REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11384/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CŠ, zbog prekršaja iz članka 133. stavka 1. točke 57. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 106/18., 121/19. i 144/21.), odlučujući o prigovoru okrivljenika CŠ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Zagreb od 16. studenog 2024., broj: 355/2024, Klasa: 471-01/24-06/1760, Ur.broj: 513-02-1973/64-24-7 na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se prigovor okrivljenika CŠ te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način, da se okrivljeniku zbog prekršaja iz članka 133. stavka 1. točke 57. Zakona o trošarinama, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga, temeljem citiranog zakonskog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura, koju kaznu je temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) dužan platiti u 5 jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, dok je ostale obroke dužan platiti u roku od 30 dana od dana uplate prethodnog obroka.
Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik CŠ dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik CŠ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 133. stavka 1. točke 57. Zakona o trošarinama, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.100,00 (pettisućasto) eura.
2. Od okrivljenika je također oduzeta roba koja je predmet prekršaja, pobliže opisana točkom II izreke osporavanog prekršajnog naloga.
3. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 13,28 (trinaest eura dvadesetosamcenti) eura.
4. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor isključivo zbog izrečene novčane kazne.
5. U podnijetom prigovoru okrivljenik u bitnom navodi kako je istina da je počinio prekršaj, apostrofirajući činjenicu da je umirovljenik čija mirovina iznosi 300,00 eura te je nemoćan za teške fizičke poslove. Ističe kako živi kod jedne gospođe koja mu omogućuje osnovnu higijenu i prenoćište, inače bi bio beskućnik, predlažući slijedom navedenog, da se odmjerena novčana kazna smanji, odnosno da mu se omogući rad za opće dobro na slobodi.
6. Prigovor je osnovan.
7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu počinjene povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.
9. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga navodi da su prilikom odmjeravanja kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice, uz konstataciju da od olakotnih okolnosti nije moglo biti cijenjeno ništa, dok je otegotno cijenjena okolnost da se radi o prekršaju iznimne i očite društvene opasnosti koji je usmjeren na poreznu evaziju širih razmjera, kao i činjenica počinjenje prekršaja, koja okolnost, međutim sama po sebi ne može predstavljati otegotnu okolnost.
10. Imajući u vidu da okrivljenik navodima prigovora priznaje počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, kao i da u spisu predmeta nema relevantnih podataka iz kojih bi se moglo zaključiti da je ranije pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenja istih ili istovrsnih prekršaja (preslika pravomoćne presude, navođenja broja odluke i datuma stjecanja svojstva pravomoćnosti, izvadak iz prekršajne evidencije) unatoč tome što se u osobnim podacima navodi da je ranije kažnjavan, te vodeći računa da je okrivljenik osoba više životne dobi (rođ.1953.), ovaj Sud smatra kako se radi o takvim olakotnim okolnostima koje opravdavaju izricanje novčane kazne koja je bliže posebnom minimumu novčane kazne, a koja je za počinitelja, fizičku osobu propisana u iznosu u iznosu od 398,17 do 13.272,28 eura.
11. Također uslijed činjenice da je prekršaj počinjen s većom količinom robe (1 kg sitno rezanog duhana i 3200 raznih vrsta cigareta), te posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.
12. U tako odmjerenoj novčanoj kazni, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i utvrđena otegotna okolnost koja se odnosi na samu težinu djela, pa odmjerena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.
13. Također, kako okrivljenik navode prigovora kojima ukazuje na lošije materijalne prilike nije potkrijepio niti jednim konkretnim, relevantnim dokazom, takve njegove paušalne tvrdnje nisu mogle biti uzete u obzir prilikom odmjeravanja novčane kazne, već su mogle biti cijenjene samo one okolnosti koje proizlaze iz spisa predmeta, pa ovaj Sud nije našao osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona.
14. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
15. Napominje se kako je prijedlog okrivljenika da se odmjerena novčana kazna zamijeni radom za opće dobro u ovom stadiju postupka bez osnove, budući do primjene ovog instituta dolazi tek u postupku izvršenja odluka, i to u situaciji neplaćanja pravomoćno izrečene novčane kazne.
16. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne te je sukladno tome, odobrena njezina obročna otplata.
17. Konačno, odluka o oduzimanju predmeta prekršaja, valjana je i u skladu sa zakonom.
18. Budući se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.
19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
20. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 19. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Dubravka Besednik Horak, v. r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za mobilne jedinice, Područnoj jedinici – Službi za mobilne jedinice Zagreb u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
