Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-471/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ognjen Krznarić i Dario Alitović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-95/2019-45 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-95/2019-45 od 29. studenog 2024., u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te u dijelu pod točkom V. izreke, kojim tužitelju nisu priznati svi zatraženi troškovi postupka.

II. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-95/2019-45 od 29. studenog 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da na iznos dosuđene naknade štete u iznosu od 14.864,95 eura plati zakonske zatezne kamate koje teku od 31. srpnja 2018. do isplate, kao što se potvrđuje i u dijelu pod točkama II. i III. izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te u dijelu pod točkom V. izreke, kojim je naloženo tuženiku da naknadit tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.418,19 eura skupa s dosuđenim kamatama, i u dijelu pod točkom VI. izreke, kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

III. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-95/2019-45 od 29. studenog 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da na iznos dosuđene naknade štete u iznosu od 451,26 eura plati zakonske zatezne kamate koje teku od 31. srpnja 2018. do isplate, tako da na taj iznos štete zakonske zatezne kamate teku od 21. veljače 2024. pa do isplate po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da plati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 15.316,21 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2018. do isplate (točka I. izreke), kao i da plati na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći iznos od 388,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 11. studenog 2017. do isplate (točka II. izreke), te iznos od 143,18 eura na ime troškova liječenja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to specificirano u izreci presude (točka III. izreke).

1.1. Nadalje je tom presudom odbijen kao neosnovan dio zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete u iznosu od 9.924,35 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 15.316,21 eura od 11. studenog 2017. do 30. srpnja 2018., potom zahtjev za plaćanje rente s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć od 1. veljače 2018. pa ubuduće u iznosu od po 120,00 eura mjesečno sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama; zatim dio zahtjeva s osnove naknade imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 63,04 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama; kao i zahtjev s osnove naknade imovinske štete na ime troškova "putovanja članova obitelji zbog boravka tužitelja na rehabilitaciji" u iznosu od 108,30 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te zahtjev s osnove naknade imovinske štete na ime troškova "putovanja tužitelja na liječničke preglede i fizikalne terapije" u iznosu od 40,02 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke).

1.2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični troška u iznos od 3.418,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka V. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka VI. izreke).

2. Protiv te presude žale se tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim mu je odbijen zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao i više zatražena zakonska zatezna kamata, te u odluci o troškovima postupka u dijelu kojim mu nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači shodno žalbeni navodima, podredno da se u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik pobija presudu u dijelu pod točkama I., II. V. i VI. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno da se u tom dijelu ukine i varati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Na žalbe nije odgovoreno.

2.4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana u pogledu glavne stvari, ali je djelomično osnovana u pogledu zakonske zatezne kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuju žalitelji, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske i neimovinske štete koju trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila 5. srpnja 2017. u mjestu [adresa] za koju je odgovoran vozač osobnog vozila koje je u trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika.

4.1. U ovome stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, međutim, sporan je opseg neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja je tužitelju nastala kao posljedica predmetne prometne nezgode, a sporan je i tijek kamata na dosuđene iznose te štete, kao i odluka o troškovima postupka.

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede u svezi kojih mu je neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da mu je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć, koju su mu pružali ukućani besplatno,

- da je u mirnom postupku, povodom tužiteljevog odštetnog zahtjeva od 10. studenog 2017., tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos naknade od 48.000,00 kuna odnosno 6.370,69 eura, od čega je tužitelju s osnove neimovinske štete isplaćen nesporni iznos naknade od 5.919,44 eura (44.600,00 kuna), a s osnove nenovčane imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći nesporni iznos naknade od 451,25 eura (3.400,00 kuna),

- da su sudski vještaci dr. Miljenko Franić, specijalist ortopedije i dr. ČI, specijalist neurologije, u svom nalazu i mišljenju naveli da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede: lom lateralnog platoa desne tibije, kontuziju te ekskorijaciju lijevog koljena, kontuziju oba femura, kontuziju desnog gležnja, kontuziju lijevog lakta te parezu desnog peronealnog živca zbog čega je tužitelj bio liječen je po traumatologu, ortopedu, fizijatru, internistu, a u dva navrata provedeno je operacijsko liječenje desne noge te potom dugotrajna ambulanta te stacionarna fizikalna terapija; tijekom liječenja došlo je do popratnih komplikacija zbog nastanka duboke venske tromboze i infekcije; liječenje je završeno 30. srpnja 2018. nalazom fizijatra nakon završene terapije; nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostaju povremeni bolovi u desnoj nozi uz ograničene i bolne kretnje desnog koljena u slabijem stupnju te desnog gležnja u srednjem do težem stupnju, kao i pareza peronelanog živca desne noge te šepanje u hodu, vidljivo blažene "viseće stopalo", zbog čega su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu srednje/teže nestabilnosti desnog koljena u 2 ravnine te bolne i ograničene pokretljivosti desnog koljena i desnog gležnja, koje smanjuju njegovu životnu aktivnost za 20%, te trajne posljedice s neurološkog stajališta, radi pareze desnog peronealnog živca, koje smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 13%, što čini ukupno zaostale trajne posljedice (objedinjeno) koje smanjuju životnu aktivnost tužitelja u ukupnom opsegu od 30%; isto tako, kod tužitelja je zaostalo naruženje u vidu brojnih ožiljaka na desnoj nozi (u području desnog koljena te potkoljenice, kao posljedica operacijskog liječenja) i zbog šepanja u hodu, a koje predstavlja naruženje srednjeg stupnja,

- da je tužitelju prema mišljenju liječnika vještaka tuđa pomoć bila potrebna kroz razdoblje od prvih 60 dana liječenja u opsegu od po dva sata dnevno te u daljnjem razdoblju od 90 dana u opsegu od po jedan sat dnevno u prosjeku (za obavljanje svakodnevnih kućnih poslova, održavanje osobne higijene, odlazak liječniku i na fizikalnu terapiju),

- da su troškovi navedeni u računima ZU Ljekarne Čović Pavišić od 16. studenog 2017., 29. studenog 2017., 28. prosinca 2017. i 7. veljače 2018. bili opravdani odnosno potrebni za liječenje predmetnih ozljeda,

- da tužitelju trajna tuđa pomoć nije potrebna jer će tužitelj ulaganjem 30% pojačanih napora sam bez pomoći druge osobe obavljati sve aktivnosti koje su u sklopu općih životnih aktivnosti (uključujući oblačenje i obuvanje obuće, održavanje higijene itd.).

6. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je imajući u vidu sve okolnosti predmetne nezgode u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), tužitelju zbog opisanih ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći pripada iznos od 21.235,65 eura jer je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na duševno i tjelesno zdravlje zbog čega mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu koju je prvostupanjski sud utvrdio vodeći računa o trajnim posljedicama, jačini i trajanju fizičkih boli i straha kao razloga za trpljenje duševnih boli, kao i o ostalim kriterijima iz odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, pa ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 15.316,21 eura jer je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju preostali iznos.

7. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člancima 8., 258., 260. i 261. ZPP-a, te je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je odgovorio na sve prigovore tužitelja iznesene na nalaz i mišljenje, te svojim pitanjima tužitelj nije izazvao osnovanu sumnju zbog koje bi se eventualno trebalo provesti novo vještačenje. Upravo suprotno, iz medicinske dokumentacije za tužitelja proizlazi da bi se kod njega radilo o takvim ozljedama koje su dovele do smanjenja životne aktivnosti tužitelja za 30%, pri čemu tužitelj svojim pojačanim naporima u tom smislu umanjenja može obavljati samostalno sve životne aktivnosti, kao što i proizlazi da se kod ožiljaka na desnoj nozi i šepanja radi o naruženosti srednjeg stupnja, pa je pravilno prvostupanjski sud u takvim okolnosti utvrdio visinu neimovinske štete cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, pa tako i pretrpljene bolove, strah, neugodnosti tijekom liječenja, dob tužitelja, prirodu i stupanj naruženosti.

8. Neosnovano tužitelj osporava zakonitost i pravilnost presude u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zateznih kamata na pripadajuću neimovinsku štetu kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nesreći. Pitanje dospijeća obveze osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za naknadu štete je potrebno promatrati s aspekta odredbe članka 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje ZOOP). Obvezu po članku 12. ZOOP-a ne može osiguravatelj odgoditi, nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu. Naime, oštećeniku pripada zatezna kamata na iznos pripadajuće naknade štete od dana podnošenja zahtijeva tuženiku kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i onu koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Stoga, tužitelju bi u skladu s navedenom odredbom pripadalo pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtijeva za isplatu te štete. Međutim, u konkretnom slučaju tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljevo liječenje završeno 30. srpnja 2018., dakle nakon podnošenja tužbe i zahtjeva u mirnom postupku, pa prema shvaćanju ovog suda tužitelju sukladno članku 12. stavcima 3. i 4. ZOOP-a pripadaju zatezne kamate najkasnije od završetka liječenja jer je tuženik objektivno tada imao mogućnost utvrđenja visine konačne štete.

8.1. Međutim, tužitelj je tužbom zatražio na ime naknade neimovinske štete iznos od 14.864,95 eura, dok je podneskom od 21. veljače 2024. zatražio iznos od 25.629,31 eura, pa je pogrešno prvostupanjski sud smatrao da tužitelju pripada zakonska zatezna kamata i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od dana završetka liječenja. To iz razloga jer je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva s osnove neimovinske štete tek od dana kada je tužba preinačena. Zatezne kamate na naknadu neimovinske štete prema odredbi članka 12. ZOOP-a ne mogu početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete od tuženika, što osnovano tuženik u svojoj žalbi ističe.

9. Nadalje, pogrešno tuženik smatra da tužitelju pripadaju zatezne kamate na naknadu imovinske štete s osnove troškova tuđe pomoći i njege tek od presuđenja. To iz razloga jer neovisno o tome što je naknada za taj vid štete dosuđena tužitelju prema cijenama u vrijeme presuđenja, u odnosu na zatezne kamate u primjenu dolazi odredba članka 12. ZOOP-a kao posebnog zakona, slijedom čega tužitelju zatezne kamate za taj vid štete pripadaju od podnošenja zahtjeva u mirnom postupku iz razloga koji su već ranije izneseni.

10. U odnosu na žalbene navode žalitelji da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio uspjeh stranka za navesti je da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik tijekom postupka osporavao i osnovu i visinu štete pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio uspjeh tužitelja u postupku od 17,76 % jer je i po ocjeni ovog suda tužitelj u postupku uspio u tom omjeru.

11. Isto tako, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva jer taj troška tužitelju zastupanom po punomoćniku pripada prema Tbr.1.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa) iz razloga što je riječ o parničnom trošku po odredbi članka 151. stavka 2. ZPP tj. izdatku učinjenom u tijeku ili u povodu postupka. Tužitelj je odštetni zahtjev podnio radi ostvarenja prava na naknadu štete u mirnom postupku bez sudjelovanja suda tj. u povodu i radi izbjegavanja postupka pa je taj parnični trošak bio potreban za vođenje ovog postupka a i odredba članka 1103. ZOO-a dospijeće pravične novčane naknade veže uz podnošenje odštetnog zahtjeva (uz ispunjenje određenih pretpostavki). Stoga, radi se o trošku koji je bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je taj trošak priznao tužitelju.

12. Nadalje, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno priznao trošak za zastupanje na ročištu od 19. siječnja 2024. jer iz stanja spisa proizlazi da se na tom ročištu raspravljalo o predmetu spora zbog čega je taj trošak zastupanja trebalo priznati tužitelju.

13. Neosnovano tužitelj prigovara da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio trošak sudskih pristojbi u iznosu prema uspjehu u postupku. To iz razloga jer tužitelju pripadaju troškovi sudske pristojbe tužbe i presude prema uspjehu u postupku, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je iznose sudske pristojbe dosudio tužitelju prema njegovom uspjehu u postupku.

11. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom u pogledu glavne stvari, dok mu u pogledu djelomičnog uspjeha sporednog potraživanja nisu nastali posebni troškovi.

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. ZPP-a, u vezi s člankom 380. točke 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

Split, 19. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević