Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-687/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Jurić odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3036/19 od 24. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3036/19 od 24. veljače 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi članaka 1. i 7. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF (točka I. izreke), utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio članka 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF u iznosu 26.561,21 kuna / 3.525,28 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka III. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 2.208,59 eura (točka IV. izreke).
2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), jer je prvostupanjski sud pogrešno odlučio u odnosu na njegov prigovor mjesnoj nadležnosti. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 4. ZPP-a jer nedostaje obrazloženje zašto nije izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i javne bilježnice. Zatim ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da je ista nerazumljiva i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužiteljici da mu nadoknadi parnične troškove, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe i sudske pristojbe za žalbu zahtijeva trošak u iznosu 364,16 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije saslušao tužiteljicu i javnu bilježnicu Nevenku Kekez iako je te dokaze tuženik predložio u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu, čime je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 4. ZPP-a.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, ovaj sud je našao da prvostupanjski sud nije dao jasne i odlučne razloge odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti kojeg je istaknuo tuženik čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. i 11. ZPP-a.
7. Tuženik je već u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda navodeći da su stranke člankom 12. Ugovora o kreditu ugovorile u slučaju spora nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno da je ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu obzirom da je sjedište tuženika u Zagrebu. Isti prigovor tuženik je isticao tijekom cijelog prvostupanjskog postupka te ga ponavlja u žalbi navodeći da prvostupanjski sud nigdje u odluci nije obrazložio zaključuje li da je ta ugovorna odredba ništetna i iz kojih razloga. Također osporava navode prvostupanjskog suda da bi se radilo o izberivoj nadležnosti prema poslovnoj jedinici tuženika budući poslovna jedinica nije podružnica niti registrirano sjedište tuženika, već je sjedište tuženika u Zagrebu i da bi se u konkretnom slučaju trebali primijeniti članci 46. i 48. ZPP-a koji propisuju općemjesnu nadležnost.
8. Odlučujući o svojoj mjesnoj nadležnosti prvostupanjski sud nije donio posebno rješenje već je u obrazloženju presude (prvi, drugi i treći odlomak na stranici 40 presude) naveo da prihvaća pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2020., zatim da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u Podružnici tuženika u Splitu, pa da time prigovor mjesne nenadležnosti odbija kao neosnovan.
9. Prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže okolnosti konkretnog slučaja koje je uzeo u obzir, a koje su kao relevantne navedene u zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-308/2020 od 5. studenoga 2020., odnosno radi li se u ugovornoj odredbi o kojoj se nije pregovaralo, koja je udaljenost između prebivališta tužiteljice i sjedišta tuženika, koje su mogućnosti i trošak dolaska na sud u sjedištu tuženika, koje je opće imovno stanje tužiteljice, kao i druge okolnosti koje mogu biti od značaja za konkretni pravni odnos stranaka. Također, prvostupanjski sud jasno ne navodi koji je njegov zaključak u odnosu konkretnu prorogacijsku klauzulu iz članka 12. Ugovora o kreditu, tj. smatra li tu odredbu ništetnom i koje su pravne posljedice takve ništetne odredbe.
10. Naime, ako bi se zaključilo da je odredba o prorogaciji nadležnosti iz članka 12. Ugovora o kreditu ništetna, tada se smatra da ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika (u Zagrebu) nikad nije niti postojala, pa su za odluku o prigovoru mjesne nenadležnosti suda relevantne odredbe ZPP-a.
11. Člankom 46. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika.
12. Budući za predmet ovog spora nije određena isključiva mjesna nadležnost, valja primijeniti članak 48. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.
13. Nadalje, člankom 59. ZPP-a propisano je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
14. Prvostupanjski sud navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u Podružnici tuženika u Splitu, ali za to ne daje nikakve jasne i odlučne razloge, odnosno na temelju čega je zaključio da tuženik ima Podružnicu u Splitu i da je Ugovor sklopljen u toj Podružnici, te na koji način su te činjenice od utjecaja na eventualnu primjenu članka 59. ZPP-a pri čemu prvostupanjski sud uopće nije naveo niti jednu zakonsku odredbu kada je odlučio da je mjesno nadležan.
15. Slijedom navedenoga, osnovani su žalbeni navodi tuženika da ovakva odluka prvostupanjskog suda o prigovoru mjesne nenadležnosti ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
16. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
17. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za tečaj CHF, te zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
18. Tuženik osporava tužiteljici status potrošača, a prvostupanjski sud samo na temelju sadržaja članka 6. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena namjena kredita za kupnju vozila marke Ford, zaključuje da je takav prigovor neosnovan. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da na ovaj način prvostupanjski sud nije dao jasne i odlučne razloge te obrazloženje o statusu tužiteljice kao potrošača. Prema članku 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. To znači da sadržaj članka 6. Ugovora o kreditu o namjeni kredita treba dovesti u vezu i cijeniti s definicijom potrošača, a što je izostalo u obrazloženju odluke prvostupanjskog suda.
19. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu kako je odlučeno pod točkom I. izreke ovog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o trošku postupka u cijelosti, jer je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.
20. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud ponovno odlučiti o prigovoru mjesne nenadležnosti koji je istaknuo tuženik pri čemu treba cijeniti okolnosti i činjenice konkretnog pravnog odnosa u kontekstu zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-308/2020 od 5. studenoga 2020., a kako mu je to prethodno ukazano. Zatim navesti jasne razloge zašto je ocijenjeno da tužiteljica ima status potrošača, saslušati tužiteljicu te obrazložiti odluku o prijedlogu tuženika da se sasluša svjedokinja javna bilježnica Nevenka Kekez, nakon čega će cijeneći i ostale razloge kojima tuženik pobija zakonitost donesene presude biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
21. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
U Velikoj Gorici 19. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak
