REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-112/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljene HV zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. 84/21., 114/22.) odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj: 56 Pp-468/2023-9 od 14. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten i pobijana presuda potvrđuje.

- Obrazloženje

1.Pobijanom presudom okrivljena HV je temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođena od optužbe da bi počinila prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi žaliteljica počinila prekršaj za koji je se tereti, a zbog nedostatka dokaza.

2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava šibensko-kninska, Policijska postaja Šibenik s Ispostavom Primošten je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi da je svjedok RV u svom svjedočenju na sudu izjavio da je prilikom davanja iskaza u prostorijama policije bio uznemiren, a što je bitno obilježje prekršaja zbog kojeg se okrivljenik tereti te da je LV, djevojka RV svjedokinja izjavila također da iz unutrašnjosti kuće nije čula razgovor H i RV već je samo čula viku i galamu te da je čula kako djevojčice govore da prestanu sa vikom i galamom i da se iz navedenog da zaključiti da su djeca bila uznemirena navedenim događajem.

2.1. Predlaže da se preispita predmetna presuda te donese osuđujuća presuda protiv okrivljene ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18., 114/22.) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda.

5. Nadalje, po ocjeni ovog Suda pravilna je odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju od optužbe okrivljene HV na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona zbog nedostatka dokaza, a odluku o oslobađanju od optužbe prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud.

6. Naime, iz provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da je postupanje okrivljenice uznemirilo žrtvu ili povrijedilo njezino dostojanstvo, a što je odlučna činjenica za primjenu odredbe članka 22. stavka 3. Prekršajnog zakona u konkretnom predmetu.

6.1. Naime, prilikom davanja iskaza pred prvostupanjskim sudom svjedok je opisujući dinamiku događaja kritične zgode iskazao da okrivljenica nije ništa napravila što bi njega uznemirilo ili izazvalo povredu dostojanstva te da se ne sjeća da bi njihove maloljetne kćeri bile prisutne njihovoj komunikaciji odnosno nije bio sigurno da li su bile prisutne na mjestu događaja. Nadalje, prvostupanjski sud nakon ispitivanja svjedokinje LV, koja je iskazala da nije vidjela da se netko uznemirio, da je čula samo djevojčice kako govore da prestanu sa vikom, te dakle prvostupanjski sud je nakon tako provedenih dokaza pravilno zaključio da nije dokazano da bi okrivljenica počinila prekršaj za koji se tereti jer nije sa pouzdanom sigurnošću bilo moguće utvrditi da je njezino postupanje izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva na strani RV, a da uznemirenost svjedoka ne proizlazi niti iz zapisnika sastavljenog u prostorijama Policijske uprave.

7. Međutim, valja naglasiti da je zapisnik o ispitivanju svjedoka sastavljen kod Policijske uprave šibensko-kninske nezakonit dokaz jer iz navedenog zapisnika proizlazi da je svjedok upozoren na blagodat nesvjedočenja te se odrekao blagodati nesvjedočenja i zaokruženo je u točki 4. da želi svjedočiti, a što je potvrđeno i potpisom okrivljenika kod točke 4. navedenog zapisnika.

8. Dakle, nakon prvog dijela upozorenja iz članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.), a na koju odredbu upućuje članak 82. stavak 3. Prekršajnog zakona, svjedok je pravilno upozoren na način kako je to propisano u članku 285. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, međutim odgovor svjedoka u odnosu na upozorenje da se njegov iskaz ako odluči svjedočiti bez obzira na njegovu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz nije unesen u zapisnik iako se radi o imperativnoj zakonskoj obvezi (točka 5. zapisnika).

9. Odredbom članka 300. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku je propisano da ukoliko upozorenje iz članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku i odricanje nije ubilježeno u zapisnik, takav iskaz se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku pa slijedom navedenog nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je svjedok prilikom ispitivanja pred policijom priznao da je bio uznemiren jer je navedeni zapisnik nezakonit dokaz te se ne može upotrijebiti kao dokaz.

10. Navedeno je u skladu s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Ikž-15/2020-4 od 12.2.2020. i Ikž-654/2020-4 od 4.12.2020.

11. Kako je za osuđujuću presudu potrebno sa potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, a odluka o prekršajnoj odgovornosti mora se temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane, pa je pravilno prvostupanjski sud u nedostatku dokaza sukladno načelu "in dubio pro reo" temeljem članka 183. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenicu oslobodio optužbe, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

11. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Mirjana Medić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.