REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Broj spisa: Gž R-26/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ninoslavu Pintariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3218/2019-65 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3218/2019-65 od 8. siječnja 2025. u pobijanim točkama I., III. i V. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razliku plaće u ukupnom iznosu od 2.301,62 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom i to:
- na iznos od 41,98 eura od dana 20.12.2014.godine,
- na iznos od 36,51 eura od dana 20.01.2015.godine,
- na iznos od 43,63 eura od dana 20.02.2015.godine,
- na iznos od 41,98 eura od dana 20.03.2015.godine,
- na iznos od 5,45 eura od dana 20.04.2015.godine,
- na iznos od 38,18 eura od dana 20.05.2015.godine,
- na iznos od 45,70 eura od dana 20.06.2015.godine,
- na iznos od 40,90 eura od dana 20.07.2015.godine,
Broj spisa: Gž R-26/2025-3
- na iznos od 18,26 eura od dana 20.08.2015.godine,
- na iznos od 45,70 eura od dana 20.09.2015.godine,
- na iznos od 38,18 eura od dana 20.10.2015.godine,
- na iznos od 38,18 eura od dana 20.11.2015.godine,
- na iznos od 40,16 eura od dana 20.12.2015.godine,
- na iznos od 39,29 eura od dana 20.01.2016.godine,
- na iznos od 44,69 eura od dana 20.02.2016.godine,
- na iznos od 35,76 eura od dana 20.03.2016.godine,
- na iznos od 10,88 eura od dana 20.04.2016.godine,
- na iznos od 44,69 eura od dana 20.05.2016.godine,
- na iznos od 42,66 eura od dana 20.06.2016.godine,
- na iznos od 42,66 eura od dana 20.07.2016.godine,
- na iznos od 47,67 eura od dana 20.08.2016.godine,
- na iznos od 27,20 eura od dana 20.09.2016.godine,
- na iznos od 25,59 eura od dana 20.10.2016.godine,
- na iznos od 47,67 eura od dana 20.11.2016.godine,
- na iznos od 34,27 eura od dana 20.12.2016.godine,
- na iznos od 45,70 eura od dana 20.01.2017.godine,
- na iznos od 46,61 eura od dana 20.02.2017.godine,
- na iznos od 12,82 eura od dana 20.03.2017.godine,
- na iznos od 13,94 eura od dana 20.04.2017.godine,
- na iznos od 51,29 eura od dana 20.05.2017.godine,
- na iznos od 39,02 eura od dana 20.06.2017.godine,
- na iznos od 43,70 eura od dana 20.07.2017.godine,
- na iznos od 24,42 eura od dana 20.08.2017.godine,
- na iznos od 45,49 eura od dana 20.09.2017.godine,
- na iznos od 37,36 eura od dana 20.10.2017.godine,
- na iznos od 47,55 eura od dana 20.11.2017.godine,
- na iznos od 42,64 eura od dana 20.12.2017.godine,
- na iznos od 51,04 eura od dana 20.01.2018.godine,
- na iznos od 34,95 eura od dana 20.02.2018.godine,
- na iznos od 43,53 eura od dana 20.03.2018.godine,
- na iznos od 33,50 eura od dana 20.04.2018.godine,
- na iznos od 28,71 eura od dana 20.05.2018.godine,
- na iznos od 46,60 eura od dana 20.06.2018.godine,
- na iznos od 44,66 eura od dana 20.07.2018.godine,
- na iznos od 24,36 eura od dana 20.08.2018.godine,
- na iznos od 46,60 eura od dana 20.09.2018.godine,
- na iznos od 40,18 eura od dana 20.10.2018.godine,
- na iznos od 46,60 eura od dana 20.11.2018.godine,
- na iznos od 45,87 eura od dana 20.12.2018.godine,
- na iznos od 44,86 eura od dana 20.01.2019.godine,
- na iznos od 45,19 eura od dana 20.02.2019.godine,
- na iznos od 27,72 eura od dana 20.03.2019.godine,
- na iznos od 33,00 eura od dana 20.04.2019.godine,
- na iznos od 44,09 eura od dana 20.05.2019.godine,
- na iznos od 45,19 eura od dana 20.06.2019.godine,
- na iznos od 41,58 eura od dana 20.07.2019.godine,
- na iznos od 24,10 eura od dana 20.08.2019.godine,
Broj spisa: Gž R-26/2025-3
- na iznos od 53,54 eura od dana 20.09.2019.godine,
- na iznos od 50,49 eura od dana 20.10.2019.godine,
- na iznos od 36,88 eura od dana 20.11.2019.godine,
i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu sve to u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke.
III. Nalaže se tužnoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.269,31 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 8. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.
V. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama I. III. i V. pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) pobijajući i odluku o troškovima postupka.
2.1. Navodi kako nije sporno da je tužitelj dolazio na posao ranije odnosno prije službenog radnog vremena, no, smatra da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužitelj obavljao poslove svog radnog mjesta temeljem usmenih naloga nadređenih službenika, jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka, a tužitelju nadređenih osoba.
Broj spisa: Gž R-26/2025-3
2.2. Nadalje, da raniji dolazak tužitelja nije nigdje evidentiran, pa tužena smatra da je prvostupanjski sud donio neosnovan zaključak da je tužitelj dolazio na posao baš uvijek pola sata ranije pa da bi mu pripadala naknada za rad a da činjenica da je dolazio ranije pomagajući dežurnom policijskom službeniku na način da je otključavao prostoriju gdje se nalaze lunch paketi, te ih je dijelio i zaduživao policijske službenik s materijalno tehničkim sredstvima radi primopredaje smjene, a čije vrijeme trajanja obavljanja svih poslova je 1-2 min pa nije razlog da se tužbeni zahtjev usvoji.
2.3. Također da posao za kojeg tužitelj navodi da je obavljao tih pola sata ranije prije početka radnog vremena trebao je obavljati policijski službenik koji je radio u turnusu suprotnom od tužitelja.
2.4. Predlaže da se u pobijanim dijelovima prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno preinači i tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Kako tuženik podnosi žalbu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka no ne navodi koju bi konkretno povredu prvostupanjski sud počinio, to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio donošenju iste po službenoj dužnosti te tom prilikom nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP po službenoj dužnosti i pazi.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tužene za isplatom razlike plaće za period od studenog 2014. do listopada 2019. s osnove rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena i to za redovan rad u turnusu, koje temelji na činjenici pola sata ranijeg dolaska na posao u sjedište službe te pola sata duljeg ostanka na poslu.
7. Nesporno je da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlenik MUP RH, odnosno državni službenik u Upravi za posebne poslove sigurnosti, Službi za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora, da je bio raspoređen na radno mjesto dežurni policijski službenika i da tužitelj poslove svog radnog mjesta obavlja u dnevnom turnusu od 6,30 do 18,30 te u noćnom od 18,30 do 6,30, kao i da se i da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe sudu obratio tuženoj na temelju odredbe čl. 186.a ZPP-a sa zahtjevom za mirno rješenje spora.
8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:
- da je tužitelj bio obvezan biti na poslu 30 minuta prije početka turnusa i da je tijekom tog razdoblja obavljao konkretne poslove koji su vezani za njegovo radno mjesto,
- da su drugi policijski službenici bili obvezni dolaziti na posao prije početka smjene i vidjeli su tužitelja da u tom razdoblju prije početka smjene obavlja određene konkretne poslove, primjerice da radi na dijeljenju lunch paketa, da kontrolira
Broj spisa: Gž R-26/2025-3
dijeljenje lunch paketa ali i drugih potrepština, da je imao ključ od prostorije gdje su se lunch paketi nalazili koju je morao otključavati kako bi se lunch paketi mogli dijeliti te kako se dijeljenje lunch paketa u spornom razdoblju obavljali prije početka smjene kao i drugih potrepština,
- da su svjedoci naveli kako je konkretan posao tužitelj obavljao prije početka njegovog rada u turnusu od 6,30 sati,
- da su se lunch paketi nalazili u zaključanoj prostoriji koje je ključ imao dežurni policajac, ali i tužitelj, te da su policijski službenici mogli preuzeti lunch pakete tek kada bi tužitelj otključao prostoriju,
- da je tužitelj trebao doći ranije na posao kako bi službenici koji su morali doći ranije na svoje radno mjesto radi organiziranog prijevoza za štićene objekte mogli preuzeti svoje obroke,
- da je postojala usmena zapovijed da se dolazi na posao 30 minuta prije početka smjene, odnosno turnusa jer su u tom dijelu iskazi svjedoka suglasni,
- da je postojanje takve usmene zapovijedi životno i uvjerljivo s obzirom na utvrđenu činjenicu da je u tom razdoblju (prije početka smjene) odnosno turnusa) i tužitelj, ali i drugi policijski službenici obavljali konkretne zadaće vezane za njegovo radno mjesto,
- da je tužitelj kontinuirano u spornom razdoblju dolazio na posao ranije, pola sata prije početka smjene, te da je to činio po nalogu i uz znanje nadređenih djelatnika, kao i drugi policijski službenici,
- da se radilo o vremenu od 30 minuta prije službenog početka rada te da sud nije mogao s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da je tužitelj u utuženom razdoblju ostajao na poslu pola sata nakon završetka smjene.
9. Obrazlažući svoju odluku prvostupanjski sud se poziva na Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenik (NN 104/13 i 112/17) te članak 61. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) kao i na članak 94. ZR/14 pa ističe da kako je utvrđeno da je tužitelj počeo s radom u policijskoj postaji 30 minuta prije početka smjene odnosno prije početka radnog vremena radi dijeljenja lunch paketa, nadziranja podjele istih i dijeljenja druge potrebne opreme, ima se smatrati da se radi o vremenu provedenom na radu duljem od formalno propisanog radnog vremena koje vrijeme se ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da isto valja vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusu te se poziva na odluke Vrhovnog suda RH Revr-446/07 i Revr-1668/12. Zaključka je da dodatno određeni sati tužitelja (pola sata prije početka smjene) nemaju karakter prekovremenog rada ali imaju karakter redovnog rada u turnusu pri čemu je utvrđeno da se radi o stalnom radu jer je tužitelj kontinuirano u policijskoj postaji obavljao poslove prije početka smjene, pri čemu mu je rad bio organiziran u turnusu, odnosno ne radi se o povremenom obavljanju poslova po nalogu kako to propisuju odredbe članka 65. ZR koja regulira pojam prekovremenog rada, pa tužitelj ima pravo da mu se plati tih pola sata prije početka smjene, ali ne kao prekovremeni rad već kao za rad u turnusu odnosno u smjeni.
10. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je naveo da razlika bruto plaće tužitelja na ime dodatnih pola sata u turnusu po svakom turnusu za razdoblje od studenog 2014. do listopada 2019. iznosi 2.301,62 eura te je takav na kraju usklađeni tužbeni zahtjev prihvatio sa z.z.
Broj spisa: Gž R-26/2025-3
kamatom na temelju članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).
11. Materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
12. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi poziva tuženik. Naime, iz sadržaja žalbe te navođenja činjenica u istoj razvidno je da tuženik u biti ne spori činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda jer ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi doveli u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda već poglavito dovodi u prijepor nužnosti onih poslova, radnji koje je obavljao tužitelj dolazeći na posao pola sata ranije te obavljajući radnje za koje po mišljenju tuženika nije bilo potrebe, ali koje su i po zaključku prvostupanjskog suda postojale, već tuženik oslanjajući se na svoje tvrdnje osporava pravilnu primjenu materijalnog prava, a u odnosu na činjenično stanje i ovaj sud prihvaća da prvostupanjski sud dao uvjerljive i obrazložene razloge zašto poklanja vjeru iskazu tužitelja pa je analizom i ocjenom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i analizom rezultata cjelokupnog postupka utvrdio činjenicu podlogu na temelju koje je mogao zaključiti kako o osnovanosti osnove tužbe tako i osnovanosti visine tužbenog zahtjeva.
13. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike propisano da radnik ima pravo na uvećanje plaća za svaki sat rada noću 40%, prekovremeni rad 50%, subotom 25%, nedjeljom 35%, blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i dan Uskrsa 150%, u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%, da se prekovremenim rada kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati pozivajući se na Kolektivni ugovor/13, odnosno odredbe Zakona o radu kojima je propisano da puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno odnosno propisuje pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada prekovremeni noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim radnim danom koji je zakonom određeno da se ne radi te da dodatno određeni sati (pola sata prije početka smjene) imaju karakter redovnog rada u turnusu pa da tužitelj ima pravo na naknadu u skladu s Kolektivnim ugovorom i u visini koju je izrazio vještak u svom nalazu i mišljenju a koja se visina žalbom ne osporava.
14. Dakle, vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog može i mora se tužitelju honorirati po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima kao što je to prvostupanjski sud i prihvatio, to tim više što je tuženik imao saznanja o tome, a nije se tome protivio.
15. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u pobijanim odlukama o glavnim zahtjevima, tako i u odluci o troškovima, koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni, a žalbom se pobijaju paušalno ovisno o odluci povodom žalbe.
16. U nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Broj spisa: Gž R-26/2025-3
17. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.
U Slavonskom Brodu, 19. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić
Broj spisa: Gž R-26/2025-3
