUR od 16. 1. 2013. do isplate,
– na iznos od 814,23 EUR od 16. 2. 2013. do isplate,
– na iznos od 3.437,52 EUR od 16. 3. 2013. do isplate,
– na iznos od 1.868,48 EUR od 16. 4. 2013. do isplate,
– na iznos od 681,92 EUR od 16. 5. 2013. do isplate,
– na iznos od 2.073,82 EUR od 16. 6. 2013. do isplate,
– na iznos od 2.497,88 EUR od 16. 7. 2013. do isplate, a sve u roku od osam dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.".
II. Preinačuje se odluka o troškovima parničnog postupka u točki III. i sudi:
Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.149,87 eura sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu do 625,00 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, tužitelju Andriji Raspudiću, Zagreb, Velenjska 8A, OIB: 12963894377 s osnove neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom i blagdanima ili drugim neradnim danom, rada u drugoj smjeni i minulog rada, primjenom stopa iz Ugovora o radu i rješenja o rasporedu na dužnost, te na bazi cijene redovnog rada koji je tužitelju isplaćen, za razdoblje od 1. veljače 2012. godine do 30. lipnja 2013. godine, isplatiti iznos od 30.569,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku kako slijedi:
– na iznos od 1.624,05 EUR od 16. 3. 2012. do isplate,
– na iznos od 3.480.24 EUR od 16.4.2012 do isplate,
– na iznos od 1.171,25 EUR od 16.5.2012. do isplate,
– na iznos od 1.754,60 EUR od 16.6.2012. do isplate,
– na iznos od 3.068,89 EUR od 16.7.2012. do isplate,
– na iznos od 1.377,51 EUR od 16. 10. 2012. do isplate,
– na iznos od 3.491,85 EUR od 16. 11. 2012. do isplate,
– na iznos od 561,30 EUR od 16. 12. 2012. do isplate,
– na iznos od 1.187,34 EUR od 16. 1. 2013. do isplate,
– na iznos od 814,23 EUR od 16. 2. 2013. do isplate,
– na iznos od 3.437,52 EUR od 16. 3. 2013. do isplate,
– na iznos od 1.868,48 EUR od 16. 4. 2013. do isplate,
– na iznos od 681,92 EUR od 16. 5. 2013. do isplate,
– na iznos od 2.073,82 EUR od 16. 6. 2013. do isplate,
– na iznos od 2.497,88 EUR od 16. 7. 2013. do isplate, a sve u roku od osam dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, tužitelju Andriji Raspudiću, Zagreb, Velenjska 8A, OIB: 12963894377 s osnove neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom i blagdanima ili drugim neradnim danom, rada u drugoj smjeni i minulog rada, primjenom stopa iz Ugovora o radu i rješenja o rasporedu na dužnost, te na bazi cijene redovnog rada koji je tužitelju isplaćen, za razdoblje od 1. veljače 2012. godine do 30. lipnja 2013. godine, isplatiti iznos od 18,79 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od 16. srpnja 2013. pa do isplate, kao i u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima."
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.623,17 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. kolovoza 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 885,27 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. kolovoza 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja u točki I. i III. izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.
Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika porekavši žalbene navode kao neosnovane s prijedlogom da ista bude odbijena.
Žalba tuženika je osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, blagdanima, neradnim danima, radom u drugoj smjeni i minuli rad sve to za razdoblje od veljače 2012. do svibnja 2013.
4. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od lipnja 2006. do 30. listopada 2013. bio raspoređen na diplomatsko mjesto ataše u stalnoj misiji RH pri Europskoj uniji, te da u navedenom periodu zbog izvanrednog povećanja opsega posla često radio prekovremeno, subotom, nedjeljom, blagdanima, za koji rad mu nikada tuženik nije platio. Posao tužitelja je bio usmjeren na obavljanje protokolarnih obveza kao voditelja protokola, Misije RH pri EU, dočekivao je i ispraćao veliki broj dužnosnika uključujući i predsjednika RH, predsjednike i potpredsjednike Vlade RH, ministre u Vladi i njihove zamjenike te brojne druge dužnosnike i članove pregovaračkog tima s obzirom da je to bilo vrijeme pristupnih pregovora RH Europskoj uniji. Tužitelj je tvrdio da bi broj prekovremenih sati koje je ostvario na pojedinim sastancima u tom vremenu bilo ukupno 1.816 sati, zbog čega potražuje isplatu sukladno takvoj tvrdnji.
5. Tijekom prvostupanjskog raspravljanja postala je sporna činjenica utvrđenja broja prekovremenih sati koji je tužitelj obavljao za potrebe tuženika. U tom pravcu tužitelj je ponudio osobnu evidenciju, kao i prijedloge za saslušanje svjedoka i sebe kao parnične stranke što je sud prvog stupnja proveo te prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i samog tužitelja i utvrdio da je tužitelj baš odradio broj navedenih prekovremenih sati, pa je nadalje, nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja utvrdio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 30.569,99 eura kao i troškove parničnog postupka.
6. Polazeći od odredbe članka 4. stavka 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) kojima je propisano da postoji obveza poslodavca da voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposlenika, a koju evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. Sukladno odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a radnik u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovog zakona na propisani način teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.
7. U provedenom postupku, neprijeporno je utvrđeno da je tuženik dostavilo u spis izvatke iz knjige dežurstva koji obuhvaća razdoblje od 2009. do 2012. iz kojeg dokaza proizlazi da se tužitelj nije evidentirao u istu. Prema iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj odradio naznačene sporne sate, a navedeni dokazi prema ocjeni ovog suda nisu relevantni za ovaj spor zato jer su se u dostavljenoj knjizi upisivali samo djelatnici sektora sigurnosti, a ne i tužitelj koji je bio zadužen za protokol. Isto tako, nisu relevantni izvaci ni iz evidencije dolazaka i odlazaka iz predstavništva, s obzirom na to da iz iskaza svjedoka i tužitelja suglasno proizlazi da se djelatnici nisu redovito upisivali u navedene knjige. Naime, tužitelj u svom iskazu je istaknuo da prije odlaska u Bruxelles nije postavljao pitanje prekovremenih sati niti se tako pitanje postavljalo za vrijeme trajanja rada u Bruxellesu, već radi okolnosti koji uslijedili nakon okončanja rada gdje je pretrpio mobing, kako tvrdi, a izazvan ponašanjem poslodavca, pa je po povratku u Zagreb zatražio je isplatu utuženog iznosa s osnova prekovremenog rada, a po svojoj evidenciji koju nikada nije dostavio tuženiku.
8. Iz iskaza tužitelja što je za prihvatiti prema stavu ovog suda kao dokazano je da tužitelj s obzirom na svoj posao atašea za protokol nije prisustvovao sastancima delegacije s tijelima Europske unije, već je isti bio angažiran vezano za protokolarne obveze prihvata smještaja i otpreme delegacija iz Republike Hrvatske.
9. Imajući u vidu žalbene navode tuženika, za istaknuti je da pozivanje suda prvog stupnja na odredbu članka 4. stavak 1. i 2. ZR-a kao i članka 131. ZR-a kao isključivu obvezu poslodavca a bez razmatranja suodgovornosti radnika u ovom slučaju je neprihvatljiv, uz činjenicu da je tužitelj kao zaposlenik tuženika isto tako imao obvezu evidentirati se u trenutku dolaska i odlaska na posao za to predviđenu knjigu, pa bi prema stavu ovog žalbenog suda teret dokazivanja, bio ne samo na tuženika, već i tužitelja. Ovo stoga jer prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih poslova i Europskih integracija te diplomatskih misija i konzularnih ureda RH u inozemstvu, regulirana je obveza djelatnika Ministarstva da se svakodnevno osobno evidentiraju prilikom dolaska i odlaska u Misiju s posla, a kontrolu evidencije vodio bi načelnik odjela. Isto tako za sve promjene u rasporedu rada koji bi izlazili iz redovnog odvijanja radnog vremena gdje je radni dan trajao u periodu od pet radnih dana od ponedjeljka do petka s početkom od 8 do 9 sati a završetkom s 16 do 17 sati i dnevnim odmorom od 30 minuta iznimno prema potrebama posla drugačiji raspored radnog vremena za određene ustrojbene jedinice kao i uredovno vrijeme drugih ustrojbenih jedinica određivao je odlukom ministar vanjskih poslova.
10. U ovom postupku, neprijeporno proizlazi da se tužitelj nije evidentirao svojom voljom u zato predviđenu knjigu, a isto tako nije ni dokazao da je imao nalog od ministra za promjenu rasporeda radnog vremena.
11. Prema članku 50. Zakona o vanjskim poslovima (Narodne novine broj 48/96, 72/13 i 127/ 13), regulirana je plaća zaposlenika u tom ministarstvu prema Uredbi o plaćama i dodacima plaće objavljene u Narodne novine 22/03, 36/07, a u članku 2. je propisano da zaposlenik u službi Ministarstva vanjskih poslova ima pravo na plaću, dodatke na plaću i naknadu troškova u skladu s navedenom Uredbom a prema članku 13.a diplomatima u predstavništvima u Ministarstvu imaju pravo na dodataka na posebna opterećenja i to 10% od koeficijenta polazne osnovice sadržan u odluci donesenoj od strane Ministarstva, nadalje u članku 3. predmetne Uredbe plaću diplomate u predstavništvu u inozemstvu sukladno njegovom diplomatskom stavu čini zbroj umnožaka koeficijenata polazne osnovice složenosti posla prema diplomatskim, konzularnim i administrativno-tehničkim zvanjima u predstavništvima u inozemstvu i devizne vrijednosti koeficijenta s koeficijentom troškova života u državi primateljici i utvrđena na temelju službenih statističkih podataka Ujedinjenih naroda kao i postotak na kategoriju važnosti predstavništva u inozemstvu te to sve skupa zajedno su sastavni dijelovi koje utječu na plaću pojedine osobe.
12. Iz gore citiranih odredbi neprijeporno proizlazi da je regulirana plaća svakog od zaposlenih osoba pa tako i tužitelja u Misiji RH pri EU. Kako bi ocijenilo je li osnovan zahtjev tužitelja potrebno je utvrditi stvarne odrađene sate koje bi tužitelj odradio izvan redovnog radnog vremena. U tom pravcu od ključne važnosti je evidencija radnog vremena na radnom mjestu. Uvažavajući žalbu tuženika ovaj sud smatra da nije samo obveza tuženika da vodi evidenciju o pristupu na radno mjestu, jer je obveza i tužitelja da se evidentira prilikom dolaska na posao i odlaska s poslova pa tako i da se upiše u knjizi dežurstva jer je to bio jedini način kojim je tužitelj mogao dokazati opravdanost svog tužbenog zahtjeva.
13. Uvažavajući stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 317/17 da je evidencija radnog vremena u dokaznom postupku nevjerodostojan dokaz ako ju je vodio tužitelj ili pak ako tužitelj dokazuje odrađene prekovremene sate iskazima saslušanih svjedoka. Kada se polazi od definicije prekovremenog rada, a koji se odrađuje na zahtjev poslodavca što, o čemu, u ovom slučaju, nije riječ, to se ukazuje neosnovanim zahtjev tužitelja.
14. Iz priložene dokumentacije u spisu a i samog kazivanja tužitelja utvrđeno je da se tužitelj nije upisivao u evidenciji ni za trajanje redovnog radnog vremena, jer nema točnih podataka kada je započinjao radni dan tužitelja. Kako je tužitelj obavljao poslove protokola u Stalnoj misiji, mogao je započeti rad prije ili poslije redovnog radnog vremena, a ovisno o protokolarnim obvezama isto tako kraj njegovog radnog vremena mogao je prilagoditi svojim obvezama te ga završiti i prije kraja radnog vremena.
15. U ovom predmetu u kojemu je odnos tužitelja i tuženika ugovorni odnos, a s obzirom na tu činjenicu postoje obveze svake od ugovornih stranaka, i to obveza tužitelja da se evidentira prilikom dolaska i odlaska s posla, što proizlazi i iz Pravilnika tuženika, kojim je regulirana obveza radnika da se evidentira u dolasku i odlasku s posla, a obveza je i tuženika kao poslodavca da vodi urednu evidenciju o prisutnosti tužitelja na radno mjesto, dok za izvanredne okolnosti treba postojati nalog ministra o obavljanju navedenih poslova.
16. Kako tužitelji tijekom postupka nije dokazao da je odradio višak sati u odnosu na redovne sate to ovaj žalbeni sud smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatom zatraženog iznosa pa je shodno tome valjalo uvažiti žalbu tuženika i preinačiti odluku suda prvog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a pa je tako odlučeno kao u točki I. izreke odluke ovog žalbenog suda.
17. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije uspjeo u ovom sporu to isti nema ni pravo na troškove parničnog postupka, a kako je tuženi popisao parnični trošak u ovom postupku pa cijeneći njegov uspjeh u ovom postupku primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a te članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) tuženik ima pravo na trošak kako je i zatražio i to odgovora na tužbu, dva podneska od 19. svibnja 2015. i 25. siječnja 2019. pristupa na ročištu 27. siječnja 2016., 19. listopada 2016., 9. veljače 2017., 20. travnja 2017., 14. veljače 2018., 6. travnja 2018., 27. kolovoza 2018. i 12. ožujka 2020. za svaku od navedenih radnji po 2.500,00 kuna što daje zbroj od 27.500,00 kuna / 3.649,87 eura. Nadalje, tuženik ima pravo i za pristup na ročište od 4. travnja 2022. i 9. lipnja 2027. po svakoj radnji po 500,00 eura te za podnesak od 12. rujna 2022. 500,00 eura pa bi to zbrojeno dao iznos od 5.149,87 eura koliko je obvezan tužitelj da nadoknadi tuženiku, pa je shodno tome odlučeno kao u izreci pod točkom II.
18. Cijeneći uspjeh tuženika u žalbenom postupku obvezan je tužitelj nadoknaditi i troškove žalbenog postupka pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a u visini od 625,00 eura kako je odlučeno u točki III. izreke odluke.
U Splitu 19. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Marija Šimičić
