REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-281/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 70133616033, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijeli Božić, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 19. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 28. siječnja 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote, pod poslovnim brojem: Ovrv-2551/13 od 25. studenog 2013., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave - Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote, pod poslovnim brojem: Ovrv-2551/13 od 25. studenog 2013. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovom sudu 28. siječnja 2025. podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote, pod poslovnim brojem: Ovrv-2551/13 od 25. studenog 2013.

2. U prijedlogu se ovršenik poziva na žalbeni razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), pa u odnosu na prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om navodi da je za ovršnu ispravu temeljem koje se vodi postupak izravne naplate iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje s datumom 04. kolovoza 2018. utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20), budući da kod FINA-e po navedenoj osnovi nije bilo naplate duže od tri (3) godine. Ovršenik se poziva i na pravno shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 27. studenog 2019., kojim je utvrđeno da nije dopuštena reaktivacija osnove, a što je prema njemu, bio slučaj u ovoj pravnoj stvari. Naposljetku, ovršenik se poziva i na zastaru prava na prisilnu naplatu budući da je prošlo više od deset (10) godina od izdavanja rješenja o ovrsi (doneseno 25. studenog 2013., a postalo je pravomoćno i ovršno 18. prosinca 2013.).

U odnosu na prijedlog za odgodu od 28. siječnja 2025., ovršenik ističe da bi provedbom ovrhe za njega nastupila nenadoknadiva šteta, budući bi zbog pljenidbe novčanih sredstava bila ugrožena njegova egzistencija, jer bi ostao bez ikakvih novčanih sredstava. U prilog iznesenom, naveo je da ne raspolaže drugom imovinom, kao npr. da nema u svom vlasništvu nekretnina, te da su mu ostvareni prihodi ionako skromni. Također, ovršenik traži i naknadu troškova ovog postupka.

3. Prijedlozi ovršenika od 28. siječnja 2025. dostavljeni su 10. veljače 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 12. veljače 2025. u cijelosti usprotivio ovršenikovim navodima. U bitnom, ovrhovoditelj osporava nastup zastare potraživanja, navodeći da je predmetna ovršna isprava prvi put bila dostavljena na provedbu FINA-i u mjesecu siječnju 2014., te da je nakon toga zastarni rok počeo iznova teći 2018. tj. nakon što je FINA-a isknjižila ovu tražbinu iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. No da je nakon toga podnesen i drugi Zahtjev za naplatu, a koji je dostavljen FINA-i 27. siječnja 2025., a čime je nastupio i drugi prekid zastare. U odnosu na ovršenikova pozivanja na Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019., ovrhovoditelj ističe kako se navedeni zaključak odnosi na postupke sudske, a ne izvansudske ovrhe, kao što je slučaj u ovom postupku. Također, i ovrhovoditelj traži naknadu troškova ovog postupka, te sudskih pristojbi po odluci suda.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 28. siječnja 2025. ovršenik je podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Međutim, ovaj sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. U prijedlogu ovršenik predlaže odgodu ovrhe, jer smatra da bi trpio nadoknadivu štetu s obzirom da bi zapljena novčanih sredstava značila ugrozu za njegovu egzistenciju. Međutim, eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Naime, postoje pravna sredstva za vraćanje prenesenih novčanih sredstava, ako ovršenik uspije sa pravnim lijekom kojeg je uložio, to jest ako se pokaže da su novčana sredstva neosnovano prenesena ovrhovoditelju. Nadalje, nastanak nenadoknadive štete ovisi prvenstveno o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno mogućnosti ovrhovoditelja da štetu nadoknadi, ako prijenos i pljenidba budu proglašeni nedopuštenima. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditelju, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima, pa odgoda ne bi promijenila trenutnu materijalnu situaciju ovršenika, to jest nemogućnost raspolaganja zaplijenjenim novčanim sredstvima.

10. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao točki I. izreke rješenja.

11. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

12. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa prijedlogom u ovom postupku, sud je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

13. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 12. veljače 2025. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Ovrhovoditelju nije priznat ni trošak sudskih pristojbi, jer ovrhovoditelj nije pozvan na plaćanje pristojbi, niti je platio pristojbe. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

14. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

15. Kako je ovršenik istaknuo razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 19. ožujka 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.uz podnesak ovrhovoditelja od 12. veljače 2025.

3. Spis