Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-32/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik iz Zagreba iz OD Buterin & Partneri d.o.o., Zagreb, Masarykova 3, protiv ovršenika AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine ovrhom na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću posl.br. Ovr-25/2024-9 od 17. listopada 2024., 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Metkoviću posl.br. Ovr- 25/2024-9 od 17. listopada 2024. se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha i ukinute su sve provedene radnje budući je Fina obavijestila sud kako nije u mogućnosti provesti ovrhu iz razloga što podaci o imenu i prezimenu/nazivu odnosno OIB-u ovršenika nisu istovjetni imenu i prezimenu/nazivu odnosno OIB-u ovršenika iz službene evidencije koju Agencija koristi, o čemu je ovrhovoditelj i obaviješten.

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede parničnog postupka, povrede ovršnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže (cit.) "…ukinuti pobijano rješenje u cijelosti i vratiti predmet na ponovno poduzimanje."

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razlog zbog kojeg je Fina obavijestila sud da ne može provesti ovrhu je razlika između prezimena ovršenika navedenog u prijedlogu za ovrhu, koji čini sastavni dio rješenja o ovrsi, te prezimena ovršenika (prema OIB-u) iz službene evidencije.

6. U žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi kako je došlo do omaške (u pisanju prijedloga za ovrhu, opaska drugostupanjskog suda), tako da je u prezimenu ovršenika navedeno slovo Č(užić) umjesto ispravno Ć(užić), i tvrdi da to nije razlog da se ovrha ne može provesti jer da je relevantnan OIB ovršenika, a u spisu postoji uvjerenje o prebivalištu ovršenika u kojem je nepobitno utvrđen identitet ovršenika. Ukazuje se i na činjenicu da je prvostupanjski sud u rješenju o ovrsi naveo ispravno prezime ovršenika, te se poziva i na članak 342. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ) kojim je propisana svakodobna mogućnost ispravka greške u pisanju i računanju i to od strane suca odnosno predsjednika vijeća.

7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. podrednog ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog/ovršnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti. Na neku bitnu povredu niti žalitelj određeno ne ukazuje.

8. Neosnovano se žalitelj poziva na članak 342. stavak 1. ZPP-a jer prema toj zakonskoj odredbi sud može ispraviti samo one pogreške koje je sam napravio a ne i pogreške koje su napravile stranke, u ovom slučaju sam žalitelj (ovrhovoditelj).

9. Odluke sudova na koje se žalitelj poziva, sve da i obvezuju ovaj drugostupanjski sud a ne obvezuju, ne bi dovele do zaključka da je pobijano rješenje nezakonito. Naime, mišljenje Vrhovnog suda je da bez naznake OIB-a provedba ovrhe nije moguća, što ne znači da je za provedbu ovrhe dostatan OIB, a niti da je ovrha nemoguća jedino kad OIB nije naveden.

9.1. Odluka Županijskog suda u Varaždinu odnosi se na fazu donošenja rješenja o ovrsi, a ne i kasniju fazu ovršnog postupka, pa tako i taj sud navodi da je o prijedlogu za ovrhu valjalo meritorno odlučiti, a ne postupak obustaviti, a eventualno pogrešan OIB ovršenika u fazi donošenja rješenja o ovrsi ne utječe na ocjenu osnovanosti tog zahtjeva već može utjecati na provedbu donesenog ovršnog rješenja. U predmetnom slučaju upravo je o riječ o provedbi ovrhe, odnosno odluci donesenoj u fazi provedeb ovrhe. Sud je već ranije meritorno odlučio o prijedlogu za ovrhu i donio rješenje o ovrsi, čiji je sastavni dio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu, a pogreška (ovrhovoditeljeva) u tom prijedlogu utjecala je na provedbu ovrhe i istu onemogućila zbog pravila postupanja Agencije nadležne za provođenje ovrhe na novčanim sredstvima (Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, "Narodne novine" 71/18 i 46/22), pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je donio rješenje o obustavi ovrhe u skladu s člankom 72.stavak 2. OZ-a zbog nemogućnosti njene provedbe.

10. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 380. stavak 2. podrednog ZPP-a.

U Dubrovniku 19. ožujka 2025.

Sutkinja:

Josita Begović