Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1412/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saša Kačer, odvjetnik iz Čakovca, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 (ranije Hypo Alpe – Adria – Bank d.d.), kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-832/2023-5 od 31. siječnja 2024., u sjednici održanoj 19. ožujka 2025.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-832/2023-5 od 31. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.001,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako je to navedeno u izreci presude, a u roku od 15 dana (točka I. Izreke), dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja u kojem traži od tuženika s osnova isplate još i iznos od 188,47 eura (točka III. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od ukupno 3.374,29 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači tako da se odbije u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalitelj potražuje trošak sastavljanja žalbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je osnovana.

4. Tužitelj tužbenim zahtjevom isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

5. Između stranaka nije sporno da je tuženik ugovorom o kreditu solemniziranim kod javnog bilježnika 17. prosinca 2004. stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 35.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti tečajne liste banke važeće na dan isplate kredita, dok se tužitelj obvezao taj iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,25%, te da se korisnik kredita, ovdje tužitelj, obvezao kredit vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen tim ugovorom.

5.1.Nije sporno ni da je između stranaka sklopljen 21. siječnja 2016. Aneks ugovora o kreditu broj 146-274/2004, kojim je izvršena konverzija iz CHF u EUR-o, kao i da je kredit otplaćen u cijelosti 2019.

6. Prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, nije pravilno cijenio činjenicu da su stranke 21. siječnja 2016. sklopile Aneks ugovoru o kreditu, kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15. – u daljnjem tekstu: ZID ZPK), a što tuženik osnovano ponavlja u žalbi.

7. Pri tome tuženik u bitnom tvrdi da je tužitelj prihvatio i s tuženikom sklopio Aneks ugovoru o kreditu, a čime da je ispunio tužbeni zahtjev u okviru kojeg je tužitelj zahtijevao isplatu više plaćenog iznosa i sklapanjem Aneksa da je umanjena glavnica duga.

8. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

8.1. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK-a poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 11/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

8.2. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

9. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

10. Pritom se skreće pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019 također, ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

11. Za navesti je, a glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. taj sud izjasnio, da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

12. Stoga je u ovom slučaju potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.

12.1. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora, i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit, a time će prvostupanjski sud raspraviti i tuženikove prigovore iz točke 7. ove odluke.

13. Imajući u vidu navedeno, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je trebalo na temelju odredbe iz članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud postupiti po uputi iz ovoga rješenja te će nedvojbeno utvrditi je li osnovan kondemnatorni zahtjev tužitelja kao korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, novom, pravilnom i zakonitom odlukom.

15. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča