Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-946/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1940/2018-53 od 16. veljače 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1940/2018-53 od 16. veljače 2024.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđen ništetnim dio odredbe članka 6.1. Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2006., u točki II. izreke u dijelu u kojem je utvrđen ništetnim dio odredbe članka 4.3. Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2006., te u točkama III., IV., V. i VII. izreke,

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđen ništetnim dio odredbe članka 6.2. i članka 17.3. Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2006., u točki II. izreke u dijelu u kojem je utvrđen ništetnim dio odredbe članka 2.1. i dio odredbe članka 3.2. Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2006. tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi ništetnim odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj 326-137/2006 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 20. prosinca 2006. i to:

- dio odredbe članka 6.2. koji glasi „Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“,

- dio odredbe članka 17.3. koji glasi „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita i Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Aple-Adria-Bank d.d., te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora.“, pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana, te utvrđenje da su ništetne odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 326- 137/2006 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 20. prosinca 2006. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka i to:

- dio odredbe članka 2.1. koji glasi „... tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita ...“,

- dio odredbe članka 3.2. koji glasi „... obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“, pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Točka VI. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke utvrdio ništetnim dio odredbe članaka 6.1., 6.2. i 17.3., a u točki II. izreke dio odredbi članaka 2.1., 3.2 i 4.3. Ugovora o kreditu broj 326-137/2006 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 20. prosinca 2006. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelj isplati s osnova preplaćenog tečaja CHF valute iznos od 3.248,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od uplate do isplate kako je to specificirano. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati s osnova preplaćene kamate iznos od 945,12 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od uplate do isplate kako je to specificirano. U točki V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.417,77 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude 16. veljače 2024. do isplate. U točki VI. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog, a u točki VII. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 26. veljače 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže ga na naknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ne sadrži valjane razloge.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu u odnosu na dio presude kojim se utvrđuju ništetnim dijelovi odredbi članaka 6.2., 2.1. i 3.2. Ugovora o kreditu, jer u odnosu na utvrđenje ništetnim navedenih odredbi nije dao nikakve razloge zbog čega iste smatra ništetnima. Iako je u tom dijelu učinjena navedena bitna povreda, ovaj sud nije ukidao pobijanu odluku, već je o istoj odlučio primjenom članka 373.a stavak 3. u svezi sa stavkom 1. ZPP-a.

5.2. Nisu učinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2006. kako je to navedeno u točki I. i II. izreke presude te temeljem utvrđene ništetnosti isplatu s osnova preplaćenog tečaja CHF iznosa od 3.248,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od uplate istih do isplate te isplatu s osnova preplaćene kamate u iznosu od 945,12 eura također sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od izvršenih plaćanja do isplate.

6.1. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je osporio aktivnu legitimaciju tužitelja za one izvršene uplate koje nije izvršio osobno tužitelj te je istaknuo prigovor zastare.

7. Između stranaka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 20. prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 326-137/2006 (dalje: Ugovor) za kupnju novog motornog vozila te da je tužitelju kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje iznos od 22.950,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca. Ugovorena je redovna kamatna stopa od 5,25% dekurzivno godišnje koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora ili drugog akta banke te je ugovorena valutna klauzula, odnosno da se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja, a mjesečni anuiteti uplaćuju u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF kredita na dan plaćanja. Nije također sporno da je tuženik tijekom otplatnog perioda mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,25% na 5,60%, 6,50%, 6,80% i 7,30% te da je uslijed povećanja kamatne stope i promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na početni tečaj povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati. Kredit je otplaćen 30. travnja 2013.

7.1. Tuženik je istaknuo prigovor da tužitelj, obzirom na to da je kredit otplaćen, nema pravni interes za podnošenje tužbe, ali je taj prigovor prvostupanjski sud otklonio jer da bi u protivnom odredbe o posljedicama ništetnosti sadržane u članku 323. stavak 1. ZOO-a bile neprimjenjive, što ne bi predstavljalo razumno zakonsko rješenje.

7.2. Činjenica što je predmetni Ugovor solemniziran također da nije zapreka da tužitelj ističe ništetnost Ugovora ili pojedine njegove odredbe.

7.3. Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je odlučeno o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač

– Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, među kojima i ovdje tuženik, i kojom je utvrđeno da je u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.; dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i članak 81., 82. i 90. tog Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/090., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje: ZZP/07) i to članka 96. i 97. tog Zakona te suprotno odredbama ZOO- a, kao i da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime je postupljeno suprotno već naprijed navedenim odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

7.4. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena je u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivosti stope redovne kamate odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu odlukom istog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

7.5. U odnosu na tvrdnju tuženika da utvrđenja iz navedenih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nisu primjenjiva u konkretnom sporu, prvostupanjski sud se poziva na članak 502.c ZPP-a kojim je propisano da će sud biti vezan na učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama koje pokrenu fizičke i pravne osobe, ako se one na njih pozovu. U konkretnom slučaju da se tužitelj pozvao na pravne učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu pa da je prvostupanjski sud vezan tim utvrđenjima. Pored toga da su odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru sadržajno jednake odredbama u standardnim ugovorima o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite. Kako je u presudi donesenoj u kolektivnom sporu utvrđeno da je i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita kao potrošača, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli, to da nije na tužitelju da u ovom postupku dokazuje već utvrđene činjenice.

7.6. Teret dokazivanja da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primijeniti u konkretnom individualnom sporu da je na tuženiku, a da tuženik predloženim dokazima, čije provođenje je prvostupanjski sud odbio, ne bi mogao dokazati tvrdnje koje su bitne, a to je da se o odredbama konkretnog Ugovora pojedinačno pregovaralo, te da je tužitelj bio upoznat sa svim bitnim elementima i parametrima za promjenu redovne kamatne stope, odnosno da mu je ukazano na rizik zaključenja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Iz iskaza djelatnika tuženika ĆL da se nije moglo utvrditi ništa konkretno vezano uz sporni Ugovor jer se on ne sjeća niti tužitelja, a niti Ugovora, a niti bilo čega vezano za uvjete kreditiranja.

7.7. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on podigao navedeni kredit za kupnju novog automobila i da mu je taj kredit ponuđen od strane zaposlenika banke jer da je bio najjeftiniji i da je riječ o najstabilnijoj valuti. Ugovor da je bio unaprijed pripremljen te mu prilikom potpisivanja Ugovora, a ni prije toga nitko nije spomenuo nikakve uvjete, parametre i moguće načine promjene kamatne stope.

7.8. Na temelju toga, prvostupanjski sud zaključuje da kad se radi o konkretnom Ugovoru nije bilo pojedinačnog pregovaranja niti mu je od strane djelatnika tuženika pružena cjelovita informacija o kriterijima koji dovode do promjene kamatne stope, odnosno o specifičnostima i rizičnostima valute CHF. Ništetnost odredbi Ugovora o kreditu utvrđena je iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule, odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metoda izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope.

7.9. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je u smislu članka 84. ZZP/03 i 99. ZZP/07 jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru nisu sadržani objektivni kriteriji poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Stoga ona uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija.

7.10. U odnosu na valutnu klauzulu vezanu uz CHF, prvostupanjski sud navodi da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bilo zakonom dopušteno, ali da su konkretne odredbe Ugovora u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF nerazumljive jer tužitelju nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredbi za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik, a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač.

7.11. U odnosu na dio članka 17. stavak 3. Ugovora čije se utvrđenje ništetnosti traži, prvostupanjski sud ocjenjuje da je ta odredba ništetna jer se o niti jednoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, a k tome da je ista nejasna i nepoštena jer dovodi tužitelja kao potrošača u situaciju da za ubuduće pristaje biti obvezan jednostranim propisima tuženika kao kreditora s čijim sadržajem uopće nije upoznat. Također da nije upoznat niti s načinom na koji se predmetni akti donose, mijenjanju, što utječe na eventualne promjene, kao i visinu naknade koje se predmetnim aktima određuju.

7.12. S obzirom da je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu navedene u točkama I. i II. izreke presude ništetne, a da je posljedica navedene ništetnosti da je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovu ništetnih odredbi, a to je više plaćena kamata zbog promjene kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu i više plaćeno zbog promjene tečaja tijekom otplate kredita u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski sud je usvojio i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu, a primjenom članka 1111. ZOO-a.

7.13. Visina je utvrđena po vještaku Marinu Rameši iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je zbog razlike po osnovi preplaćene kamate tužitelj preplatio iznos od 945,12 eura, a zbog preplaćenog tečaja iznos od 3.248,45 eura te su ti iznosi dosuđeni tužitelju. Na navedene iznose dosuđena je i zakonska zatezna kamata po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, a primjenom članka 1115. ZOO-a, jer prvostupanjski sud smatra tuženika nepoštenim stjecateljem obzirom da je već u trenutku sklapanja Ugovora mogao znati da su navedene odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, pa posljedično i ništetne.

7.14. Odbijen je prigovor zastare pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020. prema kojemu zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom slučaju da je zastara u odnosu na utvrđenu ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na promjenu kamatne stope počela teći od 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018., dakle od donošenja odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kojima je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a tužba je podnesena 18. prosinca 2018., dakle da navedeni zastarni rok od pet godina nije protekao.

7.15. Odbijen je prigovor tuženika da bi se prilikom obračuna onog što bi tuženik trebao vratiti tužitelju trebale uzeti i tzv. negativne razlike, odnosno manji iznosi anuiteta zbog promjene kamatne stope na niže u odnosu na početnu kamatnu stopu i promjene tečaja na niže u odnosu na početni tečaj, jer da Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnima ako idu na štetu potrošača, ali ne i ako iste idu u korist potrošača. Ništetnost ugovornih odredbi u kolektivnom sporu da je utvrđena u korist potrošača, a da je upravo zbog postupanja banaka došlo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa zbog tzv. negativnih razlika nije došlo do bilo kakvog stjecanja na strani potrošača. Pored toga, tuženik je sam kriv za sklapanje ništetnog ugovora, zbog čega ne bi od tužitelja kao druge ugovorne strane u smislu članka 323. stavak 2. ZOO-a mogao tražiti naknadu štete za koju tvrdi da je za njega proizašla iz takvog ništetnog ugovora.

7.16. Isto tako, odbijen je i prigovor promašene aktivne legitimacije zbog toga što je pojedine anuitete plaćala treća osoba iz razloga što su ugovorne strane tužitelj i tuženik. Tuženik je uplate primao i evidentirao kao uplate kojima se kredit otplaćuje i obveza tužitelja podmiruje, pa plaćanje treće osobe može eventualno biti od značaja za odnos te treće osobe i tužitelja.

7.17. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj138/23.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) uz uvećanje za iznos plaćenog predujma za vještačenje.

8. Kako je već naprijed rečeno u ovoj odluci, prvostupanjski sud je u odnosu na utvrđenje ništetnima dijela odredbe članka 6.2. te odredbe članka 2.1. i 3.2. Ugovora počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se u odnosu na te odredbe nije posebno osvrnuo, već je iste utvrdio ništetnima u okviru utvrđivanja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

8.1. U odnosu na utvrđenje navedenih dijelova članaka Ugovora o kreditu, uključujući i članak 17.3. Ugovora, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je te odredbe utvrdio ništetnim.

8.2. Člankom 6. stavak 1. Ugovora ugovoreno je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ili drugog akta banke, dok je stavkom 2. propisano da korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. Stavak 2. članka 6. Ugovora ne dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača jer se tim stavkom tužitelj obvezuje da će prihvati pismenu obavijest banke o visini kamatne stope. Za tužitelja je bitno utvrđenje ništetnim članka 6. stavak 1. navedene ugovorne odredbe, a koja je i utvrđena ništetnim jer iz te odredbe proizlazi pravo tuženika da jednostrano izmjeni odluku o stopi redovne kamate. Pored toga, tužitelj se poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, a predmet kolektivnog spora nisu bile odredbe sadržaja kao što je konkretan. Navedena odredba sama po sebi ne dovodi ni do kakve neravnoteže u pravima i obvezama stranaka niti ona proizvodi pravne učinke zbog kojih bi se istu trebalo smatrati ništetnom.

8.3. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio ništetnom i odredbu članka 17. stavak 3. Ugovora koja glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita i Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Aple-Adria-Bank d.d., te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora.“. Radi se o općenitoj odredbi te o prihvaćanju Općih poslovnih uvjeta kreditora i Tarife o odlukama i naknadama i drugih općih akata sa svim izmjenama i dopunama koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine banke iz ovog Ugovora. Tužitelj ne navodi konkretne razloge zbog kojih bi ta odredba bila ništetna, te koje bi konkretne štetne posljedice zbog te odredbe proizišle za tužitelja, odnosno što je to tuženik ostvario na štetu tužitelja zbog navedene odredbe. Radi se o općenitoj odredbi koja sama po sebi nije ništetna i na koju se ne mogu primijeniti pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, pa bi tužitelj trebao navesti konkretne razloge zbog kojih bi ta odredba znatno narušila ravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, a što isti nije naveo.

8.4. Člankom 2. stavak 1. Ugovora ugovoreno je da banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.950,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita. Kada bi se ova odredba utvrdila ništetnom, tada ne bi bilo predmeta ugovora, a pored toga navedena odredba ne dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Svrha utvrđenja ništetnim odredbe u kojoj je glavnica vezana uz valutu CHF, kako to proizlazi iz kolektivnog spora, je da se ne promijeni valutni tečaj tijekom otplate kredita u odnosu na početni valutni tečaj. Dakle, člankom 2. stavak 1. Ugovora o kreditu određen je predmet obveze i novčani iznos koji će u kunama biti isplaćen tužitelju kao korisniku kredita, pa ta odredba sama po sebi nije ništetna.

8.5. Člankom 3. stavak 2. Ugovora o kreditu propisano je da u razdoblju od dana korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu banka obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope iz stavka 1. ovog članka. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja. Interkalarna kamata naplaćuje se od iznosa kredita prilikom korištenja kredita. Niti ova odredba samo zbog toga što u sebi sadrži formulaciju da se interkalarna kamata obračunava u CHF i naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja nije ništetna jer tužitelj nije tražio utvrđenje ništetnim odredbe kojom je ugovorena interkalarna kamata, niti je tražio da mu se vrati ono što je više plaćeno po osnovu interkalarne kamate obračunate u CHF i naplaćene u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja umjesto da je obračunata prema srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita.

8.6. Zbog toga je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnima naprijed navedenih odredbi Ugovora na način da je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. U svojoj žalbi tuženik ocjenjuje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri čemu generalno osporava da odredbama koje su utvrđene ništetnima nije došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana jer da ni sam tuženik u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu, a niti poslije nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF niti je mogao predvidjeti njegovo kretanje. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u odnosu na to da on ne bi imao pravo na isplatu negativne razlike, kao i stav o zastari. Također smatra da ga se ne može obvezati na isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose koji su dosuđeni zbog ništetnih odredbi o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli od dana od kojeg je tuženik navodno stekao pojedinačne preplaćene iznose jer da bi zakonsku zateznu kamatu mogao dugovati tek od kada je tužitelj postavio zahtjev za isplatu na temelju utvrđene ništetnosti. Osporava se i odluka o naknadi parničnog troška u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari bez navođenja konkretnih razloga.

9.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kako u pogledu zastare, tako i u pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate, obzirom da se utvrđenje ništetnosti temelji na pravnom shvaćanju iz kolektivnog spora na koje se tužitelj pozvao u tužbi, a prvostupanjski sud je tada to pravno shvaćanje primijenio i na konkretni Ugovor ocjenjujući samo radi li se o istovjetnim odredbama konkretnog Ugovora kao što su bile odredbe u ugovorima o kreditima koji su bili zaključeni u određenim vremenskim razdobljima i koji su bili predmet kolektivnog spora. Pravilan je također i stav o tome kako tuženik ne bi imao pravo na negativnu razliku, jer na strani tužitelja nije došlo ni do kakvog stjecanja, kao i stav o tome da se tuženika ne može smatrati poštenim stjecateljem zbog čega i zakonska zatezna kamata teče na pojedine mjesečne iznose od njihovog plaćanja do isplate, kako je to i specificirano.

9.2. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška.

10. Iako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu na način da je dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje odbio, time se u osnovi nije promijenio uspjeh tužitelja u postupku, obzirom da je odbijen zahtjev tužitelja samo na utvrđenje pojedinih dijelova odredbi Ugovora o kreditu ništetnima, a koje i nisu od nikakvog značaja u odnosu na temeljno utvrđenje o ništetnosti odredbi kojima je ugovorena promjenjivost redovne kamatne stope tijekom otplate kredita temeljem odluke banke, odnosno ugovoreno vraćanje kredita u anuitetima kunske protuvrijednosti koja odgovara CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika u vrijeme uplate, a na temelju kojih utvrđenja je naložena i isplata više plaćenih novčanih iznosa. Zbog toga ovaj sud nije mijenjao odluku o naknadi parničnog troška koju je donio prvostupanjski sud, jer bi u ovakvoj situaciji trebalo primijeniti članak 154. stavak 5. ZPP-a, a temeljem kojeg bi tužitelju trebalo dosudi parnični trošak kojeg je on imao u cijelosti. Iz istih razloga odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe, jer tuženik sa dijelom žalbe kojim je uspio nije utjecao na temeljni tužbeni zahtjev tužitelja, niti su zbog tog dijela nastali posebni troškovi.

11. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 373.a stavak 3. u svezi sa stavkom 1. ZPP-a.

12. Točka VI. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 19. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković