REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Broj spisa: Gž-139/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćniku Juraju Blažićko, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda Novom Zagrebu broj P-267/2023-9 od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika ZH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Novom Zagrebu broj P-267/2023-9 od 5. prosinca 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.800,00 EUR (slovima: tri tisuće osamsto eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za

Broj spisa: Gž-139/2025-3

tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj traži da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 3.800,00 EUR tekuće od 5. rujna 2019. do 22. ožujka 2023.

III. Nalaže se tuženiku PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedamsto pedeset eura) sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2024. doisplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR (slovima: šezdeset dva eura i pedeset centi), kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedamsto pedeset eura) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, a odlučna činjenica je pitanje je li tužitelj bio ovlašten sklopiti ugovor o zajmu u stranoj valuti s tuženikom odnosno je li predmetna tražbina tužitelja prestala kompenzacijom a tvrdnji je da je upravo s tog osnova tražbina tužitelja prestala, a što prvostupanjski sud suprotno tome ne prihvaća.

2.1. Navodi da je ugovor ništetan jer da u vrijeme sklapanja ugovora bio na snazi Zakon o deviznom poslovanju koji je propisivao kako kredite u stranim sredstvima plaćanja nerezidentima mogu odobravati banke, a da ostali rezidenti nisu na to ovlašteni.

2.2. Ističe i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer nije provedeno saslušanje stranaka niti je obrazloženo zašto nije.

Broj spisa: Gž-139/2025-3

2.3. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj žalbene navode smatra promašenima i netočnima, poglavito stoga što tuženik, iako uredno pozvan na ročište od 23. listopada 2024. nije pristupio a izostanak nije opravdao pa je prvostupanjski sud odustao od saslušanja stranaka, a na ročištu od 9. rujna 2024. izjavio je da odustaje od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka.

3.1. Tvrdi da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Traži troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 3.800,00 eura navodeći da je s tuženikom sklopio Ugovor o beskamatnom zajmu na iznos od 3.800,00 eura a koji je ovjeren kod javnog bilježnika i koji iznos tuženik nije vratio.

6. Nesporno je među strankama:

- da su stranke zaključile ugovor o zajmu, te da je tužitelj temeljem navedenog ugovora tuženiku pozajmio iznos od ukupno 3.800,00 eura,

- da istim ugovorom zajmodavac/vjerovnik ŽH daje a dužnik/zajmoprimac HH prima zajam od 3.800,00 eura te da se zajmoprimac obvezuje primljeni iznos vratiti najkasnije do 5. listopada 2019.

7. Ocjenjujući provedene dokaze prvostupanjski sud smatra da tuženik nije dokazao da bi uplatama ili na bilo koji drugi način dug prestao, da su prema članku 15. Zakona o deviznom poslovanju (NN 96/03,140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13, dalje: ZDP) plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u RH dopušteni u slučajevima propisanim zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke, da prema članku 2. stavak 1. točka 4. ZDP rezidentima se u smislu tog zakona smatraju fizičke osobe s prebivalištem u [adresa], time da prema daljnjoj odredbi članka 17. stavak 1. ZPP kredite u stranim sredstvima plaćanja rezidentima mogu odobravati banke te se odobreni kredit može otplaćivati u stranoj valuti, da je stavkom 1. citiranog članka propisano da ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja te da proizlazi da između fizičkih osoba u RH nije moguć zajam u stranoj novčanoj valuti što takav, pa i predmetni ugovor o zajmu, određuje ništetnim pravnim poslom u smislu članka 322. stavak 1. ZOO zbog čega je svaka ugovorna strana sukladno navedenoj odredbi dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora pa kako iz izvedenih dokaza sadržajno proizlazi da je tuženik preuzeo iznos od 3.800,00 eura upravo u toj valuti to je isti u obvezi i vratiti upravo taj u valuti eura primljeni novčani iznos.

Broj spisa: Gž-139/2025-3

7.1. Nadalje, da se u konkretnom slučaju povrat primljenog novčanog iznosa prosuđuje prema odredbama koje normiraju institut stečenog bez osnove, pa se i zatezna kamata određuje u smislu članka 1115. ZOO od utuženja.

7.2. Također sud je stava da tuženiku nije bilo niti je moralo biti poznato da je utuženi iznos stekao bez valjane pravne osnove odnosno iz ništetnog ugovora obzirom da se savjesnost stjecatelja presumira pa je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik na utvrđeni iznos od 3.800,00 eura isplati zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe odnosno 23. ožujka 2023. do isplate, a neosnovanim zahtjev za isplatu zakonski zateznih kamata na glavnicu tekuće od 5. rujna 2019. do 22. ožujka 2023.

8. Materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama.

9.1. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP na koju se u žalbi poziva tuženik. Suprotno navodima žalbe tuženik nije onemogućen u raspravljanju a to tim više što je iz predmetnog spisa razvidno da nije pristupio na ročište na kojem je određeno saslušanje stranaka niti je izostanak opravdao, a na čemu je akcent žalbe, i to tim više što je i od određenih dokaza odustao (saslušanje svjedoka).

9.2. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

10. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik, budući činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe te osnovanosti visine tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, budući žalitelj u žalbi ne ističe određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

11. Neosnovano u žalbi tuženik ističe da bi tražbina prestala kompenzacijom i pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tuženik takove svoje tvrdnje nije dokazao niti je tijekom postupka, a poglavito u žalbi o tome pružio dokaze te ukazao da bi na bilo koji način tražbina bila kompenzirana niti u tom pravcu uputio na dokaze koji bi doveli i u najmanju bit sumnje stajalište prvostupanjskog suda.

12. Žalbeni navodi kojima se osporava valjanost ugovora o zajmu također nisu osnovani. Naime, u konkretnom slučaju istina, pravilno prvostupanjski sud primjećuje da je ugovor ništetan, pa se dakle ne primjenjuju odredbe o ispunjenju obveze već odredbe instituta stjecanja bez osnove. Naime, prema odredbi članka 323. ZOO u slučaju ništetnosti svaka ugovorna stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila na

Broj spisa: Gž-139/2025-3

temelju takvog ugovora pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio temeljem ništetnog ugovora, u ovom slučaju iznos od 3.800,00 eura.

13. Prvostupanjski sud je, dakle, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo dajući za svoju odluku valjane razloge uslijed čega je žalba neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u dijelu odluke o glavnom zahtjevu, tako i u odluci o troškovima, koji su, kako po osnovi, tako i visini pravilno odmjereni.

14. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP a o zatraženim troškovima odgovora na žalbu odlučeno je na temelju odredbe članka 155. ZPP. Navedeni trošak, po ocjeni ovoga suda nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

15. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 19. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić