Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž R-24/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danijeli Blažević, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, zastupan po punomoćniku Dinku Rebrović, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nezakonitosti dijela Odluke o prestanku Ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-1237/2024. od 20. veljače 2025. ispravljena rješenjem istoga suda od 24. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-1237/2024. od 20. veljače 2025. ispravljena rješenjem istoga suda od 24. veljače 2025. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-1237/2024. od 20. veljače 2025. ispravljena rješenjem istoga suda od 24. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena Odluka o prestanku Ugovora o radu od 9. srpnja 2024. u dijelu pod točkom 5. i da se naloži tuženiku da istu u navedenom dijelu poništi, kao i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke).

Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR-a (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nezakonitom i nedopuštenom Odluka o prestanku Ugovora o radu u dijelu pod točkom 5. kojom se tužitelj obvezuje vratiti novčana sredstva na ime troškova osposobljavanja sukladno članku 4. stavak 2. Ugovora o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto strojovođa od 13. prosinca 2021. time da će biti pisanim putem obaviješten o novčanom iznosu koji je dužan vratiti.

7. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tome da se u predmetnom Ugovoru nigdje ne navodi točan iznos koji bi on u slučaju otkaza po njegovom zahtjevu prije isteka roka od deset godina bio dužan vratiti, a taj iznos nije naveden niti u sada osporavanoj Odluci, pa stoga smatra da nije dužan vratiti iznos koji nikada nije bio određen, a sve pozivom na odredbu članka 133. Zakona o radu.

8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio.

U postupku je naime nespornim utvrđeno da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem Ugovora o radu od 15. travnja 2022., da je tužitelj taj Ugovor otkazao 3. srpnja 2024., a tuženik prihvatio otkaz Ugovora o radu i donio sada pobijanu Odluku o prestanku Ugovora o radu od 9. srpnja 2024.

Također nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio dana 13. prosinca 2021. Ugovor o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto strojovođa te da je prema članku 1. toga Ugovora bio suglasan s upućivanjem na stručno osposobljavanje za radno mjesto strojovođe, a da prema članku 3. istoga za vrijeme stručnog osposobljavanja ostvaruje sva prava temeljem sklopljenog Ugovora o radu i Kolektivnog ugovora za HŽ Cargo d.o.o.

Člankom 4. toga Ugovora tužitelj se obvezao da će po završenom stručnom osposobljavanju i položenom stručnom ispitu sklopiti ugovor o radu na radno mjesto strojovođa i da će te poslove obavljati u trajanju od deset godina ali se obvezao i da će vratiti novčana sredstva na ime troškova osposobljavanja u slučaju da ne sklopi ponuđeni ugovor o radu za radno mjesto strojovođa ili ako prije navedenog roka od deset godina radni odnos prestane na zahtjev radnika ili zbog skrivljenog ponašanja radnika a Ugovor je prema članku 7. stupio na snagu danom potpisa odnosno 13. prosinca 2021.

9. Tužitelj je nesporno nakon osposobljavanja za radno mjesto strojovođa sklopio s tuženikom Ugovor o radu dana 15. travnja 2022. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu strojovođa a zatim je dana 3. srpnja 2024. tuženiku kao poslodavcu dostavio pismeni otkaz ugovora o radu što znači prije isteka roka od deset godina od sklapanja Ugovora o radu za radno mjesto strojovođa.

10. Odredbom članka 114. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.) propisano je da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.

U ovom slučaju to je učinio tužitelj kao radnik kada se radi o konstitutivnoj izjavi radnika za prestanak radnog odnosa pa tuženik kao poslodavac i nije trebao donijeti pisanu Odluku o prihvaćanju takve izjave radnika.

Tuženik je međutim a očito zbog preuzete obveze tužitelja iz članka 4. Ugovora o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto strojovođa od 13. prosinca 2021. donio Odluku o prestanku Ugovora o radu dana 9. srpnja 2024. i u točki 5. iste samo utvrdio već preuzetu obvezu tužitelja o vraćanju novčanih sredstava na ime troškova osposobljavanja.

11. Protivno stoga žalbenim navodima Odluka o prestanku Ugovora o radu od 9. srpnja 2024. ne bi imala značenje radno pravnog akta koji bi se mogao osnovano poništavati jer ta je Odluka po svojoj pravnoj naravi zapravo samo obavijest poslodavca o prihvaćanju pisanog otkaza Ugovora o radu koji je podnio tužitelj i istom su utvrđene već ranije nastale obveze pa to nije način prestanka ugovora o radu propisan Zakonom o radu.

12. Pobijana odredba Odluke prema tome ne bi predstavljala povredu prava tužitelja u smislu odredbe članka 133. stavak 1. Zakona o radu jer je tu samo navedena obveza koju je tužitelj već ranije preuzeo, a ukoliko tužitelj po pozivu tuženika preuzetu obvezu vraćanja sredstava za osposobljavanje ne bi ispunio, tuženik će to svoje pravo morati ostvarivati u posebnoj parnici temeljem Ugovora o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto strojovođe od 13. prosinca 2021. a ne temeljem Odluke o prestanku Ugovora o radu od 9. srpnja 2024.

13. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 19. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin