REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1532/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja HI, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Gajski, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 04. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja NI, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika ZI, odvjetničkog vježbenika, dana 19. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja HI, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, OIB: 31982620821, Prilaz Tomislava Špoljara 2, Zagreb isplatiti tužitelju HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime razlike plaće bruto iznos od 6.032,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

− iznos od 116,13 EUR od 16.7.2019. pa do isplate

− iznos od 82,95 EUR od 16.8.2019. pa do isplate

− iznos od 75,41 EUR od 16.9.2019. pa do isplate

− iznos od 153,10 EUR od 16.10.2019. pa do isplate

− iznos od 169,22 EUR od 16.11.2019. pa do isplate

− iznos od 165,17 EUR od 16.12.2019. pa do isplate

− iznos od 158,94 EUR od 16.1.2020. pa do isplate

− iznos od 172,60 EUR od 16.2.2020. pa do isplate

− iznos od 172,60 EUR od 16.3.2020. pa do isplate

− iznos od 170,54 EUR od 16.4.2020. pa do isplate

− iznos od 172,01 EUR od 16.5.2020. pa do isplate

− iznos od 172,65 EUR od 16.6.2020. pa do isplate

− iznos od 173,35 EUR od 16.7.2020. pa do isplate

− iznos od 172,90 EUR od 16.8.2020. pa do isplate

− iznos od 173,02 EUR od 16.9.2020. pa do isplate

− iznos od 149,70 EUR od 16.10.2020. pa do isplate

− iznos od 172,15 EUR od 16.11.2020. pa do isplate

− iznos od 163,99 EUR od 16.12.2020. pa do isplate

− iznos od 169,08 EUR od 16.1.2021. pa do isplate

− iznos od 180,35 EUR od 16.2.2021. pa do isplate

− iznos od 175,33 EUR od 16.3.2021. pa do isplate

− iznos od 180,35 EUR od 16.4.2021. pa do isplate

− iznos od 180,35 EUR od 16.5.2021. pa do isplate

− iznos od 179,61 EUR od 16.6.2021. pa do isplate

− iznos od 180,78 EUR od 16.7.2021. pa do isplate

− iznos od 180,59 EUR od 16.8.2021. pa do isplate

− iznos od 181,12 EUR od 16.9.2021. pa do isplate

− iznos od 181,12 EUR od 16.10.2021. pa do isplate

− iznos od 181,12 EUR od 16.11.2021. pa do isplate

− iznos od 181,12 EUR od 16.12.2021. pa do isplate

− iznos od 181,12 EUR od 16.1.2022. pa do isplate

− iznos od 181,12 EUR od 16.2.2022. pa do isplate

− iznos od 181,12 EUR od 16.3.2022. pa do isplate

− iznos od 181,12 EUR od 16.4.2022. pa do isplate

− iznos od 181,12 EUR od 16.5.2022. pa do isplate

− iznos od 189,17 EUR od 16.6.2022. pa do isplate

− iznos od 160,35 EUR od 16.12.2022. pa do isplate

− iznos od 160,35 EUR od 16.1.2023. pa do isplate

− iznos od 160,35 EUR od 16.2.2023. pa do isplate

− iznos od 160,35 EUR od 16.3.2023. pa do isplate

− iznos od 160,35 EUR od 16.4.2023. pa do isplate

− iznos od 163,56 EUR od 16.5.2023. pa do isplate

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.”

II./ Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika te mu pripada plaća sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i podzakonskim aktima donesenim u skladu sa zakonom, kao i dodaci na plaću prema važećem Kolektivnom ugovoru. Radi utvrđenog zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikat hrvatskih učitelja (dalje u tekstu „sindikati”) s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane sklopili su 25.11.2006. Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti (dalje: „Sporazum”) kojim Sporazumom čl. 3. je određeno da će se osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 01.08.2007. za 2,0 %, od 01.07.2008. za 2,1 %. od 01.07.2009. za 2,2 %,od 01.07.2010. za 2,2 %, od 01.07.2011. za 2,2 %, od 01.07.2012. za 2,3 % te će se ta uvećanja obračunavati na način da se ugovoreni dodaci obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine. Člankom 2. ugovoreno je i da će se osnovica za obračun plaća uvećati najmanje za rast bruto domaćeg proizvoda umanjenog za jedan postotni bod. Navedeni Sporazum koji se ima primjenjivati na sindikate prema čl. 2. temelji se na Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine. Kasnije, 13.05.2009. godine sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine kojim se uređuje osnovica za izračun plaća i način usklađivanja pariteta te se čl. 7. uređuju nužni uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma koji su u vezi s rastom međugodišnjim realnim tromjesečnim BDP-om. Nadalje, 07.12.2011. godine donesena je Arbitražna odluka te se njome utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine te se ponovno uređuje osnovica i uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazumu. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 07.12.2011. godine čl. 2. odgođena je primjena čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama do 31.12.2013. godine. Vjerodostojno tumačenje doneseno je 28.12.2012. godine. Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Vlada RH potpisali su dana 21.12.2010. godine Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN 7/11) te je čl. 16. određeno da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, zaključen između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske dana 25. studenog 2006. godine sadržajno predstavlja sastavni dio ovog kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim. Kolektivnim ugovorom između istih stranaka iz 2018. godine (NN 51/18) unesena je ista odredba koja je i u ovom trenutku na snazi. Nakon više izmjena i dopuna prvobitnog Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. godine koje se uglavnom odnose na uvjete primjene Sporazuma i na odgodu primjene, konačno tj. nakon 31.12.2013. godine ispunjeni su svi uvjeti za primjenu Sporazuma. Tuženik pri obračunu plaće ne primjenjuje Sporazum te na taj način isplaćuje tužitelju manju plaću nego što mu pripada. Tuženik ne provodi Sporazum i tužitelju ne obračunava kumulativni dodatak na plaću od 13,7 %.Nadalje, tužitelj u prilogu dostavlja pravomoćnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2257/15 od 10. rujna 2018. godine, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. GžR-1537/18 od 22. ožujka 2019. godine kojom je u istovrsnom predmetu naloženo ovdje navedenom tuženiku da tužitelju isplati razliku isplaćene i pripadajuće plaće temeljem gore navedenog Sporazuma. Navedeno je pravomoćno potvrđeno i u nizu drugih predmeta u prilog čega tužitelj opreza radi dostavlja i pravomoćne presude Županijskih sudova u kojima je jasno zauzet stav o osnovanosti ovopredmetnog potraživanja tužitelja. Zakonom o radu propisana je obveza poslodavca i radnika da se pridržavaju odredbi navedenog i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, a koju obvezu tuženik kao poslodavac nije ispoštovao. Na radnika se nužno primjenjuje pravo koje je za njega povoljnije, odnosno u ovom slučaju Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. godine. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 6.12.2023. traži da mu tuženik isplati iznos od 6.032,13 EUR i parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Ističe da je točno da je tužitelj zaposlenik tuženika. Ističe da tužitelj pogrešno smatra da svoje pravo na kojem temelji tužbeni zahtjev crpi iz Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., obzirom se isti ne primjenjuje na tuženika. U odnosu na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011. na koju se tužitelj poziva, navodi da je ista pravno nevaljana obzirom u njoj nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iz čega proizlazi da se njome ne može ostvariti cilj jer se identitet stranaka izmjena i dopuna ugovora ne može nadomjestiti arbitražnom odlukom. Isto tako, i Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 28. prosinca 2012.g. nedostaje suglasnost volje, odnosno pristanak i potpis Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te je sukladno tome isto pravno nevaljano. U odnosu na pravnu narav te pravnu valjanost Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. kao i Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 209. tuženik ističe da isti nisu bio na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, prvenstveno iz razloga što sklapanju istih nisu prethodili zakoniti pregovori u smislu odredbi Zakona o radu. Naime, prethodno sklapanju navedenih dokumenata izostalo je pregovaranje sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata već se samo pregovaralo sa predstavnicima određenih sindikata za koje se kolektivni ugovor sklapa, a koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore sukladno odredbama Zakona o radu. Sukladno navedenom, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, a ne kolektivni ugovor. Sukladno navedenom, ističe se da je moguće prigovoriti pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma i Dodatka Sporazumu.Nadalje, tuženik ističe da se tužitelj pogrešno poziva na Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN 7/11), prvenstveno iz razloga što je tuženik javna ustanova socijalne skrbi, a ne srednjoškolska ustanova te je isti osnovan temeljem Zakona o ustanovama i Zakona o socijalnoj skrbi, što proizlazi iz Statuta tuženika (članak 4.). Osnivačka prava nad tuženikom ima Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Kako je nesporno da je tuženik ustanova socijalne skrbi, potpuno je jasno da se na zaposlenike istog, pa tako i na tužitelja, primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (NN 7/11, NN 42/14), a ne Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama. Naime, člankom 1. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (NN 7/11 , NN 42/14) propisano je: ''…Ovim Kolektivnim ugovorom (u daljnjem tekstu: Ugovor) utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u ustanovama socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama…'' Dakle, navedeni Kolektivni ugovor primjenjuje se na sve radnike koji u navedenoj grani rade, odnosno na sve radnike zaposlene u ustanovama socijalne skrbi, a neovisno o tome koje poslove tamo obavljaju. Sukladno navedenom, Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi primjenjuje se i na ovdje tužitelja, neovisno o tome na kojem je radnom mjestu zaposlen, kako po pitanju naknade plaće i dodataka na plaću, tako i po pitanju ostalih prava i obveza. Naime, Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006.g. sklopljen je između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske, a obzirom Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisnik istog, nema mjesta primjeni navedenog Sporazuma u djelatnosti socijalne skrbi. Navodi da tuženik sve svoje obveze prema zaposlenicima koje proizlaze iz radnopravnog odnosa, temelji na važećim propisima koji se na istog odnose. Skreće pozornost na odredbe Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13, 72/13,151/13, 09/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 - Ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 - Ispravak, 74/17, 122/17, 9/18). Naime, prema navedenoj Uredbi propisani su posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi pa je sukladno tom koeficijentu trebao biti vršen obračun plaće tužitelja. Naime, tek su Uredbom o izmjeni uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 57/18) izmijenjeni i posebni nazivi radnih mjesta i složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi pa se sukladno toj izmjeni i propisanom koeficijentu mogao vršiti obračun plaće. Tuženik upire na gore navedenu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama iz razloga što su upravo člankom 8. iste propisani posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi te se sukladno tome navedeni članak primjenjuje na ovdje tužitelja kao zaposlenika ustanove socijalne skrbi, a ne članak 7. iste Uredbe kojim su propisani posebni nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima. Sukladno svemu navedenom, evidentno je da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan obzirom je isti zaposlenik ustanove socijalne skrbi te se na istog primjenjuju propisi za navedenu djelatnost, konkretno Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u aneks ugovora o radu, presliku osobne iskaznice tužitelja, isplatne liste, Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., izvadak iz sudskog registra, Odluku o upisu učenika u I. razred srednje škole u godini 2019/2020., Odluku o donošenju mreže osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja, u obavijest o razvrstavanju tuženika prema NKD-u, obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prama NKD-u, sudsku praksu, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o., te je izvršen uvidu u ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Na ročištu 4.2.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu pa sukladno prijedlozima stranaka u postupku nisu izvođeni daljnji dokazi te je sud zaključio glavnu raspravu.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi dodatka iz članka 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., kao sastavnog dijela Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, za razdoblje od siječnja 2018. do prosinca 2023.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu likovnog terapeuta.

8. Sporno je primjenjuje li se na tužitelja Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (NN 7/11 i NN 72/14) ili se ima primijeniti i Kolektivni ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, a onda i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, odnosno čl. 3 istog.

9. Sud je izvršio uvid u Odluku Vlade RH o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja iz koje je razvidno da se među srednjim školama na području grada Zagreba navodi i tuženik, Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava. Navedena Odluka donesena je na temelju odredbe čl. 10. st. 3 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Dakle, istom je utvrđena mreža osnovnih i srednjih škola i učeničkih domova te se utvrđuju školske ustanove koje obavljaju djelatnost odgoja i obrazovanja sa svim njihovim objektima u kojima se provodi odgoj i obrazovanje, te program obrazovanja koje školske ustanove ostvaruju, uključujući i posebne programe za učenike s teškoćama.

10. Nadalje, sud je izvršio uvid u izvod iz sudskog registra za tuženika te je iz istog razvidno da je u njegovu djelatnost upisana i djelatnost srednjeg odgoja i obrazovanja učenika po primjerenim programima odgoja i obrazovanja. Iz Odluke Ministarstva znanosti i obrazovanja o upisu učenika u I. razred srednje škole u školskoj godini 2019/2020, kojom se utvrđuje postupak i način upisa učenika, broj upisnih mjesta u razrednim odjelima prvih razreda srednjih škola, te utvrđuju rokovi za prijavu i upis, razvidno je da je istom obuhvaćen i tuženik. Slijedom navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da tuženik obavlja i srednjoškolsko obrazovanje.

11. Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN 72/14) propisano je da se njima utvrđuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada za zaposlenike srednjoškolskih ustanova, a čl. 1. st. 2 utvrđuje se da kolektivni ugovor obvezuje Vladu RH, školski odbor i ravnatelja ustanove u kojoj se obavlja srednjoškolska djelatnost, a na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama.

12. Uvidom u Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti utvrđeno je da je sklopljen 25.11.2006. između Vlade RH i Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata za zaposlene u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Člankom 3. Sporazuma stranke su ugovorile kako će se, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećati s dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 01.08.2007. za 2%, od 01.07.2008. za 2,1%, od 01.07.2009. za 2,2%, od 01.07.2010. za 2,2%, od 01.07.2011. za 2,2% i od 01.07.2012. za 2,3%. Nadalje je određeno da će se ta uvećanja obračunavati na način da se ugovoreni dodaci obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine. Člankom 2. je ugovoreno da će se osnovica za obračun plaća uvećati najmanje za rast bruto domaćeg proizvoda umanjenog za jedan postotni bod. Primjena gore navedene odredbe Sporazuma je odgođena do 31.12.2013., sukladno dodatku Sporazuma od 13.05.2009. te Arbitražnoj odluci od 07.12.2011. kojom se utvrđuje sadržaj i izmjene i dopune Dodatka Sporazuma te sukladno Vjerodostojnom tumačenju izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama, usvojenih Arbitražom od 07.12.2011. (čl. 2. Arbitražne odluke). Vjerodostojnim tumačenjem od 28.12.2011. primjena povećanja osnovice odgođena je do 31.12.2013.

13. U Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN 7/11), čl. 16., određeno je da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji je zaključen između Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata učitelja i Vlade RH od 25.11.2006. sadržajno predstavlja sastavni dio ovog Kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenima istim. Uvidom u Kolektivni ugovor sklopljen između istih stranaka 2018. (NN 51/18) utvrđeno je da je u čl. 17. unesena ista odredba o tome da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sadržajno predstavlja sastavni dio ovog Kolektivnog ugovora.

14. Uvidom u Obavijest Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u utvrđeno je da je tuženik razvrstan u djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom.

15. Odredbom čl. 203 st. 8 Zakona o radu (NN 93/14, 127/18, 98/19), propisano je da kada je poslodavac obvezan primijeniti dva ili više proširena Kolektivna ugovora, u slučaju spora o primijeni kolektivnog ugovora, primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

16. Polazeći od citirane odredbe, u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora, ne može se govoriti o kumuliranoj primijeni oba kolektivna ugovora, to stoga što neovisno o činjenici što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac, a isti je, kako je navedeno, razvrstan u djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom, što nedvojbeno slijedi iz obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u u 2007., a to znači u konkretnom slučaju da se na tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi .

17. Ovakvo pravno stajalište je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev-520/2023 od 23.4.2024..

18. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, kao ni Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su zaključili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s Vladom RH 25.11.2006. i 5.12.2019. na obračun plaće tužitelja.

19. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja je na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja da dodatak po Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, obračunat na osnovnu plaću tužitelja, za razdoblje od 01.06.2019. do 31.05.2022. godine iznosi ukupno bruto 6.032,13 EUR (45.449,06 kn). Mjesečni iznosi vidljivi su iz stupca broj 13 u tablici izračuna u nalazu pod naslovom „Razlika plaće bruto“. Pri konverziji je korišten propisan konverzijski tečaj 1 EUR = 7,5345 kn. Sud je prihvatio matematički izračun iz nalaza i mišljenja vještaka budući je stručan i objektivan, te je sastavljen po pravilima struke, te niti stranke nisu imale primjedbi na isti, niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru, budući je tuženik odustao od prijedloga za nadopunu vještačenja.

20. Nadalje, najstarije potraživanja tužitelja odnosi se na lipanj 2019. koje je dospjelo 15. srpnja 2019. Sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR/14 primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. srpnja 2022., to je ista podnesena u unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

21. Međutim, budući se na tužitelja ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ni Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, kako je to naprijed obrazloženo, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženiku. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 - 100 bodova, podnesak od 27.4.2024. po Tbr. 8/1 - 100 bodova, ročište 17.10.2023. i 4.2.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 800,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.000,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 28.12.2024. jer isti nije bio nuaži za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a.

23. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 19. ožujka 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika