Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10789/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NC zastupanog po TC, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18), rješavajući o žalbi okrivljenika NC, podnesenoj protiv rješenja Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 28. studenog 2023., Klasa: 413-01/19-26/2043, Ur.broj: 513-07-7001/1-23-14, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se neosnovanom žalba okrivljenika NC i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 28. studenog 2023., Klasa: 413-01/19-26/2043, Ur.broj: 513-07-7001/1-23-14, odbijen je zahtjev okrivljenika NC za naknadu troškova prekršajnog postupka prema troškovniku od 21. studenog 2023. u ukupnom iznosu od 435,50 eura / 3.281,25 kuna, s obrazloženjem da je okrivljenik proglašen krivim za jedan prekršaj, a za drugi je oslobođen optužbe pa se troškovi zastupanja okrivljenika po branitelju u vezi s jednim prekršajem u jedinstvenom prekršajnom postupku koji se vodio protiv okrivljenika ne mogu izdvojiti iz ukupnih troškova njegova zastupanja.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, smatrajući kako je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno primijenilo Prekršajni zakon i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 - dalje u tekstu Tarifa). Žalitelj smatra da iako je u prekršajnom postupku djelomično uspio jer ga je Visoki prekršajni sud RH oslobodio optužbe za jedan prekršaj, a za drugi ga proglasio krivim pa stoga u smislu odredbe članka 140. Prekršajnog zakona traži troškove, a ne kako je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak navelo odredbu članka 139. stavak 3. i 4. cit. Zakona. Kako ovo pitanje nije riješeno Prekršajnim zakonom, to žalitelj smatra da se mora riješiti putem sudske prakse i pravne logike. Nadalje, žalitelj smatra da u slučaju kad za jedan prekršaj bude kažnjen, a za drugi oslobođen i za taj dio jedinstvenog prekršajnog postupka nema pravo na nagradu koju je dužan platiti branitelju, da je onda upitno njegovo temeljno pravo na angažman stručne osobe jer će mu to biti neisplativo pa neće takvu osobu angažirati. Žalitelj ističe da se s obzirom na zbrajanje novčanih kazni u prekršajnom postupku zapravo lako može izračunati koliko bi mu trebalo pripasti na ime nagrade branitelju. Također, žalitelj ističe kako je Tarifom propisano i to Tbr. 4. toč. 1. al. 6. da se za kaznena djela u stjecaju i za produljena kaznena djela nagrada određuje sukladno rasponima iz alineje 1. do 5. Tbr. 4. toč. 1., pri čemu se predviđena kazna smatra najteža kazna koja se u postupku može izreći primjenom odredbi kaznenog zakonodavstva o izricanju kazne za kaznena djela u stjecaju i za produljena kaznena djela, pa da bi stoga u smislu odredbe članka 140. stavka 9. Prekršajnog zakona trebalo istu primijeniti i na ovaj prekršajni postupak. Zbog svega navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijano rješenje i dosuditi mu u cijelosti zatražen trošak ovih radnji, te mu usvojiti i zahtjev za naknadu troška ove žalbe u iznosu od 298,62 eura, uvećano za 25% PDV-a, odnosno ukupno 373,27 eura.
3. Žalba nije osnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. i članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je utvrdio kako je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak odlučujući o zahtjevu žalitelja za naknadu troškova koji se odnose na nagradu i nužne izdatke branitelja osnovano takav zahtjev odbilo.
5. Svi navodi žalitelja, a kojima smatra kako prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije donijelo pravilnu i zakonitu odluku, nisu osnovani. To stoga što je na temelju stanja spisa predmeta nesporno da je protiv okrivljenika, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, vođen jedinstven prekršajni postupak zbog dva prekršaja, u kojem prekršajnom postupku je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, dok je za prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. istog Zakona oslobođen optužbe.
6. Prekršajni postupak vođen je na temelju optužnog akta, odnosno na temelju prekršajnog naloga koji je po prigovoru okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja stavljen izvan snage, pa dalje predstavlja optužni prijedlog, slijedom čega su radnje u postupku usmjerene i poduzete u odnosu na oba prekršaja i prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak svojim rješenjem o prekršaju dužno potpuno riješiti predmet optužbe.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo da se troškovi zastupanja branitelja u pogledu jednog prekršaja u jedinstvenom prekršajnom postupku ne mogu izdvojiti iz ukupnih troškova zastupanja, u smislu odredbe članka 139. stavka 4. Prekršajnog zakona, već citirani propis uređuje situaciju kada se mogu izdvojiti stvarni troškovi nastali utvrđivanjem prekršaja, kao što su troškovi izrade dokumentacije i slično. Takvom zaključku u prilog je i troškovnik branitelja kojim je postavljen zahtjev za naknadu (ukupnih) troškova zastupanja u ovom prekršajnom postupku (za podnošenje prigovora, za pristup ročištu, te za trošak žalbe), kao i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojom niti u kaznenom niti u prekršajnom postupku nije propisana naknada za zastupanje branitelja razmjerno uspjehu u postupku.
8. Tvrdnja žalitelja kako je Tarifom propisano i to Tbr. 4. toč. 1. al. 6. da se za kaznena djela u stjecaju i za produljena kaznena djela nagrada određuje sukladno rasponima iz alineje 1. do 5. Tbr. 4. toč. 1., pri čemu se predviđena kazna smatra najteža kazna koja se u postupku može izreći primjenom odredbi kaznenog zakonodavstva o izricanju kazne za kaznena djela u stjecaju i za produljena kaznena djela, pa da bi stoga u smislu odredbe članka 140. stavka 9. Prekršajnog zakona trebalo istu primijeniti i na ovaj prekršajni postupak, nije osnovana. Naime, Tbr. 4. toč.1. al. 6. određuje u slučaju više kaznenih djela po čemu će se određivati visina nagrade odvjetniku i ne odnosi se na djelomični uspjeh u kaznenom postupku, a kako to pogrešno smatra žalitelj.
9. Trebalo je stoga žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi.
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Mladen Genc v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršajni postupak u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i branitelja.
